Otkad je otkrivena u dubokom podzemju našeg planeta, njezino veličanstvo nafta diktiralo je cjelokupni razvoj i napredak svijeta u drugoj fazi industrijske revolucije, s kraja 19. stoljeća, ali je također diktirala i međunarodene odnose, geostrateške i geopolitičke interese kroz cijelo 20. stoljeća, uključujući i dva svjetska rata.

O nezaobilaznoj moći i snazi nafte posljednjih se godina naveliko vode rasprave u kontekstu klimatskih promjena, globalnog zatopljavanja i globalnog zagađivanja atmosfere plinovima ugljikovodika. Nafta je zapravo u sad već gotovo dva i pol desetljeća 21. stoljeća stalno na crnoj listi najvećih ugroza planeta Zemlje kad se radi o upotrebi prirodnih izvora energije i posljedično naftnih derivata poput benzina, ulja, plastike... No bez obzira na crne scenarije oko uloge nafte u energetskoj budućnosti razvijenih i zemalja u razvoju, nafta i dalje diktira stanje na svjetskim burzama, a bez nje se i ne može, makoliko se mnogi upirali naftu potpuno isključiti iz uporabe već sutra. Drugim riječima, nafta je bila i ostala najžilaviji element u svjetskoj raspodjeli moći, premda sve češće i sve spektakularnije postaje temom obračuna u sudnicama s obzirom na "trend" prokazivanja fosilnih goriva, napose nafte, kao "crne smrti", koji poprima globalne razmjere.

U cijeloj toj priči oko fosilnih goriva i nafte kao glavnog igrača, dok se planet i dalje zagrijava, prosvjedi nezadovoljnih ekologista i svih drugih protivnika fosilnih goriva posljednje se dekade prelijevaju s ulica velikih gradova SAD-a i Europe u pravne odjele i sudnice. Konkretno, od 2017. godine diljem svijeta podnesena je čak 2341 tužba protiv raznih subjekata povezanih s fosilnim gorivima, s ciljem zaštite klime i okoliša. Govori nam to pravno izvješće o sudskim procesima u domeni klimatskih promjena pravnica Joane Setzer i Catherine Higham provedeno za Grantham Research Institute on Climate Change prošle godine. Izvješće daje pregled ključnih globalnih kretanja u parnicama u vezi s klimatskim promjenama, s fokusom na razdoblju od lipnja 2022. do svibnja 2023., oslanjajući se prvenstveno na baze podataka o parnicama u vezi s klimatskim promjenama koje održava Sabin Center for Climate Change Law. O tome redovoto izvještavaju sve najveće svjetske novinske i medijske agencije, uključujući i našu Hinu.

SUDSKI SPOROVI

Autorice ističu kako "sudski spor ima moć pokrenuti ili zaustaviti ekspanziju fosilnih goriva". Klimatski sporovi su do sada bili građeni oko manjkova u politikama vlada ili kompanija, oko osporavanja neadekvatnih ciljeva smanjenja emisija, ili su tražili odštete povezane s klimatskim štetama. No protekle je godine zabilježen novi val parnica s institucijama koje usmjeravaju javne financije u fosilna goriva. Od ukupno 2341 tužbe otprilike dvije trećine (1557) podneseno je od 2015., godine kada je donesen Pariški sporazum, a njih 190 podignuto je u razdoblju od 12 mjeseci, 2022.–2023. Novi sudski sporovi vode se u Bugarskoj, Kini, Finskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Tajlandu i Turskoj. Više od 50 posto klimatskih slučajeva ima izravne sudske ishode koji se mogu shvatiti kao povoljni za klimatske akcije.

Klimatski slučajevi i dalje imaju snažan neizravan utjecaj na donošenje odluka o klimatskim promjenama i izvan sudnice i to je za budućnost planeta najvažniji učinak tužbi. U slučajevima protiv vlada pokazuje se da domaća pravna zaštita - odnosno pravo na zdrav okoliš - ima ključnu ulogu. Također je pokrenuto više slučajeva protiv korporativnih aktera, sa složenijim nizom pravnih argumenata. Oko 20 tužbi koje su podnijeli američki gradovi i države protiv najvećih aktera u sektoru fosilnih goriva napokon će vjerojatno ići u suđenje.

PEXELS

No fosilnogorivni i naftni imperij ne spava na lovorikama zlatnog doba 20. stoljeća, nego uzvraća udarac odvjetničkim i pravnim lobijima koji ih ocrnjuju. Jer naftne korporacije sa stotinama milijardi dolara profita teško je ušutkati, pa i kad ih se stavi na stup srama u sudnice i općenito u javnosti te u medijski žrvanj. A publika, ona koja kliče protiv nafte, kad iziđe iz sudnice, s užićem pali vlastite aute te s osjećajem lagode i "naftne bezbrižnosti" vozi su u bolju budućnost. U tom i takvom, širem i dubljem, kontekstu "dvostrukih mjerila" zanimljiva je informacija da je narastao broj slučajeva tzv. greenwashinga klime, tužbi koje dovode u pitanje točnost ekoloških tvrdnji i obveza. U nekim od tih slučajeva traže se financijske odštete i poziva na zakone o zaštiti potrošača.

Osim toga, izvan Sjedinjenih Američkih Država narastao je i broj tužbi usmjerenih prema vladama i kompanijama. Takvi su, primjerice, sporovi o odlukama o ulaganjima, a karakteristično za njih je da pomažu u razjašnjavanju parametara unutar kojih bi se odluke trebale donositi u kontekstu klimatskih promjena. Autorice spomenutog izvješća smatraju da bi posljedica tih tužbi mogla biti "veća vjerojatnost da će se aktivnosti s visokim emisijama suočiti s preprekama u različitim fazama njihova životnog ciklusa, od početnog financiranja do konačnog odobrenja projekta".

KLIMATSKE PARNICE

Iako ukupni broj slučajeva nastavlja rasti, stopa rasta možda usporava. Čini se da je to djelomično zbog stalnog pada broja podnesenih tužbi u Sjedinjenim Državama u godinama nakon završetka Trumpove administracije. Izvan SAD-a rast je ostao relativno stabilan, osim 2021., kada je došlo do znatnog skoka u broju slučajeva. Premda je većina tužbi podnesena na globalnom sjeveru, novi slučajevi se nastavljaju identificirati na globalnom jugu (135), pri čemu su inovativni argumenti temeljeni na ljudskim i ustavnim pravima česta tema. Novootkriveni slučajevi u Kini sugeriraju da Kina možda razvija jedinstveni oblik klimatskih parnica, gdje bi sudovi mogli igrati ulogu u vođenju odgovora poduzeća na klimatske promjene.

U budućnosti autorice predviđaju porast broja sudskih sporova usmjerenih na vezu bioraznolikosti i klime, posebno u dijelu većih potreba ambicioznijih mjera za obnovu šuma i povećanja njihove sposobnosti apsorpcije ugljika. Tužbe se gomilaju protiv vlada i korporacija s ciljem zaštite oceana, kao i s ciljem razvijanja tehnika uklanjanja ugljikova dioksida iz oceana itd.

Možda je najzanimljivije predviđanje porast broja međunarodnih sporova između država, posebice u vezi s proizvodnjom i upotrebom fosilnih goriva, prije svega nafte, a onda i plina, ugljenj. Primjerice, rasprave se trenutno artikuliraju oko pitanja koja bi svjetska zemlja trebala dobiti dozvolu da i dalje proizvodi naftu, u razdoblju kada se fosilna goriva proglase nelegalnima, do kada ekonomije završe proces tranzicije na održive izvore energije.

Autorice na kraju zaključuju da se područje parnica u vezi s klimatskim promjenama nastavilo diversificirati sa sve većim brojem strateških slučajeva pokrenutih protiv korporativnih aktera i financijskih institucija. Ishodi tih procesa vjerojatno će oblikovati budućnost naftnih polja i izvan sudnice.

Kako god da ova fosilnogorivna trakavica završi, nepobitna je činjenica da je zaliha nafte i plina sve manje, da sadašnja izvorišta nisu neiscrpna, da je novih isplativih bušotina također sve manje i da naš stari dobri planet ima svoj rok trajanja kad su u pitanja fosilna goriva. Optimisti će reći kako treba ubrzati prelazak na obnovljive i održive izvore energije poput sunca, vjetra, biomase... Optimisti također zazivaju nova ulaganja u nuklearnu energiju. S druge strane, pesimisti i dežurni katastrofičari odmahuju rukom govoreći da je sve ionako uzalud jer smo prirodu devastirali u tolikoj mjeri da je konačna propast neizbježna, i ljudi, i prirode, i civilizacije.