Energetska slika Europske unije svakako je stabilnija nego li je bila prilikom inicijacije onoga što u Kremlju zovu specijalnom vojnom operacijom, a na Zapadu agresijom - kaže Ivan Brodić, energetski analitičar i urednik portala energypress.net, te u nastavku svog priloga za Magazin, piše:

- Nakon godina u kojima smo bili fokusirani na jeftine energente koji dolaze s velikih naftnih bušotina s istoka, pomalo smo se uspavali i zanemarili na elementarne postulate svake pametne energetske strategije, a to su diverzifikacija nabave i sigurnost opskrbe. Zbog toga smo u proteklim godinama bili suočeni s utrkom koja je imala za cilj snižavanje cijenovnih poremećaja stavljanjem u pogon projekata koji su do tada bili djelomično zanemareni. Poput novih plinovoda, gdje u prvome redu mislimo na Nordijski plinovod i na Južni (azerbajdžanski) plinovod (TAP I TANAP), ali i na ubrzano hvatanje koraka s izradom infrastrukture, kako za ukapljeni plin, tako i za prihvat nafte koja se uvozi brodskim putem. U tom smislu su i LNG terminal na Krku i sustav Janafa, pogotovo nakon što su Mađarskoj i Slovačkoj pri kraju izuzeci na uvoz ruskih energenata, ali i eskalacijom bitke za Kursk, koja ugrožava djelatne plinovode i naftovode iz Rusije, postali strateške točke za opskrbu ovoga dijela Europe. Nakon povećanja kapaciteta tarminala na Krku, svakako će ta pozicija biti i snažnija.

Kako se nalazimo u procesu deglobalizacije, koji povećava troškove, inicira inflaciju, ali i proizvodi trenja na neuralgičnim točkama, poput Ukrajine ili Bliskog istoka, koji pak dovode u pitanje sigurnost opskrbnih lanaca, a samim time dovode do povećanja njihova troška, izazov za Europu je svakako cijena energenata. Ako tome dodamo i trošak novih tehnologija usmjerenih prema zelenom i niskougljičnom gospodarstvu, bit će nam jasno kako je vrijeme jeftinih energenata je iza nas. Barem neko vrijeme.

Izazovi su, dakle, sukladni izračenome, infrastruktura, dobavni pravci te geopolitika.

O TRŽIŠTU I CIJENAMA...

- Tržište svakako treba dodatno liberalizirati, naravno u tržišnim kategorijama, jer liberalizirano tržište, kontrolirano od strane učinkovitog regulatora, i privatnim i poslovnim korisnicima može donijeti samo povlastice, cjenovne i kvalitativne. Dakako, u energetici treba imati svijest da sve ovisi i o geopolitičkim prilikama. Ali i o regulatoru. Naime, Hrvatska regulatorna energetska agencija (HERA) još je od ne tako davnih plinskih afera u kadrovskoj paralizi i kao takva usporeno donosi odluke. Što je primijetila i državna revizija. Od nove Vlade očekujemo predložiti Saboru kadrovsko upotpunjavanje HERA-e.

Tijekom protekloga mjeseca distributeri su izračunali kako će, prekidom subvencija za energente, čiji "rok" valjanosti ističe nekako u ovo vrijeme, cijene energenata rasti 20 do 30 posto. Naime, kako su prošle velike nestabilnosti na tržištu, u kombinaciji sa zahtjevima OECD-a, Svjetske banke i Europske komisije za prestankom subvencioniranja tržišnih proizvoda i usluga, bilo je za očekivati kako će hrvatska vlast prestati sa širokim zahvatom u cijenu energenata.

Međutim, u isto vrijeme smo svjedoci bitke za Kursk, gdje se nalazi ključna stanica za transport plina iz Rusije ukrajinskim plinovodom, ali i krize na Bliskom istoku, koja utječe na sigurnost i brzinu opskrbe kroz dva tjesnaca, koja omeđuju Crveno more, na ključnoj ruti za opskrbu Europe energentima. Te je rizike uračunalo tržište te je zabilježen burzovni rast cijene energenata. Referentne burze visokim postotkom sudjeluju u cijeni energenata, pa je logično bilo za očekivati rast cijena pred slijedeću energetsku sezonu.

Onda je ministar Primorac najavio rast cijena za deset do petnaest posto, što nikako nije dobra vijest za industriju, bilo se radi o obrtnicima, bilo većim poslodavcima, a s obzirom na izloženost umjetnih gnojiva cijeni plina, niti za poljoprivrednu proizvodnju. Nije dobra niti za kućanstva.

Za nadati se kako će Vlada pronaći rješenje za teškoće industrije i kućanstava, samo ne kao do sada, napadom na marže distributeera, zbog kojih su neki proteklih godina napuštali biznis, niti odsudstvom kompenzacijskih mjera, zbog čega je nastao nered na tržištu (poglavito u Zagrebu), a pokrenuta je i jedna arbitraža. Uostalom, i poslovni sektor i kućanstva plaćaju porez između ostaloga i uz argument kako će im proračun pomoći u nevolji, a ne zbog "otimanja" profita radi redistribucije usmjerene prema "kupovini" glasova, što je nerijetko bio slučaj. Poglavito u superizbornim godinama.

O OBNOVLJIVIM IZVORIMA...

- Uz sadašnje stanje infrastrukture za prihvat proizvedene struje i administrativne prepreke s kojima se suočavaju investitori, od kojih nas mnogi zaobilaze jer u nekim susjednim zemljama (članicama EU-a) dozvole za početak rada postrojenja dobivaju puno kraće, stvar je prilično izazovna. Slični su izazovi u infrastrukturi skladištenja, nabavi i proizvodnji baterijskih postrojenja. Izazov su i subvencije te dugoročni otkupi proizvedene struje, jer niti jedan investitor bez dugoročnih ili srednjeročnih ugovora s operatorom sustava nije bankabilan za svoje operacije.

S druge strane, u Hrvatskoj imamo prilično dinamično tržište ulaganja u obnovljive izvore, pa je za iskazati umjereni optimizam. Tim više što imamo investiciju i u skladišne kapacitete od strane hrvatske automobilske industrije i jednog od najvećih investitora u energetiku.

Što se vodika tiče, tehnologija vodika je jedna od oklada razvijenih zemalja EU-a, poput Nizozemske i Njemačke, kao odgovor na geoenergetske izazove, o kojima smo već razgovarali. No, tehnologija još uvijek nije toliko razvijena, vodik je izazovan materijal, vrlo ekplozivan u dodiru s drugim materijalima, te bi bila potrebna puno veća investicija u vodikovu infrastrukturu, u posebne produktovode, jer postojećima, ovim plinskim, mnogi su suglasni, neizvediv je promet za vodik. Vodik se, naprotiv, pokazao kao vrlo dobar materijal za skladištenje i transport energije, te je puno realniji njegov razvoj u tome smjeru.

O INFRASTRUKTURAMA...

- U svakom od energetskih sektora različita je situacija. Što se tiče električne energije, infrastruktura transporta prilično je zastarijela, što mnogim proizvođačima predstavlja problem. To je i glavna kritika Hrvatske elektroprivrede, koja se, usprkos liberaliziranom tržištu, ponaša kao monopolist. Vlasnik je opskrbe, infrastrukture i proizvodnje, što je situacija koja je ne tjera na investicije. Bilo bi potrebno njezine tržišne i proivodne djelatnosti privatizirati ili dati u koncesiju kako bi se namakao novac za jače investiranje u infrastrukturu, što bi učinilo realnijim i povećanje proizvodnje, ali i jaču ekspanziju u obnovljivoj energiji, što je sve sukladno stremljenjima prema niskougljičnom gospodarstvu do sredine stoljeća. Što su uostalom i obveze koje smo kao članica EU-a preuzeli.

U sektoru plina, već sam odgovorio djelomično, infrastruktura nam je solidna, kao i projekti spajanja infrasturkture na terminal za ukapljeni plin. Njihovo povećanje protoka je također za pohvaliti zbog djelatnog projekta povećanja kapaciteta LNG terminala na Krku. Izazov je usporeno spajanje na južni koridor, čije odsudstvo nas lišava prilike snažnije nabave azerskog plina, ali i čini naš plinovodni sustav relativno skupljim nego li je to u okruženju.

Ulaskom u posao dva najveća trejdera u Hrvatskoj - PPD-a i MET-a, s državnom azerskom kompanijom SOCAR, čini se kako je poslana poruka iz biznisa kako žele što kraće rokove završetka toga projekta. A on bi, uzgred, vjerojatno ubrzao i raspetljavanje političke zavrzlame oko Južne plinske poveznice s Bosnom i Hercegovinom

Jadranski naftovod je prije nekoliko dana ponovio testiranje protoka naše naftne infrastrukture te se ona pokazala u vrlo dobrom stanju, te, kao i LNG na Krku, može nastaviti svoju stratešku funkciju, sukladno novim geopolitičkim i geoenergetskim okolnostima opskrbe Hrvatske te srednje i jugoistoče Europe naftom.

O SUDSKIM TUŽBAMA...

Sve je izraženiji "trend" podizanja tužbi protiv raznih subjekata povezanih s fosilnim gorivima, sa ciljem zaštite klime i okoliša, pri čemu je nafta najviše na udaru. Od 2017. godine diljem svijeta podnesena je čak 2341 tužba...

- Nisam najbolji sugovornik za ovo pitanje. Naime, svi koji imamo oči i znamo čitati meteorološka, znanstvena i klimatska izvješća, dobro razumijemo dijagnozu. Nalazimo se usred značajnih klimatskih izazova, uzrokovanih i ljudskim djelovanjem. Suglasni smo i kako se priroda sve teže sama bori s time Međutim, svako ljudsko djelovanje ima utjecaj na okoliš. Te nismo svi suglasni u rješenjima koja se nude uključujući i tužbe koje spominjete. Nisam naime siguran kako je udarac na one koji nam proizvode energiju, koja bi trebala poslužiti za stvaranje dodane vrijednosti, koja pak treba financirati tehnologije dolaska do zelenog, nefosilnog i nultougljičnog društva i gospodarstva, posve opravdan. Jer, ne postoji takva tehnologija koja nije izložena fosilnoj industriji. Ako ništa drugo mnogi materijali se proizvode od nafte, a vjetrenjaču na polje ne donosi vjetar, nego kamion pogonjen na najštetniju vrstu goriva za okoliš.

Zaključimo, nisam pristalica penalizacije, nego paternalizma, usmjeravanja fosilne industrije u ulaganja u nove tehnologije i nove investicije koje će nam omogućiti borbu protiv onoga što ima dijagnozu kojom smo svi suglasni. Utrku nećemo dobiti tako da se prestanemo utrkivati. Osim ako usvojimo ideologiju odrasta, a ona je usko povezana s jako puno planiranih i namjernih ljudskih smrti, planiranim smanjenjem broja stanovnika na planeti. Vjerujem da ne trebam dalje objašnjavati što to znači...