Belomanastirska teatarska scena prožeta je kontinuitetom od 100 godina i kretala se ovako: Od 1927. zaključno do 1941. - Diletantsko pozorište Beli Manastir; od 1947. zaključno do 1960. - Amatersko kazalište "Jovan Lazić" Beli Manastir; od1970. zaključno do kraja 1977. - Teatar 54300; od 1978. zaključno do 1991. - Dramski studio "Branko Radičević", Šećerana.

Treba još spomenuti da je od 1948. godine djelovala i Dramska sekcija RKUD-a; zatim Theatrum baranyiensis mons aureus od 1992. zaključno do 1997. u Osijeku - kao prognaničko kazališe, a od 2006. do danas djeluje Gradsko kazalište Beli Manastir.

Upravo je 2006. godina prekretnička jer je ponovno, šesti put, obnovljena lokalna hrvatska kazališna tradicija u Belom Manastiru, koja (op)stoji još od kraja drugog desetljeća 20. stoljeća (1927.).

Poslije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja skupina kazališnih zaljubljenika u Gradu Belom Manastiru, koju je predvodio Zoran Herman, nekadašnji zaposlenik zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija, s proljeća 2002. godine pokreće u sastavu Pučkog otvorenog učilišta Beli Manastir - Sekciju za kazališnu umjetnost. Već 23. lipnja iste godine ljubitelji kazališta mogli su gledati praizvedbu komedije nepoznatog autora "Priviđenje" (jednočinka). Sekcija je djelovala godinu-dvije i osipala se, a onda je dvojac Zoran Herman i Daniela Taslidžić Herman 1. travnja 2006. godine osnovao Gradsko kazalište Beli Manastir.

Ustupljena fotografija

Što se davne prošlosti tiče, spomenimo i da postoje indicije kako su kazalište i njegovi dobrovoljci djelovali i prije službene 1927. godine, kada su nebrojene kazališne družine iz Austro-Ugarske Monarhije pohodile ove krajeve. Uglavnom, kako bismo malo više približili taj rad, koliko iz prošlosti, toliko i iz najnovijeg razdoblja, moraju se selektirati događaji te povijesno-kritički se osvrnuti na repertoar koji je ostavljao upješnice tijekom djelovanja.

Prva premijera držala se u Gradskoj kavani "Vardar", kultom mjestu varošice, a bila je to vesela igra Jovana Jovanovića Zmaja "Šaran", čija je premijera bila 21. ožujka 1928. godine. Zapravo, ako krenemo od činjenice kako je izbor repertoara bio i ostao ključni čimbenik, što je preduvjet za pristup samoj kazališnoj povijesti, ali je isto tako relevantno i za ono svakodnevno djelatno i promidžbeno obavještavanje, moguća je vjerodostojna rekonstrukcija negdašnjeg repertoara u ranijem vremenu kazališnog djelovanja.

U takvom, širem i dubljem kontekstu posebnu pozornost može zaslužiti privlačnost izvedbi nekih ranijih razdoblja, što u usporedbi s novim repertoarom stavlja u središte interesa i djela izvođena na pozornici i različite kazališne žanrove - drame, monodrame, komedije... Drugim riječima, interes za povijesna bespuća baranjske (belomanastirske) kazališne scene dovodi do niza zanimljivih otkrića te intenzivira zanimanje za repertoare vezane uz razdoblje od gotovo jednoga stoljeća. No mi ćemo se ukratko osvrnuti ipak na najnovije doba.

Ustupljena fotografija

Povratkom kazališnih zbivanja u Beli Manastir iznova je, između ostaloga, potvrđen i unutarnji, moralno-estetski dignitet, rezultat čega su sjajni domašaji Gradskog kazališta, njegovi iznimni rezultati posljednjih godina. Možda to jest karakteristika scenskog zbivanja temeljenog na amaterskom ili profesionalnom djelovanju, no neosporno je da takvo kazališno djelovanje zahtijeva potpunu organizacijsku i izvedbenu predanost, što svi uključeni u rad Gradskog kazališta to na najbolji način potvrđuju i opravdavaju.

Impozantan je broj onih koji su u raznim razdobljima glumili, režirali ili stvarali keativne scenografije i kostime za predstave koje su igrane na belomanastirskoj pozornici. Među brojnima su: Divna Živanić, Petar Stanković, Milan Podrumac, Stevan Šestaniović, Veljsko Kostić, Ilona Rupar, Ivan Kusik, Ivan Kusik - mlađi, Sandra Šuljuk, Jozsef Horvath, Mato Špoljarić, Bisekra Šestanović, Ana Cezner, Ana Farkaš, Pavo Hamer, Matija Sičajmov, Ruža Gill, Željka Višekrunić, Tena Tomraš, Aleksanda Bečka, Branko Katalinić, Jelena Nikolić, Nebojša Šimić, Stipan Vidak, Biljana Marušić, Igor Farkaš, Dunja Vlahek, Daniela Herman i drugi, redatelji: Radoslav Mitović, Stjepan Dobrić, Želimir Novaković, Himzo Nuhanović, Zoran Herman, Cvetin Aničić, Daniela Herman te scenografi, kostimografi, osvjetljivači i drugi koji su iza pozornice, ali njihov trud je utkan u svaku od stotinjak dosad održanih predstava.

Gradsko kazalište za svoj je rad primilo brojna javna priznanja, primjerice Zlatnu diplomu Hrvatskog sabora kulture Zagreb, Povelju Grada Belog Manastira te brojne nagrade na festivalima u domovini i inozemstvu. Isto tako njihovi glumci, redatelji, scenografi, dramaturzi... za svoj rad okitili su se s brojim nagradama i kipićima. Ili, kako je to rekao Novalis (pravog imena Georg Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg): Savršenost je sinteza vječnosti i prolaznosti.