Prije pet godina istekao je INF, jedan od najvažnijih ugovora o razoružanju između SAD-a i Rusije. Sada bi američke rakete dugog dometa ponovno trebale biti stacionirane u Njemačkoj. U Njemačkoj je ta odluka sporna. O toj temi za ARD piše Uli Hauck, čiji prilog, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi, prenosimo iz DW-a u cijelosti.

Stacioniranje raketa srednjeg dometa bila je "ponuda američke vlade" koja je "rado i spremno prihvaćena". Ovako politički savjetnik njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, Jasper Wieck, objašnjava kako je došlo do njemačko-američkog sporazuma o naoružanju. Pistorius govori o "izvršnoj odluci američke vlade, u suradnji s Uredom njemačkog kancelara". Dakle, radi se o bilateralnom njemačko-američkom sporazumu, a izričito ne o zajedničkoj odluci članica NATO-a. Unatoč tome, kaže jedan drugi glasnogovornik ministarstva, taj je dogovor "ugrađen u cjelokupnu NATO-ovu sigurnosnu strategiju i planiranje".

LAPIDARNA OBJAŠNJENJA

Prije samo nekoliko tjedana na summitu NATO-a njemačka vlada je poslala šturu izjavu da će SAD od 2026. "privremeno stacionirati sustave oružja dalekog dometa u Njemačkoj". I to nakon pauze od više od 20 godina. Mnogi su primijetili da su kancelar Olaf Scholz i ministar obrane Pistorius to prenijeli javnosti kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu. "Ova odluka pripremana je dugo vremena i nije pravo iznenađenje za sve koji su uključeni u sigurnosnu i mirovnu politiku", rekao je tada Scholz osvrćući se na kritike. Osvrnuo se na Nacionalnu sigurnosnu strategiju, u kojoj je savezna vlada izjavila da želi razviti "precizno oružje sposobno za otpor". No tu nema govora o američkim projektilima koji bi, kako je objašnjeno, trebali biti stacionirani toliko dugo sve dok Europa sama ne razvije slične projektile.

Ipak, odluka je dalekosežna, jer će stacioniranjem od 2026. ciljevi u Rusiji biti ugroženi kopnenim projektilima iz Njemačke prvi put od stupanja na snagu INF sporazuma iz 1988. Ako se to sve moglo predvidjeti, kako kaže kancelar, tri tjedna poslije postavlja se pitanje zašto raste otpor postavljanju projektila, posebno u dijelu njegovih socijaldemokrata (SPD). I zašto šef parlamentarne skupine Rolf Mützenich, čija riječ unutar stranke ima težinu, upozorava na rizik od vojne eskalacije.

Od summita NATO-a u Washingtonu, gdje je sporazum postignut, ministar obrane Pistorius opravdava stacioniranje američkih projektila srednjeg dometa "ozbiljnim nedostatkom u obrambenim mogućnostima Njemačke". Konkretno, ističe se da je Rusija u eksklavi Kalinjingrad stacionirala projektile Iskander koji mogu nositi nuklearno oružje kao i borbene zrakoplove s hipersoničnim projektilima Kinšal. Udaljenost do Berlina je samo 500 kilometara.

U informativnom, vrlo sažetom pismu zastupnicima Bundestaga vlada upozorava na "masovno rusko ponovno naoružavanje, čak i izvan opsega ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine". Savezna vlada stoga pretpostavlja da je u srednjoj Europi prisutna vojna neravnoteža u korist Rusije, kojoj se treba suprotstaviti. Zato postoji želja da se od 2026. stacioniraju američki oružani sustavi različitih dometa, takozvane krstareće raketeTomahawk i SM-6 višenamjenskih projektila. I novo američko hipersonično oružje Dark Eagle, koje je, prema riječima njemačkog vojnog stručnjaka i umirovljenog brigadnog, generala Heinricha Fischera, u završnoj fazi razvoja. Leti brzinom pet puta većom od zvuka i ima domet veći od 2500 kilometara, piše u specijaliziranom časopisu "European Security & Technology". On upozorava na to da ovi projektili imaju vrlo kratko vrijeme upozorenja i otvaraju nove tehnološke mogućnosti ratovanja.

Mnogi se stručnjaci slažu da Rusija ima širok raspon kopnenih projektila kratkog i srednjeg dometa koji su korišteni u ratu u Ukrajini i ranije u Siriji. NATO-ovi partneri u Europi još nemaju te konvencionalne kopnene krstareće rakete ili rakete srednjeg dometa. Ali europske snage raspolažu "širokim arsenalom oružja iz zraka i mora", piše Wolfgang Richter u analizi za Zakladu Friedrich Ebert, koja je bliska SPD-u. Bivši pukovnik stoga ne smatra da je NATO manje obrambeno sposoban. No znanstvenici Zaklade za znanost i politiku (SWP) no to gledaju drukčije. Ističu prednosti stacioniranja američkih projektila. Na primjer, "tri oružja imaju potpuno različite putanje" i stoga bi otežala obranu, pa je tako i efekt odvraćanja veći.

DOZVOLA PARLAMENTA

Stručnjaci različito procjenjuju i konkretnu opasnost za Njemačku zbog stacioniranja. Očekivano "rusko protustacioniranje raketa sposobnih za nošenje nuklearnih bojnih glava izložit će Njemačku povećanoj opasnosti", strahuje pukovnik a. D. Wolfgang Richter. S druge strane, očekuje da će se "nuklearni rizik znatno povećati u slučaju sukoba". Jer Putin na Berlin već gleda kao na neprijatelja. Kao logističko središte NATO-a u slučaju rata i s mnogim američkim vojarnama, Njemačka je već "prioritetna meta za rusko dalekometno naoružanje". Pet godina nakon isteka ugovora INF, rasprava o raketama srednjeg dometa dobiva na zamahu u Njemačkoj. Savezna vlada ima još mnogo otvorenih pitanja na koja mora odgovoriti - vjerojatno i u Bundestagu nakon ljetne stanke.

No parlament ne mora biti uključen u odluku o postavljanju američkih oružanih sustava velikih razmjera u Njemačkoj. To je zaključak do kojeg je došla znanstvena služba Bundestaga. U jednom obavještenju ovaj gremij objašnjava da će se raspoređivanje planirano za 2026. vjerojatno dogoditi "u okviru sustava NATO saveza".

Pravna osnova na kojoj bi savezna vlada mogla dati suglasnost bez daljnjeg upletanja zakonodavne vlasti stoga bi bio NATO-ov ugovor i tzv. ugovor o stacioniranju, koji regulira pravni status stranih oružanih snaga u Njemačkoj, u vezi s pripadajućim zakonima o suglasnosti ustavnih tijela.