U svijetu krcatom nasiljem, ratovima, dramama i tragedijama svake vrste, vijestima u kojima dominiraju crnilo i negativizam, i na lokalnoj i na globalnoj razini, masovnim prosvjedima diljem svijeta te sve žučljivijim raspravama o ponašanju mlade generacije stasale u 21. stoljeću, digitalnom i globalno umreženom, ne treba čuditi kad se pojave s kojima se svednevice susrećemo nerijetko percipiraju, a onda i medijski prezentiraju kao ugroza sigurnosti, pa i same demokracije.

U tom i takvom, širem i dubljem kontekestu, pod posebnim je povećalom i masovna popularna kultura sa svim svojim izvedenicama (žanrovima) od kojih je utjecaj glazbe, odnosno glazbenih zvijezda, u prvom planu ne samo u nas, u Hrvatskoj, nego još i više u inozemstvu, pa se kvantiteta sučeljava s kvalitetom, a usporedbe između recimo Thompsona i Taylor Swift uveseljavaju konzumente društvenih mreža, blogova, internetske galaksije, ali i klasičnih tiskanih medija koji još postoje i rade.

Upravo na tom tragu nedavno smo mogli čitati izvrstan tekst Bojana Mušćeta, uglednog hrvatskog kritičara fenomena masovne popularne kulture, koji je između ostalog zapisao (portal glazba.hr) kako je Thompson, zapravo, posljednji Mohikanac koji svojom glazbom može utjecati na društvene tijekove i on je zapravo hrvatski pandan Taylor Swift. Kao što ona prije svega zahvaljujući hypeu i mudroj poslovnoj strategiji u mnogo većoj mjeri nego svojim pjesmama okuplja sve veći broj poklonika, na sličan način funkcionira i Thompson - poentira Mušćet te dodaje: Da Thompson u svom repertoaru ima isključivo ljubavne pjesme (kao što je, na primjer, "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", rijetka skladba iz njegova repertoara koja ne korespondira s perfektom, nego s prezentom) nakalemljene na eho Bijelog dugmeta, Rammsteina i zbora Ivan Goran Kovačić, vjerojatno bi se njegov krug poklonika sveo na broj fanova koji ne prelazi troznamenkasti broj. No uvjerljivi stihovi koji kao da su ispali sa stranica Hrvatskog tjednika svakako su ključna stavka njegova stvaralaštva.

Svoj lucidni elaborat o MPT-u Bojan Mušćet zaključuje sljedećim riječima: Razvidno je da generacijski i žanrovski šarolikoj hrvatskoj publici treba fantasy da se odvoji od tmaste svakidašnjice i trebaju joj heroji koji će je bodriti. Marko Perković Thompson odgovara tim kriterijima, pa makar i stihovima kao što su: Nebom lete šišmiši i vrane/al' je soko za njih previsoko/nebom lete šišmiši i vrane/al' dok je zla bit će i anđela.

Što misli o fenomenima poput Marka Perkovića Thompsona, ne samo u glazbenom nego i širem društveno-političkom kontekstu, pitali smo Marina Capana, predsjednika Mreže mladih Hrvatske (MMH).

Marin Capan
 

Fotosekcija Kset-a

DRUKČIJI UKUSI

Premda je od Thompsonovih koncerata u Imotskom i Dugopolju, kao i koncerta Eda Sheerana u Zagrebu (da istaknemo samo te događaje) proteklo desetak i više dana, rasprave se ne stišavaju, pa pojedini komentatori izvlače zaključke o tome kakva je sadašnja hrvatska mladež. S obzirom na veliki postotak mladih koji su pohodili oba koncerta, imamo li i u takvim slučajevima podjele u društvu, dvije Hrvatske i kad su mladi u pitanju?

- Istina, imali smo nedavno primjere članaka i izjava u kojima su se iznosila razna mišljenja o tome kako i gdje se mladi ponašaju. Ove situacije ne možemo sagledati bez činjenice da mladi nisu homogena skupina, dakle, ne možemo ih promatrati kao cjelinu. Svaka je generacija posebna i zahtjevna za "uokviriti". Neupitno je da različite mlade kao i ostatak populacije zanima drukčija glazba, filmovi itd. Velika posjećenost na spomenutim koncertima nije začuđujuća te, iako svaka pojava nosi drukčije vrijednost, ne znači da dolazi do stroge podjele mladih. Istina jest da je dio mladih bio i na koncertima Thompsona i koncertu Sheerana, ali je također istina i da se te publike osim preklapanja i razilaze. Tako je to i u drugim pitanjima koja su još i važnija za mlade (npr. vojni rok), ali nažalost u javnosti se glas mladih ne čuje, te se takva društvena pitanja raspravljaju bez sudjelovanja mladih. Tek u ovim krajnjim situacijama dolazi do velike koncentracije pažnje javnosti i dijaloga u kojem se začarani krug ponavlja - svatko ima mišljenje o tome, ali nitko ne pita mlade što oni misle, a trebalo bi jer mladi su uvijek bili ogledalo društva, pa je tako i danas, nema među mladima neke posebne podjele koja nije prisutna i u ostatku društva.

PEXELS

Također, mladi su puno više i kompliciranije od samo te dvije varijante. Uz to, važno je naglasiti da to nije pitanje glazbenog stila ili razlike između konzervativnog i progresivnog nazora. Svakako osuđujemo sve oblike veličanja ustaškog i drugih fašističkih oblika, a ljubav prema domovini ili borbi hrvatskog naroda kroz povijest može se osvjedočiti i bez pjevanja pjesama koje pozivaju na ubijanje Srba ili drugih manjina. Ono što je važno demistificirati tiče se radikalizacije mladih, naime, mladi politički slično razmišljaju kao i ostatak društva, kada gledamo istraživanja o političkim stavovima. Upravo je zato posebno važno kako se kao društvo postavljamo prema novim generacijama. Pravdamo li pjevanje ustaških pjesama kao domoljublje ili uvrštavamo koncepte poput građanskog odgoja i obrazovanja u škole da bi što veći broj mladih osvijestili i educirali o ljudskim pravima i njihovoj ulozi kao građana u demokraciji.

DESNO I LIJEVO

Mediji su skloni naglašavati da se u nizu takvih istupa poput onih u Imotskom i Dugopolju radi o radikalizaciji mladih opasnoj za društvo u širem smislu. Koliko je takvo viđenje i prezentiranje događaja utemeljeno ili je sve ipak pretjerivanje? Drugim riječima, postoji li u Hrvatskoj trend ekstremno desne radikalizacije mladih ili ipak nema razloga za takve tvrdnje? Postoje li uopće neka relevantna istraživanja iz tog područja?

- Briga za ustavnim vrijednostima važna je tema za javnost, ali i mlade. Briga je utemeljena, ali treba postojati mjera u komunikaciji s obzirom na to da se prema različitim skupinama drugačije treba komunicirati. Puno se komentira oko ekstremno desne radikalizacije, ali ne postoje konkretni dokazi za takve tvrdnje. I u slučaju izbora vidjeli smo da prema anketama mladi nisu glasali ništa radikalnije od ostatka populacije. Istraživanja koje je proveo Institut za društvena istraživanja iz Zagreba pokazuju da mladi, kada se trebaju pozicionirati od radikalno lijeve pa do radikalno desne opcije, najrjeđe biraju te radikalne pozicije. Većina se pozicionira na lijevi centar, centar te desni centar. Vidimo i po rezultatima izbora, odnosno analizi kako su glasali mladi na parlamentarnim te europarlamentarnim izborima. Većinski su glasali za one stranke koje su ionako izabrane, uz iznimku Nine Skočak, koja je dobila velik postotak glasova mladih, a nije uspjela ući u Europski parlament. Važnije, opovrgnuta je pretpostavka da će mladi u velikoj mjeri glasati za stranke i opcije koje idu radikalno kontra uobičajenih vrijednosti i stavova (npr. Ivan Pernar, Kolakušić, Iličić itd.). Međutim, to ne znači da ne postoji prostor za napredak, pogotovo kada govorimo o formalnom obrazovanju. Nažalost, mlade ne učimo dovoljno o vrijednostima tolerancije i inkluzije te ih nedovoljno dobro pripremamo na njihovu ulogu kao građana.

PEXELS

Treba li pojedine ekscesne slučajeve strože kažnjavati ili ne treba? Gdje je zapravo rješenje toga problema, u obrazovnom sustavu, odgoju u obitelji, u politici/vlasti koja ne vodi dostatno računa o problemima, potrebama i potencijalima mladih u Hrvatskoj?

- Važno je ovim se identificiranim problemima sustavno posveti tako da se i prevenira njihovo ponavljanje što kroz obrazovni sustav što kroz odgoj u obitelji. Također, vlast treba zauzeti jasan i čvrst stav oko načina na koji će rješavati ovakve ekscese te kako će postupati i to jednako primjenjivati na sve. Mladi su u Hrvatskoj sustavno zanemareni na svim razinama, pa nije ni čudno da dolazi do ovakvih ekscesa. Stoga nije dovoljno samo reagirati na situacije kada se dogode, već raditi na tome da se one uopće ne dogode. Mladi ne vjeruju političkim institucijama, stoga sami čin donošenja nekog zakona ili strategije ne može ni blizu biti dostatan, pogotovo kada usporedno recimo ukidamo predmet Politika i gospodarstvo u strukovnim školama. Na kojem će to predmetu u nekoj tehničkoj školi mladi imati priliku učiti išta o moralu, o ulozi države, o zakonima i sličnim važnim pitanjima? Svaki od aktera ima svoju ulogu u procesu, ali državi je nemoguće utjecati na odgoj u obitelji, stoga joj preostaje intenzivnije se posvetiti onim područjima gdje ima utjecaj - obrazovanju, zakonskom okviru i povratku povjerenja mladih (i svih građana) u institucije kroz svoj daljnji rad.

PEXELS

EUROPA ILI BALKAN

Zaključno, uzimajući sve u obzir, pa i utege prošlosti (vječna tema ustaše - partizani!), da se tako izrazim, kakav je zapravo identitet hrvatske mladeži? Drugim riječima, jesu li mladi Hrvati prihvatili europski identitet ili njeguju balkanski mentalitet? Vaš završni komentar?

- Mladi u Hrvatskoj imaju složeni "mjesni" identitet. Iako smo već više od deset godina u Europskoj uniji, vlast i institucije naspram civilnog društva nisu poduzele dovoljno koraka da približe Europsku uniju mladima i integriraju "europski" identitet. Posljedica toga je da mladi, ali i ostatak populacije i dalje osjećaju snažan regionalni identitet, ali je isto tako vidljiva težnja prema europejstvu koje im se čini daleko i nedostižno. Iako mladi u Hrvatskoj i dalje imaju pozitivan stav prema međunarodnim institucijama, pa tako i prema Europskoj uniji, on možda nije na jednakoj razini kao u nekim drugim državama zapadne Europe, ali nije ni negativan kao u nekim državama izvan EU-a. Svjedočimo svakodnevno da građani, pa tako i mladi, rado odlaze u druge EU države, bilo da se radi o studiranju, radu ili životnom preseljenju, iz toga svakako možemo zaključiti da nemaju problema s idejama koje postoje u EU-u.

Uostalom, teško je tvrditi što su to uopće europski ili balkanski identiteti, je li balkanski identitet aktivistička borba koju predvode mladi ljudi u Srbiji s ciljem zaštite okoliša od iskopavanja litija? Je li europski identitet napadanje muslimanske zajednice u Velikoj Britaniji? Ako kao europski identitet uzmemo neke pozitivne vrijednosti poput uključivosti i spremnosti na suživot, svakako možemo ustvrditi da mladi u Hrvatskoj generalno postaju otvoreniji. (portret: Fotosekcija Kset-a)