izv. prof. dr. sc. Ksenija Grubišić

PRAVO.HR

Rasprava o političkim skandalima uobičajeno se svodi na medijski razvikane primjere iz 20. stoljeća, ali ni 21. stoljeće nije pošteđeno takvih devijacija. Pritom je, očekivano, medijska uloga nezabilazna, bilo u pozitivnom bilo u negativnom smislu. U pozitivnom kad se razotkrivaju velike afere od, primjerice, Nixona i Watergatea preko Reagana i afere Iran-Kontra, Billa Clintona, Berluskonija, Sarkozyja, Christiana Wulffa, Johnsona do Trumpa danas. U negativnom smislu pak kad u prezentaciji većih i manjih skandala prevladava senzacionalizam, medijsko žutilo i crnilo, kad se isprepleću informacije i dezinformacije, pa javnost ne zna što je istina, a što laž.

O nekim od aspekata političkih skandala i afera, uključujući i one hrvatske, za ovotjedni Magazin razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ksenijom Grubišić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Katedre za sociologiju.

Stoji li konstatacija da su politički skandali oduvijek bili dio lokalne, ali i globalne političke scene, često izazivajući nepovjerenje građana u politiku i potrese u društvu, kako u 20. stoljeću tako i danas...?

- Politička moć jedna je od najutjecajnijih vrsta moći koja je u demokratskim društvima potencijalno i svima dostupna. Otuda dijelom i njezina privlačnost. Njezin utjecaj trebao bi biti prepoznat u upravljanju i razvoju različitih društvenih procesa, ali je nerijetko vidljiv i u stjecanju određene vlastite dobrobiti i korisnosti onih koji tu moć posjeduju. Dvadeseto stoljeće jest obilježeno nizom skandala i afera, ali smatram da su to bile odrednice i prethodnih stoljeća. Razlika je u tome što, zahvaljujući modernim parlamentarnim demokracijama, odnosno demokratskim slobodama, danas možemo o tome govoriti i pisati te takve slučajeve pravno procesuirati.

Koji su i kakvi politički skandali najopasniji za politiku neke države, političare koji obnašaju vlast, političke lidere, ali i društvo u cjelini? Jesu li to nepotizam, financijske malverzacije, korupcija...? Ni predizborne kampanje često ne prolaze bez skandala, i tu je Trump opet u glavnoj ulozi...

- Svaki nedopušteni oblik ponašanja utječe na promjene u društvu, izaziva niz disfunkcija u pojedinim društvenim podsustavima (npr. politici, gospodarstvu, zdravstvu, obrazovanju), te time usporava ili onemogućuje napredak. I korupcija, nepotizam, financijske malverzacije, ali možda i najučestalije i najteže prepoznatljive - klike. I to na svakoj razini, ne samo političkoj. Sve dok u jednom društvu postoji osuda samo određenih pojavnih oblika korupcije, a ne svih - imamo problem i nismo na putu da ga kao društvo riješimo. Naime, hoće li, na primjer, političar ili liječnik, ili profesor, ili blagajnik, ili vozač iskoristiti svoju društvenu poziciju odnosno društvenu ulogu kako bi sebi pribavio neku osobnu korist, jednako je relevantno ako želimo perspektivno društvo bez korupcije. Primjerice, ako ja kao sveučilišna profesorica imam nedopušten odnos prema kolegicama i kolegama, bilo da je riječ o studentima, bilo o nastavnicima ili administrativnom osoblju, onda bi takvo moje ponašanje izazvalo, uz pravne posljedice, opću moralnu osudu, i akademske zajednice i šire javnosti. I to s punim pravom! Međutim, uzmimo drugi primjer - ako se svjesno koristim svojom pozicijom i društvenom umreženosti koja otuda proizlazi kako bih prije i/ili kvalitetnije dobila određenu potrebnu zdravstvenu uslugu. Vjerujem da u potonjem slučaju osuda mene ne bi bila tako "jednoglasna". A to bi onda značilo da mi kao društvo u određenim slučajevima još uvijek imamo razumijevanje i toleranciju prema nekim nedopuštenim oblicima ponašanja.

Naravno, nije jednak doseg posljedice ako je neki političar korumpiran ili ako je neki vozač korumpiran. Političar zasigurno ima veću moć, tj. veće ovlasti, neposredno vidljive u upravljanju javnim politikama, pa su samim time i posljedice teže i obuhvatnije. A i medijski vjerojatno pomnije popraćene. Međutim, i jedno i drugo je "istovrijedno" znakovito i problematično, razlika je samo narušava li se sustav u većoj ili manjoj mjeri. Ali se u oba slučaja narušava.

pexels/Lina Kivaka

Da se još malo zadržimo na, prema mnogima, najvećoj političkoj aferi u povijesti. Naime, koliko je i nakon pedeset godina, otkako je zapalila Washington i SAD, afera Watergate poučna priča o prijetnji nesputane predsjedničke moći i mjerilo prema kojem se sude svi drugi politički skandali?

- Svakako jest poučna i vjerojatno najpoznatija, samim time što je riječ o političkom skandalu SAD-a. Ne bih tvrdila da je ta afera mjera prema kojem se sude svi drugi politički skandali, ali je nedvojbeno upozorila na posljedice koje snosi predsjednik zbog neodgovornog djelovanja u predsjedničkom sustavu jedne od politički najmoćnijih država svijeta. U tom smislu jest uistinu poučna i važna.

Ni Hrvatska nije bila, niti je danas, pošteđena političkih skandala. U posljednjih trideset i nešto godina koji je slučaj najznakovitiji, je li to afera Sanader, s obzirom na razmjere svega što se s njim zbivalo, uključujući i korupciju...? Tko su ovodobni "lideri" političkih skandala u RH, prednjači li Zoran Milanović...?

- Nekako svi uzimamo da je sa slučajem Sanader započelo otkrivanje političkih skandala u Hrvatskoj. Vjerojatno i jest. Je li ih bilo i prije (mislim na bivšu državu)? Vjerojatno i to jest. Ali to je bilo društvo u kojem nisu postojale demokratske vrijednosti, pa onda ni ponašanja koja danas nazivamo imenima "afere", "skandali" nisu bila tako protumačena. Zato što je sustav vrijednosti bio potpuno drukčiji. U trenutku kada su temeljne (ustavne) vrednote postale sloboda, jednakost, ravnopravnost, otvorenost, transparentnost, dostupnost, sloboda tiska itd., tek od tada ustaljeni obrasci ponašanja postali su neprihvatljivi. Želim reći, Sanader ili netko drugi ponašali su se i koristili svojom pozicijom vjerojatno kao što se to nekad prije činilo. Ništa gore - nažalost. Samo što je sada to "odjednom" postalo neprihvatljivo i medijski temeljito popraćeno. Često se pitam da Hrvatska nije bila u procesu pridruživanja EU-u, kada bi do takvog razotkrivanja uopće došlo. Naime, zasigurno bi, s obzirom na to da živimo u demokratskom društvu. Samo se pitam - kada. U posljednjih tridesetak godina pokrenut je niz pravnih procesa, puno više nego što ih je dovršeno. Čini mi se da su u otkrivanju svih tih skandala veću, a ponekad i učinkovitiju, ulogu imaju mediji nego pravosudna tijela. Što nije dobro. Korupcija, ali i drugi oblici nedopuštenih ponašanja, ima snažan negativan utjecaj na vladavinu prava i povjerenje u institucije. A bez njihova razvoja mi smo društvo bez perspektive.

Kad se sve zbroji i oduzme, recimo tako, kakav bi bio zaključak kad se radi o političkim aferama nekad i danas? Drugim riječima, jesu li politički skandali rubni fenomeni ili trajno obilježje demokratskih društava? Vaš završni komentar?

- S obzirom na to da u demokratskim društvima svi oblici vlasti na svim razinama trebaju djelovati javno, otvoreno i transparentno, što je danas dodatno unaprijeđeno tehnološkim razvojem, vjerujem da će se uvijek otkrivati pojedini skandali. To jest važno, ali je još važnije da mi beskompromisno i sustavno unaprjeđujemo mehanizme za njihovo preveniranje i suzbijanje, da u tom smislu mladim generacija budemo uzor u društvenom djelovanju.