Osuda pošasti korupcije, koju je papa Franjo za svojega posjeta Africi nazvao "prljavim talogom ljudskoga društva", ponovno je u središte pozornosti stavila pitanje klijentelizma, netransparentnosti i drugih oblika korupcije. Ni jedno društvo nije imuno na tu pojavu, a i nedavni primjeri iz Hrvatske tomu svjedoče - kazala je dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatska, u intervjuu za Glas Koncila od veljače 2023. Prenosimo manji dio toga priloga, aktualnog i danas, uz neznatne prilagodbe u opremi.

Koliko je korupcija danas raširena u Hrvatskoj? Gdje se sve očituju simptomi korupcije?

B. Čović

- Korupcija je izrazito složena i teško iskorjenjiva društvena pojava koja se brzo prilagođava promjenama i mutira. Može se usporediti s više slika. Primjerice, kada pogledate drvo tijekom zime, možete vidjeti stablo bez listova i nametnike koji su zelene boje i u punoj snazi. Nadalje, korupcija je usporediva s teškim bolestima. Čovjek ne primjećuje prve simptome bolesti, a u kasnijim fazama postaje nemoguće ozdraviti. Isto je i s korupcijom. Ona razara neku zajednicu iz temelja i ne dopušta da se zdravi dijelovi razvijaju, jačaju i rastu. Danas možda više nego ikad prije u Hrvatskoj živimo korupciju u vlastitim životima. Ljudi postaju svjesni da ne mogu zadovoljiti ni jednu osnovnu životnu potrebu i da materijalna moć ima golem utjecaj na sve što ih okružuje. Teško je zaposliti se na temelju stečenoga znanja i kvalifikacija. Teško je liječiti se redovitim i normalnim kanalima, koji bi trebali biti solidarni i pružiti zdravlje u trenutku kada ga pojedinac treba i očekuje. Teško je odgajati djecu i mlade pozivanjem na poštenje i odgovornost, a istodobno kršiti te temeljne vrijednosti u vlastitom životu. Teško je i u starosti biti ostavljen, osamljen i prepušten vlastitoj nemoći, iako osoba zna da je radila i živjela u dobroj vjeri i nadi u pravdu.

Koliko je o raširenosti korupcije u pojedinom društvu moguće zaključivati isključivo na osnovi indeksa percepcije?

- Nema veće štete za prosperitet društva od korupcije koja omogućava da se nezakonite aktivnosti namjerno prikrivaju, a izbijaju u javnost kao skandali, istrage i suđenja. Zbog tajnosti koruptivnoga djelovanja ne postoje čvrsti empirijski podatci na temelju kojih se može procijeniti apsolutna razina korupcije u nekoj državi.

Borba protiv korupcije svedena je isključivo na političke obračune između političkih aktera, koji se time koriste kako bi došli na vlast ili kako bi nekoga svrgnuli s vlasti. Borba postaje trajni križ na leđima pojedinih građana koji su stigmatizirani poput prijavitelja nepravilnosti ili svih onih koji pravdu čekaju u dugotrajnim sudskim procesima. Za njih presude nakon dvadesetak godina postaju nebitne i zakasnjele

Empirijski podatci mogu pokazati samo to koliko su učinkovita pravosudna tijela, tijela javne vlasti ili pak mediji u istraživanju i otkrivanju korupcije. Na taj način moguće je procijeniti stanje korupcije u javnom sektoru. Indeks percepcije korupcije nužno je ograničen u svom opsegu jer uključuje samo dojam o korupciji javnoga sektora - među dužnosnicima, političarima ili službenicima - odnosno takozvanu administrativnu i političku korupciju. Procjenjuje se zlouporaba povjerenih ovlasti, podmićivanje dužnosnika, izigravanje postupaka javne nabave, pronevjere javnoga novca, uspješnost antikorupcijskih mjera u javnom sektoru i slično. Procjenjuju se neke od sljedećih situacija: Koliko je vjerojatno da će javni dužnosnici koji zloupotrijebe svoju poziciju biti pod istragom ili kažnjeni? Kako se vlast obračunava s korupcijom? Postoje li jasne procedure povezane s raspodjelom javnih sredstava? Postoje li tokovi novca koji se ne kontroliraju? Je li uobičajeno plaćati mito za dobivanje poslova ili stjecanje povlastica? To istraživanje potiče svijest o štetnosti korupcije na globalnoj razini, usmjerava vlast na djelovanje i promjene te omogućava usporedbu stupnja korupcije u javnom sektoru u različitim državama. Mjesto na ljestvici pokazuje poziciju u usporedbi s ostalim državama i ono nije toliko važno jer svake godine u istraživanju sudjeluje različit broj država, ali trend porasta ili smanjenja pokazuje smjer antikorupcijskih politika.

Na korupciju nisu imuni ni europski dužnosnici, koji su prije ulaska Hrvatske u EU jako pritiskali upravo u tom području. Svjedočili smo primjeru afere potplaćivanja potpredsjednice Europskoga parlamenta... Kako povući jasnu granicu između lobiranja i korupcije?

- Korupcija nikada ne će biti iskorijenjena. Ni jedno područje, gospodarska grana ili politički poredak nije imun na korupciju. Postoje samo društva u kojima će razina korupcije biti niža, a život građana kvalitetniji, humaniji i pravedniji. Problem s lobiranjem jest u tome što to područje nije regulirano na način da se zna tko, kada i za koga lobira. Ta profesija postoji i u nas u neformalnom obliku postoji svakodnevno pri donošenju gospodarske, političke ili bilo koje druge odluke. Na sastancima se samo usvajaju unaprijed dogovorene odluke, do kojih se dolazi izvan formalnih institucija. Nije svako lobiranje korupcija.

Postoji li povezanost korupcije i komunističkoga nasljeđa?

- Prvoj tranzicijskoj eliti, s početka devedesetih, treba zamjeriti uspostavu nepravednoga sustava. Oni su donosili zakone i pravila, formirali institucije, ali ih istodobno prilagođavali sebi i svojim potrebama. Tako je stvoren zakonodavni okvir i institucije u koje građani ne vjeruju. Umjesto čvrstih institucija i vlasti koja se izmjenjuje u izbornom procesu dobili smo pojedince koji traju i institucije koje se prilagođavaju. Sve to je omogućeno postojećim izbornim sustavom koji proizvodi takvu političku kartu Hrvatske, kojoj i danas svjedočimo. Postoji povezanost kontinuiteta dugoga trajanja. Ako tolerirate nepravilnosti i ponašate se kao da ih nema ili da ne postoje, onda ih potičete.

Komunistički sustav prešutno je tolerirao korupciju i poticao sve pojedince da budu prosječni u svemu. Svaki ekstrem nije bio prihvaćen, ali se tolerirao u većini slučajeva. Posljedice takvoga ponašanja političari su koji su bili odabrani i povlašteni, građani koji su imali podanički mentalitet i poslušnost te sustav koji je imun na nepravilnosti. Da bi se opravdale povlastice odabranih, stvorena je generacija podobnih pojedinaca koji su prihvatili takav sustav kao normalan. Zato i danas osjećamo posljedice, jer je mnogo lakše postati podoban nego se vlastitom sposobnošću boriti za bolju, pošteniju i pravedniju Hrvatsku.