O mladima u Hrvatskoj puno je toga pisano i napisano, analizirano, zbrajano i oduzimano, provodila su se znanstvena istraživanja kakve su preferencije mladih, od kulturnih do političkih i svakih drugih, uspoređuje se identitet hrvatske mladeži s identitetom mladeži u zemljama Europske unije, stavlja se mlade u kontekst eskalacije desnog ekstremizma, pa se nerijetko sve svodilo na medijski senzacionalizam i uzbunjivanje javnosti kojekakvim nesuvislim teorijama o pogrešnom smjeru kojim hodi današnja hrvatska mladost i poopćavanjima koja zamagljuju pravo stanje stvari.

A kad se radi o mladima, neizoistavno je njihovo stavljanje i u širu kontekst masovne popularne kulture/supkulture, pa je i taj aspekt itekako izražen i o njemu se svako malo raspravlja, kad se dogodi neki veći i bučniji javni nastup (koncert) na kojem se nekoliko tisuća, pa i desetci tisuća, uglavnom mlađe publike veseli, pjeva i izvikuje poruke koje se dežurnim moralistima nimalo ne sviđaju, pa se te i takve mlade proziva da su zastranili sa zabavom. No s obzirom na to da živimo u ovodobnom društvu spektakla, hedonizam trpi sve i svašta, pa i poneku "nepodobnu" parolu i prokazani poklik. Naravno, svaki ekstremizam u tim i takvim, ali i svakim drugim prigodama (manifestacijama) treba osuditi i na njega upozoravati, pa i zakon primjenjivati.

Koliko velika posjećenost mladih Thompsonovim koncertima u Imotskom i Dugopolju te još već posjećenost koncerta britanske pop-zvijezde Eda Sheerana u Zagrebu svjedoče da imamo dvije Hrvatske? Što to mlade privlači jednom i drugom izvođaču - pitali smo ­mr. sc. Silvanu Dragun, teologinju i spisateljicu, višu savjetnicu u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti Grada Splita te vanjsku suradnicu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

- Glazba koju slušamo puno govori o našem identitetu, senzibilitetu i kulturnom krajoliku. Za Thompsonov koncert u Imotskom i Dugopolju ulaznice su u trenu planule, a tako je bilo i s britanskim kantautorom Ed Sheeranom, koji je na zagrebačkom Hipodromu okupio oko 70.000 slušatelja. Thompson je pjevač koji svojim pjesmama uzburkava duhove još otkada se pojavio na glazbenoj sceni i očito je da njegovu glazbu ne slušaju samo branitelji nego i mladi. Njegova publika je nakon dvogodišnje stanke željno čekala njegov povratak i novi album. S druge strane, nekako u isto vrijeme, britanski pop-kantautor Ed Sheeran održao je u Zagrebu koncert uz neviđene mjere osiguranja. Velik interes za njegov koncert znači da je hrvatska publika prepoznala kvalitetu njegove glazbe. Za razliku od Thompsona, čija je glazba društveno angažirana i opterećena društvenim parabolama i ratnim reminiscencijama, Ed Scheeran piše urbanu pop-glazbu u kojoj spaja različite žanrove. Njegov uspjeh nije išao preko noći. On nije imao menadžere ni sponzore, nego je uz mnogo truda, upornosti i odvažnosti uspio svojim pjesmama osvojiti srca slušatelja.

Može li se o Thompsonovim koncertima govoriti kao o "ustaškim dernecima", pomaku prema opasnoj radikalizaciji mladih? Trebamo li se plašiti buđenja ekstremno desnih tendencija u hrvatskom društvu?

- Prema snimkama koje su zabilježili mediji, očito je na Thompsonovu koncertu u Imotskom bilo neprimjerenog ponašanja s ustaškim simbolima i pjesmama. Koliko mi je poznato, on je više puta u svojim intervjuima isticao da njegove pjesme nemaju namjeru veličati ustaštvo. Sporna budnica Bojna Čavoglave nastala je 1991. godine, u jeku velikosrpske agresije, kada su četnici opkolili Thompsonov rodni kraj. Njegove pjesme evociraju uspomene na Domovinski rat i krvavu borbu za slobodu i neovisnost. Nakon završetka Domovinskog rata Thompson je svoj ratnički narativ postupno zamijenio kršćanskim i domoljubnim stihovima.

Povijest nas uči da Hrvatskoj nije koristi donio ni jedan ekstremizam, ni lijevi ni desni, nego suprotno. Mislim da se na temelju pojedinačnih incidenata koji se svake godine negdje pojave ne može govoriti ni o kakvoj radikalizaciji društva i zaokretu prema desnom ekstremizmu ili isključivom nacionalizmu.

Treba li pojedinačne slučajeve strože kažnjavati ili ne treba? Gdje je rješenje tog problema, u obrazovnom sustavu, odgoju, obitelji, u politici, koja ne vodi računa o potrebama mladih?

- Čini mi se da u hrvatskom društvu stalno postoji tendencija prema orkestriranim podjelama i sukobima. Svaka se prilika koristi da bi se stvorila podjela i nekome predbacila kolektivna krivnja za pojedine događaje.

SILVANA DRAGUN

U nadležnosti je policije da istraži i kazni one pojedince koji provociraju i izazivaju incidente. U odgojnim i obrazovnim ustanovama i medijima potrebno je djecu i mlade učiti o razlici između zdravog patriotizma i destruktivnog nacionalizma. Zdravo domoljublje poziva nas da ne promatramo na selektivan način svoju prošlost. Poziva nas da očistimo povijesno pamćenje od predrasuda i površnih sudova. Nasuprot zdravom patriotizmu isključivi nacionalizam je vođen načelom prijezira prema drugome stvaranjem etničkih stereotipova i predrasuda o drugome. Isključivi nacionalizam polazi od iskrivljene slike stvarnosti i zamračenja istine. Zdravo domoljublje nas poziva na moralnu odgovornost za druge, čestitost, hrabrost i solidarnost. Poziva nas da ne radimo samo za sebe nego i za opće društvene vrijednosti. Toksični ili isključivi nacionalizam proizlazi iz primitivizma stvarajući konflikte i podjele. On iz jedne iskrivljene vizure povezuje bogoljublje i domoljublje. Pogrešno je misliti da su takve ideje ukorijenjene u kršćanstvu.

Papa Franjo, jednako kao i nekoliko papa prije njega, opetovano poziva na pogubnost nacionalističkog egoizma, lijevog i desnog ekstremizma. Sv. Augustin je to jako lijepo objasnio govoreći o razlici između nebeske i zemaljske države. Između nebeskog grada Jeruzalema, koji se gradi bogoljubljem, i Babilona, koji se gradi sebeljubljem i srebroljubljem, postoji ontološka razlika. Ta dva grada predstavljaju različite i međusobno suprotstavljene paradigme. Ne možemo mistično-eshatološku zbiljnost zamijeniti političko-pravnom zbiljnosti a da ne dokinemo njihov konačni smisao i svrhu. Moderni nacionalizam rodio se u srcu Europe kao posljedica sekularizacije i prijenosa religiozne transcendencije na političku i društvenu imanenciju. Moderno sekularno društvo stvorilo je političku religiju koja se temelji na mitovima. Ta politička religija ima svoje kultove i proroke. Dok se kult nacije na Zapadu može promatrati u okvirima buđenja nacionalne svijesti europskih naroda u 19 st., na Istoku je on vezan uz bizantsku ideju saveza oltara i trona.

Kako novija hrvatska povijest utječe na formiranje identiteta mladih, ali i ona s europskim predznakom...?

- Naša mladež izložena je jednoj toksičnoj društveno-političkoj klimi. Ona je zaglavljena u bespućima hrvatske društveno-političke stvarnosti između toksičnog nacionalizma i patvorenog patriotizma. Ona se ne usudi misliti slobodno i društveno angažirano jer je svjesna licemjerja. Naše se hrvatstvo gubi nad otvorenim grobovima žrtava rata i poraća. Gubi se u komercijalizaciji domoljublja na koncertima i stadionima, u svehrvatskim ratovima i navijačkim strastima. Hrvatski patriotizam oduvijek je bio bremenit moralnim ruševinama i izdajama. Zato nema nikakvog straha od radikalizacije i revizionizma jer su sporadični ustašluci samo izraz jedne duboke nemoći, prividnog i potkupljivog radikalizma.

Oni koji su jučer mahali zastavama HOS-a na Thompsonovu koncertu s jednakim žarem idu na spektakle srbijanskih turbofolk-zvijezda. (Ako ne baš svi, onda svakako velik dio njih, op.u.). Ne zaboravimo da je Aleksandra Prijović u Zagrebu napunila pet Arena. Ona je u Hrvatskoj popularnija od Thompsona. Turbofolk pjesme su, kako kaže Rambo Amadeus, gorivo za mase. One promoviraju noćni život i provode, rodne stereotipove i ljubavne prijevare. Osim prazne čaše, one ne nude ništa više. Na kraju zaključimo da u Hrvatskoj ipak postoje dvije Hrvatske, jedna urbana i europska, druga balkanska i barbarska.