S konstantnim rastom broja stanovnika u gradovima raste i problem opskrbe vodom. Održavanje cjevovoda, štednja vode ili skupljanje kišnice: koja od ovih metoda najbolje pomaže? O toj vrućoj temi za DW piše Gero Rueter, čiji prilog, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi, prenosimo u cijelosti.

Bilo da se radi o New Delhiju, Kaapstadu ili Ciudad de Mexicu - sve više gradova diljem svijeta ima problema s opskrbom vodom. Već sada više od 4 milijarde ljudi živi u gradovima. Do 2050. godine bi, prema procjenama, taj broj trebao porasti na 6,5 milijardi. Stručnjaci UN-a izračunali su da bi više od pola gradskog stanovništva moglo biti pogođeno nedostatkom vode. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju ovaj problem.

U slučaju akutnog nedostatka često pomaže samo racionalizacija pitke vode. Dugoročno gledano, gradovi preispituju svoje upravljanje vodama kako bi štedjeli ovaj dragocjeni prirodni resurs, prilagodili infrastrukturu i bolje iskoristili prirodne izvore vode. Koja bi rješenja mogla funkcionirati?

POTICANJE ŠTEDNJE

Osim industrije i trgovine, i domaćinstvima je potrebna velika količina vode. U Njemačkoj dnevna potrošnja vode po osobi iznosi oko 125 litara, a u SAD-u je to čak 300 litara. Tuširanje (40 %), ispiranje WC-a (30 %) i pranje rublja (13 %) bilježe najveću potrošnju, dok se samo četiri posto vode koristi za kuhanje i piće.

Kampanje za podizanje svijesti mogu ohrabriti ljude da sami štede vodu. Također, štedljive WC školjke, tuševi i efikasniji strojevi za pranje rublja često troše manje od 50 posto vode u odnosu prema prethodnim modelima.

Kaapstad, grad koji se već godinama bori s nestašicama vode, oslanja se na podizanje svijesti i modernizaciju. Grad je pokrenuo besplatne popravke sanitarnih uređaja u domaćinstvima s niskim primanjima i povećao cijene vode za potrošače kako bi potaknuo štednju. Tijekom sušne 2018. godine, grad je uspio smanjiti prosječnu potrošnju vode na samo 50 litara po osobi.

I kanadski grad Vancouver priprema se za sve veći stres zbog nedostatka vode. Da bi smanjili potrošnju, cijena vode iz gradskog vodovoda u sušnom je ljetu 25 posto veća nego u kišovitoj zimi.

Cijevi koje propuštaju vodu i zastarjela vodovodna mreža dovode do velikih gubitaka vode. U Europi se tako gubi više od četvrtine pitke vode. U nekim gradovima diljem svijeta čak 60 posto vode ne stiže do slavina. Zamjena starih cijevi može značajno smanjiti gubitke ovog resursa.

Tokio, jedan od najgušće naseljenih gradova na svijetu, do prije nekoliko desetljeća gubio je od 15 do 20 posto vode zbog poroznih cijevi. Sada su ti gubici manji od tri posto. Vodovodna mreža duža od 27.000 kilometara stalno se nadzire, kontrolira i obnavlja. Efikasno upravljanje vodom u gradovima postaje sve važnije kako bi se zadovoljile rastuće potrebe.

Prilikom izgradnje novih objekata cijevi se odmah mogu bolje planirati kako bi se izbjegli gubici. No u mnogim gradovima, a posebno u naseljima koja se brzo grade, još uvijek nedostaje odgovarajuća vodovodna infrastruktura. S druge strane, bogatiji dijelovi gradova obično su bolje opskrbljeni vodom.

Umjesto trošenja dragocjene pitke vode za ispiranje toaleta, pranje rublja ili industriju u te se svrhe može koristiti sakupljena kišnica ili pročišćena otpadna voda, tzv. siva voda. U novim gradskim četvrtima, na primjer u Melbourneu (Australija) i Aarhusu (Danska), kišnica se odvodi s ulica i pločnika i filtrira, a zatim se koristi u okolnim zgradama. U mnogim gradovima u SAD-u, Indiji, Tajvanu, Španjolskoj i Turskoj upotreba kišnice u novosagrađenim objektima je već sada obvezna. Umjesto ispuštanja otpadne vode nakon filtriranja u rijeke, mnogi gradovi sada potiču njezinu ponovnu upotrebu. Na primjer, jedna trećina vode u Pekingu je pročišćena otpadna voda. Ona se uglavnom koristi za zalijevanje biljaka, čišćenje ulica, autopraonice i ispiranje WC-a.

I u Madridu se gradski parkovi sada navodnjavaju pročišćenom otpadnom vodom. U Singapuru se pročišćena otpadna voda, kroz dodatnu fazu pročišćavanja, čak pretvara u pitku vodu.

I dok tijekom sušnih razdoblja nedostaje vode, raste broj snažnih kišnih oluja, koje pak izazivaju poplave. Problem za gradove: preopterećena kanalizacija i previše nepropusnih površina koje ne dopuštaju da kišnica dovoljno duboko prodre u zemlju. Gradovi Wuhan i Singapur postali su pioniri koncepta tzv. spužvastog grada.

U gradovima su pronađena mjesta gdje se višak kišnice može skladištiti - od podzemnih rezervoara do zelenih površina i zelenih krovova, s kojih kišnica može prodrijeti u zemlju. Propusni materijali za ulice također pomažu da voda prodre u tlo. Skupljena voda može se ponovo koristiti, a dodatno gradsko zelenilo pomaže u sustavu hlađenja. Samo u Kini sada postoji više od 60 "spužvastih gradova", a ovaj koncept se sada koristi diljem svijeta za preuređenje gradskih površina. U Europi se tako preuređuje danska prijestolnica Kopenhagen...

ZAŠTITA IZVORA

Za gradove je od ključne važnosti zaštititi i obnoviti prirodne izvore vode u okolici. Na primjer, kolumbijska prijestolnica Bogota do 80 posto svojih potreba pokriva vodom iz okolnog planinskog područja, iz jedinstvenog ekološkog sustava s močvarama i jezerima. Međutim, zbog preintenzivne poljoprivrede snabdijevanje vodom je ugroženo. Kolumbijski opskrbljivač vodom nastoji se suprotstaviti ovom trendu otkupom zemljišta i podizanjem svijesti kako bi obnovio izvore vode.

Može pomoći i uklanjanje biljaka iz vodozahvatnog područja koje trebaju posebno mnogo vode. U Kaapstadu su, na primjer, mnogi borovi i eukaliptusi zamijenjeni otpornijim domaćim grmovima po imenu fynbos.

(Izvori: "Future global urban water scarcity and potential solutions" in wissenschaftlicher Fachzeitschrift Nature Communications https://www.nature.com/articles/s41467-021-25026-3

World Resources Institute(2023) https://www.wri.org/insights/highest-water-stressed-countries

Umweltbundesamt: Wassersparen in Privaten Haushalten: Fakten, Hintergründe Empfehlungen https://www.umweltbundesamt.de/sites/default/files/medien/479/publikationen/hgp_wassersparen_in_privathaushalten_web.pdf) n