U Njemačkoj se diskutira o deportaciji kriminalnih sirijskih migranata u Siriju. No je li ta zemlja dovoljno sigurna za te ljude nakon eventualnog povratka? Stručnjaci su skeptični. O toj vrućoj temi za DW piše Kersten Knipp, čiji prilog, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti.

Deportirati sirijske prijestupnike u njihovu domovinu, da ili ne? Oko toga se u Njemačkoj iznova rasplamsala rasprava - nakon (kako se pretpostavlja) džihadističkog napada nožem u zapadnonjemačkog gradu Solingenu koji je izveo muškarac sirijskog podrijetla i nakon trijumfa dijelom desnoekstremne Alternative za Njemačku (AfD) na izborima u istočnonjemačkim saveznim zemljama Saskoj i Tiringiji. Diskutira se o deportaciji delinkventnih azilanata, ali ne samo njih. Te su diskusije dodatno intenzivirali medijski izvještaji o izbjeglicama koji navodno odlaze na odmor u svoj domovinu. Kakva je trenutna situacija u Siriji?

PODIJELJENA ZEMLJA

Sirija je trenutno podijeljena na četiri područja koja kontroliraju različiti akteri. Najveći dio zemlje, oko 60 posto, pod kontrolom je režima predsjednika Bašara al-Asada. Mali dio na sjeverozapadu nadzire radikalna islamistička skupina Hayat Tahrir al-Sham. Nešto sjevernije Turska kontrolira dvije regije odmah uz granicu. Sjeveroistok je pak većinski pod kontrolom kurdskih snaga.

Ni jedna od te četiri regije nije sigurna, naglašava politolog André Bank iz German Institute for Global and Area Studies (GIGA). On je, uz stručnjakinju za Bliski istok Ronju Herrschner, autor nedavno objavljene studije o sigurnosnoj situaciji u Siriji. "Iz mog kuta gledanja trenutno se ne bi smjelo deportirati ni u jednu od te četiri regije Sirije", kaže Bank u razgovoru za DW.

U dijelu zemlje kojim vlada Asad živi oko 9,6 milijuna ljudi, stoji u toj studiji. Asadov režim, "jedan od najrepresivnijih režima svijeta", kako ga se naziva u studiji, i dalje u velikom stilu prakticira otmice, vojne procese i mučenja. Režim, osim toga, kako se tvrdi, odbija dati informacije o sudbini više od 125.000 zatočenih osoba.

Poznati su slučajevi Sirijaca koji su deportirani iz Libanona, koji su nestali nakon prelaska granice, odnosno povratka u Siriju, kaže za DW stručnjak za Bliski istok i politički konzultant Carsten Wieland, te upozorava: "Vjerojatno ih je uhitila neka od tajnih službi, možda su ih mučili ili ubili. Dokumentiran je cijeli niz slučajeva nestanka osoba."

Već i sama činjenica da mnogi izbjeglice radije ostaju živjeti u bijednim uvjetima u logorima u Libanonu ili Jordanu nego da se vrate u svoju domovinu dovoljna je indicija za ono s čime oni računaju u slučaju povratka u Siriju: "Njih ne muči briga da se nakon povratka u Siriju neće uspjeti vratiti u svakodnevni život. Oni strahuju za vlastiti život."

Puno bolja nije ni situacija u Idlibu, na sjeverozapadu Sirije. U regiji koju kontrolira radikalna islamistička organizacija Hayat Tahrir al-Sham živi oko tri milijuna ljudi – od kojih je 1,7 milijuna sirijskih prognanika. Preživljavanje gotovo svih stanovnika gotovo posve ovisi o eksternoj pomoći Ujedinjenih naroda (UN). Više od 80 % ljudi u toj regiji nema pristup pitkoj vodi u dovoljnim količinama, nema na raspolaganju sanitarne čvorove, a ne funkcionira ni zbrinjavanje otpada, stoji u studiji koju su napisali Bank i Herrschner.

Osim toga, južni i istočni dio regije često su cilj ruskih zračnih napada. Moskva podržava Asadov režim još odavno. Ti napadi su se intenzivirali nakon početka rata u Gazi. Zbog njih je samo između listopada i prosinca 2023. dodatnih 160.000 ljudi prognano na sjeverozapad Sirije, često drugi ili čak treći put, tvrdi se u studiji. Osim toga, to područje nadzire autoritarna vlast džihadista iz okruženja al-Kaide, kaže dobar poznavatelj Sirije Carsten Wieland. Radikalni islamisti su doduše ponešto "ublažili" svoju ideologiju, kaže on, te pojašnjava: "Ali, naravno, i dalje u fokusu imaju kontrolu, prije svega žena, čija prava rigorozno ograničavaju." Ugroženi su i svi koji drukčije misle, kaže stručnjak. "Buntovništvo je opasno za život", zaključuje.

Na području koje Turska kontrolira, na sjeveroistoku Sirije, živi oko 2,1 milijun ljudi, među njima su i sirijski izbjeglice deportirani iz Turske. Ni tamo nema sigurnosti. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch dokumentirala je brojne slučajeve napada takozvane Sirijske nacionalne vojske, koja se bori protiv Asada, odnosno službene turske vojske, koja s njom surađuje. "Kontinuirani napadi, mučenja i nestanak ljudi koji žive pod turskom vlašću na sjeveru Sirije nastavit će se, osim ako to Turska sama ne zaustavi", smatra Adam Coogle, zamjenik direktora Human Rights Watch. U predgovoru jedne studije koju je izdala njegova organizacija on dodaje: "Turski dužnosnici nisu samo promatrači napada, oni snose odgovornost kao okupacijska sila, a u nekim su slučajevima bili izravno uključeni u počinjenje očitih ratnih zločina."

PROBLEM KURDA

Potpune sigurnosti nema ni na sjeveroistoku Sirije, na uglavnom autonomnom području, koje kontrolira kurdska Stranka demokratske unija (PYD). "Jedinice za obranu naroda" (PYG), koje su povezane i s PYD-om, ali i Radničkom strankom Kurdistana (PKK), koja je, među ostalim zemljama, zabranjena i u Njemačkoj, u prošlosti su se borile protiv "Islamske države" (IS). Trenutno je PYG involviran u oružane sukobe, među ostalima, s turskom vojskom, ali i snagama odanima Iranu. Osim toga kurdske i arapske grupacije u toj se regiji bore za moć i utjecaj.

Sve je to natjeralo vladajuće strukture u toj regiji da pojačaju represiju protiv političkih protivnika, stoji u studiji koju su napisali Bank i Herrschner. Vladajućima se predbacuju prisilna regrutiranja, izvansudske likvidacije, proizvoljna uhićenja i mučenja u zatvorskim ustanovama.

Sirija nije sigurna ni u jednoj od tih regija, tako glasi zaključak studije. Istog je mišljenja i Carsten Wieland: “Na pitanje o tome je li Sirija sigurna zemlja, ja bih jednoznačno odgovorio ‘ne’ - i to vrijedi za sve četiri regije.” n