Posljednjih nekoliko godina turizam se suočio s brojnim izazovima, uključujući zdravstvenu krizu zbog pandemije koronavirusa, različite gospodarske promjene i sve izraženije klimatske promjene. Ti izazovi razotkrili su heterogenost turizma, upućujući na prednosti koje turizam donosi, ali i na potencijalne ovisnosti zbog prevelikog oslanjanja ekonomije na turizam - kaže izv. prof. dr. sc. Ivan Kelić, prodekan za nastavu i studente s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, voditelj programa za polaganje stručnog ispita za turističke vodiče koji se provodi na Ekonomskom fakultetu, te u nastavku svog priloga za ovotjedni Magazin piše:

- Sve to znatno je utjecalo na pitanje gdje se trenutno nalazi hrvatski turizam i u kojem smjeru želimo ići kako bismo se resursima koristili održivo. Statistički pokazatelji bilježe kontinuirani rast turizma (izuzev pandemijskih godina). Ako analiziramo razloge tog rasta, možemo uočiti brojne elemente koji pridonose većem broju noćenja i rastu prihoda, kao što su strateški položaj Hrvatske, relativno laka dostupnost s emitivnih tržišta, uvođenje Schengena i jedinstvene europske valute te visoka razina sigurnosti koju destinacija pruža gostima.

NA DOBROME PUTU

Najnoviji podatci pokazuju rast broja noćenja stranih turista na Jadranu u prvih sedam mjeseci (iako ne smijemo zanemariti pad broja dolazaka gostiju iz Njemačke). Analitičari bilježe porast fiskaliziranih računa i predviđaju rekordne prihode. Hoteli su zabilježili rast uz optimistična očekivanja za ostatak sezone i posezone, a objekti u domaćinstvima i apartmani ostali su na sličnim razinama kao prošle godine. Međutim, i dalje se suočavamo s tradicionalnim problemima: jesmo li postali preskupa destinacija, jesu li visoke cijene otjerale dio turista, imamo li dovoljno kvalitetnu ponudu i može li ovaj model turizma biti održiv na duže staze?

izv. prof. dr. sc. Ivan Kelić

Turizam možemo definirati i kao agregator drugih djelatnosti koji “tihim” izvozom plasira proizvode i usluge turistima, generirajući ponudu i potražnju. Na taj način lokalno stanovništvo uživa u blagodatima turizma u obliku najma smještajnih kapaciteta, otvaranja sezonskih poslova, razvoja infrastrukture u destinaciji te općenito poboljšanja kvalitete života raznim događajima i aktivnostima. Takav model turizma donosio je korist gotovo svima, stvarajući osjećaj zajedničkog prosperiteta. No u posljednjih nekoliko godina taj se model promijenio. Velik broj turista koji dolazi na more iznajmljuje smještaj u nekretninama za kratkoročni najam preko platformi, često bez ikakvog kontakta s vlasnicima, koji ne žive na lokaciji. Turisti borave u destinaciji prema unaprijed osmišljenom itineraru koji su pronašli na društvenim mrežama, bez dublje povezanosti s lokalnom zajednicom. Rizici koji pritom nastaju uključuju masovnost, golem porast cijena nekretnina i najma te stvaranje generičkog pristupa turizmu, gdje se gubi autentičnost.

Nadležno ministarstvo prepoznalo je te izazove, te je izradilo novi Zakon o turizmu, koji je stupio na snagu. Također, u tijeku je provedba e-savjetovanja za tri nacrta prijedloga pravilnika temeljenih na odredbama Zakona o turizmu. Pravilnici bi trebali definirati kriterije za turističke zajednice kako bi se olakšalo njihovo profiliranje i daljnji razvoj destinacija, uključujući izračun kapaciteta destinacije, odnosno broja turista koji mogu posjetiti turističku destinaciju istovremeno bez izazivanja neprihvatljivih poremećaja u fizičkom, gospodarskom i sociokulturnom okruženju, te smanjenja zadovoljstva posjetitelja. Cilj je preusmjeriti razvoj turizma prema održivosti i cjelogodišnjem turizmu, s naglaskom na zelenoj i digitalnoj tranziciji. Zakonom o turizmu lokalnim zajednicama pruženi su alati za upravljanje turizmom u smjeru održivosti, ali i mogućnosti profiliranja destinacija. Prednost tih akata je usmjeravanje hrvatskog turizma prema održivosti, stvarajući dodanu vrijednost u kojoj će stanovnici osjećati koristi, a ne štetu od turizma.

PUTOVI I STRANPUTICE

Pedeset nijansi plavog: Što je održivi turizam i ide li Hrvatska u dobrom smjeru?

Koliko ćemo u tome uspjeti, vrijeme će pokazati. Najveći izazovi su jasna definicija resursa svake jedinice u turističkoj ponudi, kao i atributa tržišnog pozicioniranja. Također, postavlja se pitanje što će biti s destinacijama koje ne mogu ispuniti kriterije održivog turizma zbog prekapacitiranosti. Što će se dogoditi s postojećim jedinicama koje se neće moći iskoristiti za najam ili ako izračuni pokažu da destinacija može podnijeti 20 % manje smještaja, a najavljena je ili pokrenuta strateška investicija hotelske grupacije? Navedeno ima za cilj spriječiti betoniranje i apartmanizaciju destinacija, ali se nameće izazov rasta cijena nekretnina i njihove nedostupnosti.

NA DOMAĆEM TERENU

Gdje je u svemu tome kontinentalni turizam, konkretno, Slavonija, Baranja i zapadni Srijem? Prema zakonskim aktima, pravilnicima i smjernicama, kontinentalni turizam ima priliku precizno odrediti smjer upravljanja destinacijama jer kontinent još uvijek nije preopterećen i može razvijati cjelogodišnji turizam. Analizom trenutnog stanja moguće je stvoriti osnovu za sinergiju svih dionika u sustavu te identificirati ključne nedostatke, na temelju čega se mogu osigurati potrebna sredstva za daljnji razvoj. Indirektno, na kontinentu su kupnja ili najam nekretnine za odmor u ovom trenutku relativno dostupniji, bez bojazni da će destinacija doživjeti apartmanizaciju, jer bi trebala postojati jasno definirana metodologija prihvatnog kapaciteta koja bi trebala štititi destinaciju od betonizacije. Postoji autentični sadržaj koji je već prepoznat na turističkim tržištima, te se ulaže u infrastrukturu i nove turističke atrakcije. Sve to vodi stvaranju i jačanju posebnih oblika turizma koji privlače suvremene turiste, a koje kontinentalna Hrvatska može iskoristiti i ponuditi.

Detektiranjem atributa tržišnog pozicioniranja i ciljanim marketinškim aktivnostima Slavonija, Baranja i zapadni Srijem imaju priliku kreirati i provoditi održivi turizam u punom obliku, što se već u određenim oblicima znatno provodi. S obzirom na to da turisti traže jedinstveni doživljaj i odmak od klasične turističke ponude, bazirane na masovnosti i generičnosti, vrlo je vjerojatno da će znati prepoznati i cijeniti prednosti koje nudi kontinent. Na turističkim djelatnicima i upravljačkim tijelima je da iskoriste te prilike za razvoj i provedbu održivog turizma u punom smislu stvarajući atraktivne destinacije koje će privući turiste i osigurati dugoročan uspjeh, gdje lokalno stanovništvo prepoznaje i koristi dugoročne učinke turizma.