Nakon pandemije koronavirusa hrvatski turizam doživio je rast, osobito u ljetnim mjesecima. Ljetne sezone 2022. i 2023. godine pokazale su snažan dolazak turista, što upozorava na interes i odabir Hrvatske kao turističke destinacije i onih gostiju kojima Hrvatska nije bila primarni odabir. Takva izmijenjena struktura gostiju implicirala je i promjenu u strukturi potrošnje samih turista i relativnu neosjetljivost na cijene, na što je i struka upozoravala, da taj trend neće dugo potrajati - kaže izv. prof. dr. sc. Aljoša Vitasović s Katedre za turizam Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, te dodaje:

- Najveći problemi našeg turizma jesu sezonalnost, preopterećenosti popularnih destinacija, nedostatak radne snage, disproporcija smještajnih kapaciteta, infrastrukturna ograničenja te izostanak multipliplikativnog efekta financijskih tijekova od turizma. Rješenja uključuju strateško planiranje, diversifikaciju ponude i ulaganje u infrastrukturu te ljudske resurse kako bi se omogućio održivi rast i razvoj turizma na cjelogodišnjoj razini. No već vidimo da urbana središta inercijom teže razvoju cjelogodišnjeg turizma i da imamo pomaka u razvoju kontinentalne turističke ponude, međutim još nedovoljno na razini cijele države.

Ono što bih izdvojio kao glavna ograničenja turizma u Hrvatskoj, a ona po meni izazivaju sve ostale probleme, jesu nedovoljno razvijen lanac u opskrbi, proizvodnji i potrošnji u turizmu na vertikalnoj i na horizontalnoj integraciji sektora. Zbog tog nam se i smanjuje novostvorena vrijednost (trebalo bi dobit iz turizma ulagati u obrazovanje, nove tehnologije, razvoj i istraživanje), a povećavaju troškovi. Nadalje, za razvoj cjelogodišnjeg i održivog turizma potrebno je imati ekonomski jake građane, i tada imamo korištenje usluga 365 dana u godini. Danas ipak većina građana RH ne da ne može dva puta u godini otići nekamo na odmor od deset dana, nego ne može uopće, što znači da bi turizam trebao biti nadgradnja gospodarske aktivnosti na području države.

Što donosi novi Zakon o turizmu, oko njega je puno optimizma, može li se efikasno implementirati u praksi...?

- Novim Zakonom o turizmu zakonodavac je želio donijeti velike koristi glede održivog razvoja turizma, očuvanja resursa, poticanja ulaganja i povećanja konkurentnosti. Njegova implementacija uz pomoć podzakonskih akata može pomoći u stvaranju uravnoteženog turističkog sektora koji će dugoročno podržavati i lokalne zajednice i nacionalnu ekonomiju, uz istovremeno očuvanje prirodnih i kulturnih bogatstava. Međutim, implementacija u praksi zahtijeva sudjelovanje svih dionika i upotrebu specifičnih znanja koji bi trebali omogućiti stvaranje uvjeta za razvoj turizma. Smisleno upravljanja turizmom bez jedinstvenog cilja na razini države i istih implementacija na razini države i svake jedinice lokalne samouprave je osnova. Bojim se da će se zakon tumačiti parcijalno.

Aljoša Vitasović

Novi Zakon o turizmu svakako ima želju da pridonese smanjenju prekomjerne apartmanizacije obale, što je jedan od ključnih problema s kojim se Hrvatska suočava već godinama. Međutim, zakon sam po sebi možda neće biti dovoljan za potpuno rješavanje ovog problema. Ključno je kako će se zakon provoditi i koje dodatne mjere će Vlada poduzeti kako bi se osiguralo da se apartmanizacija doista suzbije na održiv način.

Ministar Glavina nedavno je naglasio kako Hrvatska ne treba biti destinacija masovnog turizma, nego održiva destinacija dodane vrijednosti u kojoj će stanovnici osjećati koristi, a ne štetu od turizma. Vaš komentar?

- Ministar Glavina ispravno naglašava potrebu za preusmjeravanjem hrvatskog turizma prema praksama koje donose dodanu vrijednost. To bi trebalo pomoći Hrvatskoj da izbjegne negativne posljedice turizma i umjesto toga izgradi destinaciju koja ne samo da privlači turiste nego i osigurava dugoročnu dobrobit za lokalne zajednice. Taj put zahtijeva pažljivo planiranje, edukaciju, ulaganja u infrastrukturu i, što je najvažnije, usklađenost svih dionika u turizmu prema zajedničkom cilju. To znači da bi trebalo smanjiti ovisnost o turističkim aktivnostima i izbjeći turističku monokulturu, što se može samo ako se u tijekove uključi i domicilna zajednica koja će imati adekvatna primanja i znanja ne samo za razvoj turizma nego promjene životnog stila. To znači da se održivost događa ako to postane svakodnevni obrazac ponašanja hrvatskih građana i onda se preslika u gospodarsko poslovanje.

Što Vlada još može učiniti za turizam, kojim i kakvim mjerama?

- Vlada može poduzeti dodatne mjere za turizam, primjerice pojačati prostorno planiranje kako bi osigurala da se nova gradnja odvija u skladu s održivim principima. To uključuje strože propise o visini i gustoći gradnje, kao i zaštitu obalnih i zaštićenih područja. Također, može se uvesti porezne olakšice za one koji ulažu u ekološki prihvatljive projekte ili rekonstrukciju postojećih objekata umjesto nove gradnje. Konstantno razvijanje infrastrukture i digitalizacije, koje bi imalo i prvenstvenu korist za domicil. Također uvesti poticaje za izvansezonski turizam i cjelogodišnje poslovanje, što je presudno za ekonomsku sigurnost.

Kakva će biti ova ljetna turistička sezona, napose na Jadranu? Čuju se priče o podbačaju, no ako je turista i bilo manje nego prošlih godina, mnogi ističu kako je zarada od turizma rekordna...

- Ova ljetna turistička sezona na Jadranu, kao i u cijeloj Hrvatskoj, pokazala je neke kontradiktorne trendove. Iako su se pojavile priče o podbačaju u broju turista u odnosu prema prethodnim godinama, posebno u usporedbi s rekordnom 2019. godinom, stvarnost je složenija. Svaka turistička sezona do sada je bila uspješna ako govorimo generalno. Dakle, nije bilo loših sezona, nego neostvarenih očekivanja. Ono što je primjetno jest da u odnosu prema prethodnim godinama dolazi do toga da se gosti vraćaju drugim destinacijama. Prekomjerna izgradnja ne ide tome u prilog jer se umjetno stvara "rupa". Također, primjetna je procjena da je vidljivo smanjen broj gostiju nekomercijalnog smještaja, ti gosti u pravilu nisu evidentirani, a i oni opterećuju infrastrukturu (koriste ceste, plaže, idu u trgovine).

Istaknuo bih da je naš turizam izravno povezan s ekonomijama zemalja iz kojih nam dolaze gosti. Primjerice feragosto danas postaje mit jer su procesi doveli do gubitka srednjeg sloja građanstva u Italiji, a mi danas koristi od feragosta nemamo. Ista nam se situacija događa sa stanovnicima Njemačke, koji postaju ovisni isključivo o svojim mjesečnim primanjima. Svi ti gosti i dalje imaju novca, ali žele po svom sudu uslugu koja je vrijedna cijene i žrtve njihova rada i slobodnog vremena. Zaključio bih da nema turizma ako nemamo hrvatskog građanina koji može koristiti iste usluge 365 dana u godini, a za to mora imati i sredstva, i znanje, i slobodno vrijeme.

Uzimajući sve u obzir, kakva je budućnost hrvatskog turizma?

- Budućnost je hrvatskog turizma u balansiranju između očuvanja prirodnih resursa i ekonomskog razvoja. Ako se nastavi primjena strategija usmjerenih na održivost, Hrvatska može postati prepoznata kao destinacija kvalitete koja privlači turiste solidne platne moći, a ne samo one koji traže jeftini smještaj, ali pod uvjetom da cijela zemlja i građani žive takvim standardom. Jer onda nemamo inscenaciju turizma, već turist vidi stvaran život zemlje koji je autentičan, gdje građanin Hrvatske živi u ekonomskoj sigurnosti. Dakle, Hrvatska ima priliku razviti turizam koji će biti održiv i koristan za lokalne zajednice, ekonomiju i okoliš samo jedinstvenim djelovanjem uključujući sve dionike u turizmu.