Sve priče o manjem broju gostiju ove godine ne vrijede za najreprezentativniju hrvatsku destinaciju - Dubrovnik. Naime, i za ovogodišnju turističku sezonu Dubrovnik se može uzeti za primjer uspješnosti kad se radi o dolascima gostiju. Konkretno, u Dubrovniku je ove godine ostvareno tri milijuna turističkih noćenja dva tjedna ranije nego prošle godine, kao i ukupno 10 posto više noćenja od početka ove godine. Ranijim ostvarenjem tog broja noćenja ove godine, Dubrovnik se, ističu iz Grada, još jednom potvrdio i kao vodeća turistička destinacija, a taj uspjeh pripisuju i ostvarivanju planiranih ciljeva i strategije koju provode svi dionici turističkog sektora.

Iz Grada Dubrovnika iznose i da je ta tri milijuna noćenja po podacima sustava eVisitor zabilježeno 23. kolovoza, a da je od početka ove godine do 24. kolovoza noćenja bilo nešto malo više od 3 milijuna, što je 10 posto više nego u istom lanjskom razdoblju. I dolazaka turista je bilo 10 posto više, odnosno njih oko 947 tisuća. "Uspjeh jedne destinacije ne mjeri se isključivo porastom broja dolazaka turista i noćenja već je to tek jedan od indikatora, ali istodobno vrlo bitan kada se sagleda raspored rasta brojki noćenja. Grad Dubrovnik je dvoznamenkasti rast u 2024. osigurao rastom broja noćenja u predsezoni i zadržavanjem broja noćenja u glavnoj sezoni kao 2023.", kažu iz Grada. Naglašavaju i da je sada Dubrovnik primjer "sasvim neke druge priče" nego prije kada je bio "primjer masovnog turizma na svjetskoj mapi", i to uz novo upravljanje turizmom, a ne zabranama. Dodaju i da Dubrovnik očekuje i izvrsna posezona.

Na tragu uspješnosti kakvom se može pohvaliti Dubrovnik, pitali smo Veljka Ostojića, direktora Hrvatske udruge turizma (HUT), kakva bi doista mogla biti ova turistička sezona, napose na Jadranu?

- Ova turistička godina se prema dosadašnjim rezultatima može ocijeniti vrlo dobrom. Nakon jako dobre predsezone, i na samom vrhuncu sezone ostvareni su kvalitetni rezultati, a objekti u koje se kontinuirano investira, pogotovo oni visoke kategorije bilježe visoku popunjenost. Poslovni izazovi su prisutni kod objekata nižih kategorija, posebno onih s dvije zvjezdice, koji zbog inflacijskih troškova pokušavaju postići cijene koje tržište očigledno ne prihvaća.

PIXSELL

S obzirom da je 2024. prva godina "stvarnosti hrvatskog turizma", nakon dvije prethodne sjajne sezone, koje su se, budimo iskreni, dogodile i na krilima "covid godina" kada su bliže destinacije poput Hrvatske bile tražene značajno više u odnosu na "normalne godine", na ovu godinu se može primijeniti krilatica: kako siješ, tako ćeš i žeti! Ovo je godina u kojoj se na tržište vratila kompletna mediteranska konkurencija koja se žestoko bori za goste na istim emitivnim tržištima na kojoj se borimo i mi, a imamo i situaciju gospodarskog usporavanja, posebno izraženu u Njemačkoj koja pleše na rubu recesije. Zato je važno i ove godine, a bit će i narednih, jako dobro paziti paziti da gostima osiguramo adekvatnu vrijednost za novac.

Posebno raduju dobri rezultati na kontinentu gdje je rast noćenja u odnosu na prošlu godinu prisutan u velikoj većini županija te je, iako su brojke u usporedbi s morskim županijama još uvijek male, on višestruko veći. To pokazuje da su turističke aktivnost na kontinentu zamijećene od gostiju te da se ide u pravom smjeru.

Kad se govori o problemima u turizmu, nerijetko se navodi i problem strukture smještajnih kapaciteta, između niza drugih problema. Hoće li novi Zakon o turizmu, i u kojoj mjeri, barem neke od problema uspjeti riješiti na zadovoljavajući način...?

- Zakon o turizmu i podzakonski akati su korak u dobrom smjeru s obzirom da će lokalnoj samoupravi dati alate za potrebne odluke o boljem upravljanju destinacijom. To uključuje i zaustavljanje ili ograničenje gradnje pojedinih vrsta smještajnih kapaciteta tamo gdje je to potrebno, budući da je nekontrolirana gradnja objekata za kratkoročni najam najveći problem za održivost turizma.

Hrvatska ima najlošiju strukturu smještajnih kapaciteta na Mediteranu jer svega 9,5 posto kapaciteta otpada na hotelski smještaj, dok je oko dvije trećine smještajnih kapaciteta u tzv. objektima za kratkoročni turistički najam što u komercijalnom, što u nekomercijalnom statusu (vikendice). Sve te objekte je trebalo infrastrukturno opremiti i naročito u špici sezone izuzetno opterećuju ukupnu infrastrukturu lokalnih destinacija. Iako je pravi obiteljski smještaj kada gost boravi u objektu u kojemu živi obitelj nešto pozitivno i specifično za naš turizam i takav vid smještaja treba i dalje razvijati, kritičan problem za održivost već u srednjem roku predstavljaju apartmani odnosno stanovi te vikendice koji su godišnje popunjeni 40-50 dana, vrše izniman pritisak na infrastrukturu, smanjuju atraktivnost destinacija, a lokalna zajednica od njih nema gotovo nikakve koristi. To je overturizam koji guši sve veći broj destinacija i koji dovodi do tržišne propasti tih destinacija.

Iako Zakon o turizmu sa pripadajućim aktima sada postavlja okvir za djelovanje na lokalnoj razini, s obzirom na magnitudu bujanja nekretnina za kratkoročni turistički najam, mislim da određene odluke u smjeru zaustavljanja tog trenda treba donijeti i na nacionalnoj razini jer je izvjesno da će proces na lokalnoj razini trajati dugo s neizvjesnim ishodom.

Može li Hrvatska umjesto destinacije masovnog turizma postati respektabilna održiva destinacija dodane vrijednost, odnosno treba li mijenjati dosadašnji model?

- Mi svakako moramo što prije mijenjati trenutni poslovni model koji dominantno potiče izgradnju nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma jer ti objekti ne stvaraju vrijednost destinacijama, nego ih neodrživo opterećuju. S druge strane hoteli značajno manje opterećuju lokalnu infrastrukturu, generiraju puno duži turistički promet i veću prosječnu potrošnju, no uz to i razvijaju lokalne destinacije, kreiraju cjelogodišnja radna mjesta i otvaraju mogućnosti za razvoj dodatnih biznisa povezanih s turizmom.

Posljedica loše smještajne strukture je činjenica da ostvarujemo malu prosječnu dnevnu potrošnju po gostu, svega okvirno 140 eura. U Italiji i Španjolskoj je to oko 300 eura, a u Francuskoj oko 450 eura. To znači da iscrpljujemo naše vrijednosti i prirodno bogatstvo za male novce, što je suprotno našim željama i planovima. Turizam donosi mnoge dobrobiti lokalnoj zajednici, no prekomjerno, možemo to nazvati i agresivno korištenje resursa te ogromno opterećenje u kratkoj špici sezone, donosi i negativne učinke koje treba nužno i hitno zaustaviti.

Hoće li zahvaljujući novom Zakonu odzvoniti i prekomjernoj apartmanizaciji obale, na što se također upozoravalo kad je Zakon rađen? Što s nedostatkom radne snege u turizmu, kako riješiti taj problem?

- Za sada imamo korektan zakonski okvir, još čekamo donošenje podzakonskih akata, tako da se na terenu još nije ništa počelo mijenjati. Dosta je odgovornosti spušteno na razinu lokalne zajednice što bi moglo odužiti promjene pa ponavljam svoje mišljenje da bi nužne odluke trebati donijeti i na nacionalnoj razini.

Osim rješavanja problema overturizma, domaći turizam se bori i sa nedostatkom radne snage. U HUT-u inzistiramo na tome da iskoristimo puni potencijal domaće radne snage koja mora ostati nositelj turističke usluge. Trebali bi omogućiti svakome tko želi raditi pa makar i jedan sat da to može učiniti uz jednostavne i brze procedure ne radeći na crno nego legalno. Što se pak tiče stranih radnika koji će nam sigurno trebati, moramo dalje nastaviti s ubrzanjem i digitalizacijom postupka izdavanja dozvola i organizacijom sustava koji može što brže obraditi zahtjeve za izdavanjem radnih dozvola i viza.

I treće, treba poboljšati investicijsko okruženje i potaknuti investicije u kapacitete koji daju veću dodanu vrijednost, prije svega hotele i visoko kvalitetne kampove. Treba i dalje poticati "pravi" obiteljski smještaj odnosno smještaj kod domaćina, što je hrvatska specifičnost, naravno uz jasno preciziranje te kategorije.