Načelno, energetska politika EU-a već je dvadesetak godina čvrsto orijentirana na liberalizirana tržišta električne energije i plina. Iznimka je razdoblje od posljednjih nekoliko godina koje je, između ostalog, bilo obilježeno i energetskom krizom - kaže izv. prof. dr. sc. Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, te dodaje:

- Međutim energetska slika EU-a, uključujući i Republiku Hrvatsku, ovisi o globalnim kretanjima i geopolitičkim odnosima. Samo da podsjetim da su cijene plina zbog globalne nesigurnosti, ponajviše uvjetovane ratom u Ukrajini, prije samo dvije godine dosegnule povijesni maksimum od oko 340 EUR/MWh, što je bio tržišni šok koji nitko nije očekivao. U kontekstu energenata Europska unija može biti osjetljiva na globalne krizne događaje u budućnosti, a pogotovo s obzirom na svoju visoku uvoznu ovisnost. Ipak, mjere koje je Europska unija poduzela (snažna orijentacija na UPP, visoka razina zapunjenosti skladišta plina prije ogrjevne sezone, zajednička nabava plina koja je omogućila da se kupuje dio potreba za plinom zajedno na razini EU-a, a ne da se države članice međusobno natječu za eventualne oskudne zalihe, redukcija potrošnje plina itd.), kao i REPowerEU, ojačali su otpornost EU-a.

Izv. prof dr. sc. Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin

Iako neke od mjera "odstupaju" od načela funkcioniranja liberaliziranog tržišta, bile su nužne kako bi države osigurale plin svojim građanima (i gospodarstvu) i pokazuju da u kriznim vremenima prevladava logika pragmatičnosti, a ne nužno slijepo pridržavanje zacrtanog koncepta.

Treba li liberalizirati energetsko tržište ili ne, državni intervencionizam ne može trajati vječno? S obzirom na to da nakon 30. rujna istječe zaštitna mjera Vlade o stabilnosti cijena plina i struje, premijer Plenković smiruje javnost i kaže da će Vlada učiniti sve da povećanja cijena energenata budu podnošljiva... Vaš komentar?

- Prošlo je već petnaestak godina od formalne (legislativne) liberalizacije tržišta električne energije i plina u Republici Hrvatskoj. Posljednjih nekoliko godina vlade mnogih država članica EU-a djelovale su u cilju prilagodbe i smanjenja negativnih efekata globalne energetske krize. Tako je i Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Smatram da upravo Vlada Republike Hrvatske ima nadležnost i da može ispravno ocijeniti postoji li potreba za produženjem "zaštitnih mjera", a s obzirom na kompleksnost predmetne Uredbe koja se odnosi na električnu energiju, toplinsku energiju i prirodni plin (uređuju se posebne mjere za trgovinu električnom energijom, način i uvjeti formiranja cijena za određene kategorije kupaca električne energije i toplinske energije, nadzor nad primjenom cijena, posebne mjere za trgovinu plinom, način i uvjeti formiranja cijena plina, osiguravanje uvjeta za sigurnost opskrbe plinom za određene kategorije kupaca plina te posebni uvjeti obavljanja energetskih djelatnosti).

Glede energenata, možda ne bi trebalo rabiti termin "državni intervencionizam", jer znamo da su predmetne mjere imale pozitivan učinak i rezultirale sigurnom opskrbom energijom.

Kad se radi o plinu, ima li ga RH dovoljno za iduću sezonu grijanja? Što se cijena tiče, koliko je realno očekivati da cijene idu gore u zimskim mjesecima ove i iduće godine? Kakav je stav o tome Hrvatske stručne udruge za plin?

- Načelno treba naglasiti da ne postoji model koji bi pouzdano predvidio cijenu plina u budućnosti. Ipak, analitičari ne predviđaju veće skokove cijene plina u Europi u bliskoj budućnosti. Uz to, plina na tržištima ima dovoljno. Nadalje, Europska unija je 21. kolovoza 2024. postigla cilj punjenja svojih skladišta plina do 90 %, dakle više od dva mjeseca prije zacrtanog krajnjeg roka 1. studenoga 2024. Budući da zapunjena skladišta plina mogu pokriti do trećine potražnje plina u EU-u u zimskom razdoblju, uz snažnu orijentaciju na UPP, neupitna je spremnost EU-a za nadolazeću zimu.

Glede sigurnosti opskrbe plinom, Republika Hrvatska, kao država članica EU-a, ništa nije prepustila slučaju. Pouzdana opskrba plinom oslanja se na dostupne količine iz domaće proizvodnje plina (što je komparativna prednost u odnosu prema većini drugih država članica EU-a koje nemaju vlastitu proizvodnju plina), dobro zapunjeno podzemno skladište plina Okoli (zapunjenost početkom rujna 2024. godine: 88 %) i korištenje terminala za UPP na otoku Krku.

Za visoku sigurnost opskrbe plinom u budućnosti (uz mogućnost nastupanja znatno jačih zima) nužna je realizacija projekata "Prateća infrastruktura za strateški investicijski projekt LNG terminal" (Plinacro) i podzemnog skladišta plina Grubišno Polje te povećanja kapaciteta terminala za UPP na otoku Krku na 6,1 milijardu m3 godišnje. U tom su smislu važna i nedavna otkrića novih ležišta prirodnog plina na više lokacija u našoj zemlji, čime se malo tko može pohvaliti u Europi, koja sve više ovisi o uvozu plina.

Na kojim energentima i s kakvim energetskim politikama Hrvatska mora ostvarivati nužnost energetske samodostatnosti i je li samodostatnost uopće moguća? Je li i u kojoj mjeri vodik u svemu tome jedan od ključnih faktora?

- Za energente i energetske politike važne su odrednice strateškog dokumenta "Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu" koji je donio Hrvatski sabor. I dalje je predviđen energetski miks, uz ubrzani rast udjela obnovljivih izvora energije. Energetska samodostatnost Republike Hrvatske nije planirana, već će opskrba energijom uz domaću proizvodnju ovisiti i o uvozu. Energetska samodostatnost inače nije realnost za države članice EU-a i ne bi se mogla ostvariti čak i uz pretpostavku vrlo velikih ulaganja u nekom dužem razdoblju.

PIXSELL

Uloga prirodnog plina dobro je pozicionirana u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu. Zapravo, HSUP smatra da se prirodni plin i obnovljivi izvori energije dopunjuju u realizaciji ciljeva energetske tranzicije i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Republika Hrvatska treba postojeće energetske resurse i razvijenu plinsku infrastrukturu maksimalno koristiti za tu svrhu.

Nadalje, za razumijevanje uloge vodika referentan je strateški dokument "Hrvatska strategija za vodik od 2021. do 2050. godine", koji je donio Hrvatski sabor. Vodik se smatra energentom budućnosti u EU-u.

Mislim da će prirodni plin, uz obnovljive izvore energije i vodik, imati ključno mjesto tijekom energetske tranzicije, pri čemu vodik i prirodni plin (uz implementaciju CCUS tehnologije - učinkovitog alata smanjenja emisija CO 2) ne treba promatrati kao konkurentne, već kao komplementarne energente. U biti, vodik i prirodni plin trebalo bi promatrati integralno: riječ je o miješanju vodika i prirodnog plina i potom o transportu te mješavine plinovodima te o budućoj prenamjeni postojećih plinovoda u cilju transporta vodika i transformaciji plinskih u energetske kompanije, što implicira znatne troškove. Stoga se realno može očekivati da bi prirodni plin i vodik mogli “ići ruku pod ruku” u razdoblju od najmanje desetak godina. (D.J.) n