Nakon što američki glasači 5. studenoga izaberu svog predsjednika ili predsjednicu, u prosincu će i hrvatski državljani još jednom na birališta, nakon parlamentarnih i europskih izbora. Premda je do predsjedničkih izbora kod nas ostalo još nekoliko mjeseci, neke su karte već podijeljene, pa su obznanjena i prva imena nekih od kandidata za Pantovčak, a krenule su i uobičajene ankete specijaliziranih agencija za istraživanje javnosti, odnosno preferencije birača o tome za koga bi se glasovalo da se izbori održavaju ovog trenutka.

Kakav bi zapravo trebao i morao biti, bar načelno, kandidat koji bi mogao pobijediti Zorana Milanovića - pitali smo Denisa Avdagića, geopolitičkog analitičara i političkog konzultantnta u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija)?

- Ključno je zapravo što birači žele, a oni koji žele Zorana Milanovića, siguran sam, neće se predomisliti zbog kandidata koji je sličan, sličnog karaktera, da se tako prigodno izrazim, aktualnom predsjedniku. Teško je bolje od postojećeg prodavača prodavati na ulici "vruće kestenje", slikovito bih to opisao, ali možete "kukuruz, kokice, sladoled...".

HRT

Drugim riječima, izazivač Zorana Milanovića idealno je da bude njemu suprotan, ne nužno dijametralno suprotan, ali nikako previše sličan, jer onda je u političkoj tržišnoj utakmici jako zakinut. Postoji veliki bazen glasača koji predsjednikom Milanovićem nisu zadovoljni, ali među njima je dio onih kojima je odbojan upravo i primarno taj njegov, kako smo prigodno rekli, karakter. Sumirao bih ovo pitanje, odnosno odgovor, a nadam se da mi pritom nitko neće zamjeriti radi usporedbe, s poznatim svjetskim brendovima. Ako netko ne želi piti Coca-Colu, ne gurate mu Pepsi, ponudite mu negazirane sokove, možda mineralnu, kavu ili čaj, a alkoholna pića nećemo spominjati.

Objektivno gledajući, uzimajući u obzir stranačku infrastrukturu, medijsku potporu i financijske mogućnosti, stoji li pretpostavka da jedino HDZ-ov kandidat Dragan Primorac ima šanse pobijediti Milanovića? Kako i na koji način? Primorac ima iskustva visoke politike i vlasti još iz doba Sanadera...

- Apsolutno je prvi izazivač kandidat ili onaj koji ima podršku HDZ-a. Zato Dragan Primorac postaje prvi takmac, a ostali će ponajprije raditi efekt "krađe" glasova jednom ili drugom, a onda svojom podrškom za drugi krug možda biti i svojevrsni "jezičac na vazi". Poznajem Dragana Primorca iz vremena dok je bio ministar, dobro sam ga tada upoznao, bolje rečeno dobro sam upoznao njegov modus operandi. On u kampanju ne ulazi na brzinu, na to se sigurno dobro spremao, odradio mnoštvo predrazgovora. Ukratko, radi se o vrlo ozbiljnom izazivaču Zorana Milanovića.

Što se tiče toga kako može pobijediti, smatram da bi strategija morala ići na prikazivanje kako bi drukčije povlačio poteze od Milanovića, od onih koji su se dogodili preko onih koji se odvijaju do prezentacije budućnosti, načina na koji će djelovati kao predsjednik, ako sutra bude izabran. Nadalje, na ovim predsjedničkim izborima, debate, ako ih na kraju naravno bude, mogle bi biti presudne. Primorac tu neće biti neiskusan, a ako se kvalitetno pripremi, može na debati ili debatama Milanovića i matirati. S druge strane, Zoran Milanović je verbalno itekako spretan, njegova verbalna kondicija je na najvišoj razini. Puno toga će ovisiti i o njegovoj prilagodbi novonastalom trenutku, zasad poznatim izazivačima, koji će dati sve od sebe i nipošto nisu "kuhane nogice".

Kakve su šanse Marije Selak Raspudić i nekih drugih koji će se kandidirati? Jesu li njihove ambicije veće od njihovih objektivnih mogućnosti, da se tako izrazim?

- Nikada ne bih nikoga unaprijed otpisao. Politika je specifično bojno polje, međutim, predugo pratim hrvatsku političku scenu, njezine aktere, njihove suradnike. Malo što me može iznenaditi, a evo, ovako rano sam spreman kazati kako se za ulazak u drugi krug Mariji Selak Raspudić moraju, slikovito ću se opet izraziti, poklopiti sve sretne zvijezde. No predsjednička kampanja, kada i znate kako vas teško vodi do Pantovčaka, sjajna je scena za postavljanje čvrstih temelja daljnjem političkom angažmanu. Nije nemoguće, a dopustit ću sebi i malo spekulacije, da ubrzo nakon predsjedničke kampanje, nju vidimo kao kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba. To je za Selak Raspudić zapravo u puno pogleda mnogo zanimljiviji zalogaj ili čitav politički obrok.

Treba li mijenjati ovakav izbor predsjednika RH? Promjenom Ustava u studenome 2000. ukinut je polupredsjednički sustav i uveden parlamentarni sustav... S obzirom na dosadašnja iskustva, koliko je dobar, efikasan takav oblik političkog sustava? Bilo je nekih prijedloga da takav model treba mijenjati i omogućiti da se Predsjednik bira u Saboru... Vaš završni komentar?

- Čini se da nam nedostaje nešto što će se oni koji su se koristili starijim tehnologijama, pretraživanja televizijskih kanala, itekako sjetiti, fine tuninga. Pronašli smo dobre demokratske kanale, tradicija je već uspostavljena, ostalo je nešto slabije definiranih kratkih spojeva, koje bi idealno bilo riješiti konsenzusom. Primjerice, nije dobro što se određeni procesi imenovanja zaustavljaju. Kohabitacija u izvršnoj vlasti, kada kandidati različitih opcija, karaktera, pogleda dijele pozicije na Pantovčaku i Trgu svetog Marka, mora omogućiti kontinuirano imenovanje diplomata i svih drugih pozicija. Država ne može biti paralizirana, moramo imati jasnije definirane ovlasti.

Odrekli smo se polupredsjedničkog sustava, ali ostavili smo mnoštvo ovlasti koje predsjednik ima pravo konzumirati. Vidjeli smo kako se predsjednik Milanović nekih od njih, primjerice pomilovanja, samostalno odrekao, a nekih ni najmanje. Treba li jedna osoba samostalno biti u prilici određivati tako veliki broj imenovanja, svakako je pitanje ne samo za ustavne stručnjake, nego za kompletno društvo. Nismo li zato i napustili polupredsjednički sustav, uostalom. Isto tako, trebaju li imenovanja čekati, zato što nema dogovora Pantovčaka i Trga svetog Marka, nije samo pitanje nego i izazov koji moramo riješiti. Malo fine tuninga bilo bi korisno za Hrvatsku bez obzira na to tko je predsjednik ili premijer.