Proteklog tjedna, 6. rujna, u Sveučilišnoj knjižnici u Puli održano je predavanje naslovljeno "Vodik - mit ili hit?", koje je održala izv. prof. dr. sc. Ankica Kovač. Predavanje u sklopu projekta BOLSTER i miniprojekta "A green library for a green transition" organizirali su Društvo bibliotekara Istre, Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije. Ankica Kovač je izvanredna profesorica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Njezino područje istraživanja je vodik u sprezi s obnovljivim izvorima energije. Zajedno sa svojom Grupom za vodik izradila je prvi hrvatski bicikl na vodik i instalirala prvu hrvatsku punionicu vodika...

Je li danas vodik više hit ili je i dalje mit, da se referiram na sjajan naslov vašeg predavanja...?

- Vodik je zasigurno hit! Utrka za dekarbonizacijom našega planeta je počela, te bismo sada više nego ikada prije trebali prihvatiti vodik kao jedno od globalnih energetskih rješenja. S vodikom otvaramo prostor za gospodarski napredak naše zemlje uz otvaranje velikoga broja novih radnih mjesta, ujedno čuvajući naš planet. Pri tome je važno naglasiti da je kriza sada, te su nam žurno potrebne i politike, i infrastruktura, i ulaganja, jer nema rješenja klimatske krize bez čistoga vodika. Primjena vodika je višestruka i on se može koristiti gdje god nam je potrebna električna odnosno toplinska, pa i rashladna, energija. Vodik je pogodan za primjenu u industriji, transportu, kućanstvu, općoj energetici te za uravnoteženje elektroenergetskoga sustava. Danas vodik zapravo nitko ne odbacuje, te pitanje više nije ima li vodik ulogu u energetskoj tranziciji i ostvarenju energetske neovisnosti, nego je pitanje kako se potencijal vodika može ostvariti, proširiti i iskoristiti u postizanju klimatskih ciljeva.

PEXELS

Da nastavimo na tom tragu... Donošenjem EU strategije za vodik napravljen je ključan korak u definiranju europskoga puta prema dekarbonizaciji, s ciljevima koji će vjerojatno u sljedećim godinama biti i umnoženi. Koliko su ti planovi realno ostvarivi?

- Planovi zacrtani u EU strategiji za vodik, koja je bila okosnica i mnogih nacionalnih strategija, pa tako i Hrvatske strategije za vodik, ostvarivi su pod uvjetom da se svi projekti koji su trenutno u fazi provedbe uspješno i završe, a ja ne vidim ni jedan razlog da to ne bude tako. Prema EU strategiji za vodik, cilj je instalirati 40 GW elektrolizatora za proizvodnju deset milijuna tona čistoga vodika do 2030. godine. Trenutno je u fazi implementacije velik broj projekata za proizvodnju čistoga vodika, koji bi trebali biti u funkciji unutar tri - pet godina, a njihov kapacitet ne samo što bi trebao doći do zacrtanoga cilja nego ga i nadmašiti. Uz proizvodnju vodika, projekti u implementaciji uključuju i tehnologije pohrane vodika, njegovoga transporta i distribucije te korištenja. To znači da bismo u sljedećih pet godina trebali vidjeti svu raskoš vodika i njegove mogućnosti doprinosa ubrzanju energetske tranzicije.

Koji su drugi projekti/akcije s vodikom u svezi, na razini Hrvatske, u kojima sudjelujete s kolegama...?

- Uz predavanje u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, pripremamo trening o vodiku i gorivnim člancima koji će se održati od 29. rujna do 3. listopada u Dubrovniku. Predavači koje dovodimo svjetski su stručnjaci iz područja vodikovih tehnologija s dugogodišnjim iskustvom u svim segmentima vodikova lanca vrijednosti. Trening je namijenjen gospodarstvenicima, istraživačima, donositeljima političkih odluka, predstavnicima lokalne vlasti i općoj javnosti; dakle svima zainteresiranima koji su uključeni ili se planiraju uključiti u projekte s vodikom. Teme predavanja usklađene su s tržišnom potražnjom, EU smjernicama i planiranim novim ciklusom natječaja Clean Hydrogen Partnership, te s Hrvatskom strategijom za vodik. Osim edukacije i usavršavanja znanja i vještina u području vodikovih tehnologija cilj treninga je i umrežavanje, direktni razgovori sa stručnjacima i razmjena mišljenja o mogućnostima pripreme i uspješne provedbe projekata s vodikom.

Osim toga, voditeljica sam uspostavnog istraživačkog projekta pod nazivom Napredne metode proizvodnje i transporta zelenog vodika, koji je financiran iz Hrvatske zaklade za znanost. Kao voditeljica FSB grupe, sudjelujem i u projektu pod nazivom Dolina vodika Sjeverni Jadran, financiranom iz programa Horizon Europe, te u projektu pod nazivom Laboratorijski model i prototip sustava upravljanja i monitoringa za mikromreže s obnovljivim izvorima energije i vodikovim tehnologijama, koji je financiran iz NPOO-a, unutar poziva Ciljana znanstvena istraživanja, i drugima.

Potencijal vodika temelji se na obnovljivim izvorima energije... Još prije više od tri godine, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja predstavilo je Prijedlog hrvatske strategije za vodik od 2021. do 2050. godine. Gdje smo danas s tim u vezi?

- Hrvatski sabor je na sjednici 25. ožujka 2022. donio Hrvatsku strategiju za vodik i od tada su pokrenuti brojni novi projekti, od kojih su neki idejno razvijeni, neki su prijavljeni na natječaje i čekaju odluke o financiranju, a neki su dobili financiranje i krenuli u provedbu. To znači da za dvije-tri godine možemo očekivati prva industrijska postrojenja proizvodnje zelenoga vodika i u Hrvatskoj, prva korištenja tog zelenog vodika u industriji, a prema najavi iz ožujka 2024. tadašnjeg Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja osigurano je i 30 milijuna eura za instalaciju punionica vodika. Usto, Agencija za ugljikovodike je u srpnju 2024. objavila Studiju plana razvoja i primjene Hrvatske strategije za vodik do 2050. godine. Sve to govori u prilog vodiku i njegovoj važnoj ulozi u energetskoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti i energetskoj neovisnosti.

Na kojim energentima i s kakvim energetskim politikama Hrvatska mora ostvarivati nužnost energetske samodostatnosti i je li samodostatnost uopće moguća? Je li i u kojoj mjeri vodik u svemu tome jedan od ključnih faktora?

- Energetska samodostatnost je moguća, a pogotovo kada govorimo o Hrvatskoj, koja je iznimno bogata obnovljivim izvorima energija i koja bi uz učinkovitu pohranu u vodiku (i drugim oblicima pohrane energije) mogla zadovoljiti sve svoje potrebe za energijom, a vodika bi ostalo i za izvoz. Hrvatska bi morala raditi na povećanju kapaciteta s obnovljivim izvorima energija, u prvom redu na kapacitetima iskorištavanja Sunčeve energije, potom energije vjetra i drugih, ovisno o njihovoj dostupnosti. Zbog intermitentnosti (promjenjivosti, nestalnosti) obnovljivih izvora energije, potrebno je osigurati spremnike energije kako bismo tu energiju pohranili tijekom vremena kada ju imamo za vrijeme kada ju nemamo. Međutim, bilo koja pohrana električne energije plaća se gubitcima jer su nužne pretvorbe nečega što se ne može pohraniti u nešto što se može pohraniti. Tu je pretvorba električne energije u vodik ona koja zadovoljava najšire zahtjeve u različitim sektorima potrošnje energije, jer se vodik lako i učinkovito pretvara u toplinsku ili električnu energiju prema potrebi, a povrat vodika u, na primjer, električnu energiju najučinkovitiji je korištenjem gorivnim člancima.

/Imaginechina/Sipa USA

Nije nemoguće da će se za deet godina izmisliti nešto pametnije od vodika, ali već 30 godina se na tome radi, pa nije izmišljeno, bar ne u tolikoj mjeri, da bi se s tim moglo ići u EU strategiju za vodik, u kojoj je čisti vodik istaknut kao jedno od rješenja bez kojih proces energetske tranzicije neće biti moguć.