Nikada dovoljno prisjetiti se kako je izgledao 5. kolovoza 1995. godine, dan kad se prije 29 godina dogodio najveći uspjeh u operaciji Oluja. U prijepodnevnim satima toga dana pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske oslobodili su Knin, dotadašnje središte i simbol srpske pobune. Na kninskoj tvrđavi zavijorila se 20-metarska hrvatska zastava...

Dizanje zastave hrvatskih snaga sa sjevera iz Varaždina i juga iz Splita, doslovno i simbolički označilo je hrvatsko jedinstvo i zajedničku hrvatsku pobjedu nad velikosrpskom agresijom i okupacijom. Na taj dan oslobođena je gotovo petina okupiranog hrvatskog teritorija. Akcija je započela 4. kolovoza, a završila 7. kolovoza. U samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene snage s oko 200.000 ljudi, oslobodile su nešto manje od 10.500 četvornih kilometara. Radost, suze i veselje miješali su se od juga do sjevera, od zapada do istoka Hrvatske. Hrvatski čovjek je znao: domovini Hrvatskoj vraćena je toliko željena sloboda. Sljedeći dani to su i potvrdili. Taj uspjeh utjecao je i na završetak rata u BiH te mirnu reintegraciju Podunavlja u ustavnopravni poredak Hrvatske. Već od sljedeće, 1996. godine, na kninskoj tvrđavi počeo se obilježivati dan kada je Hrvatska postigla najvažniju i najveću vojnu pobjedu u cijeloj hrvatskoj povijesti. Danas taj dan slavimo kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

CIJENA POBJEDE

Inače, prvi dan Oluje, 4. kolovoza, bio je ujedno i najteži dan za Hrvatsku vojsku. Tada je život u borbama izgubio 121 hrvatski vojnik, a osobiti gubici bili su na Banovini i oko Petrinje. Drugoga dana, koji je plod borbi prvog dana, postignuti su najveći uspjesi. Jer sve do Oluje, tijekom četiri godine okupacije Hrvatske, bila je vrlo glasna agresorska promidžba o "nepobjedivoj" srpskoj vojsci. No porazima u bitkama Domovinskog rata, a osobito Bljeskom i Olujom, srpska vojska pretvorila se u gomilu razbijenih skupina, bježeći pred nadirućom i uspjesima ohrabrenom hrvatskom vojskom. Drugi dan bio je dan kada se definitivno raspao plan o Velikoj Srbiji i mit o srpskom vojnom junaštvu.

Drugim riječima, sve muke i stradanje tijekom herojskih borbi 1991. u Vukovaru, Bogdanovcima, Nuštru, Kijevu, Kruševu, Gospiću, Pakracu i drugdje Hrvatska je naplatila kroz veličanstvene pobjede četiri godine poslije, prvo u Bljesku, a onda i Oluji.

Prije četiri godine, na 25. obljetnicu, redoviti profesor odnosa s javnošću i voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija Odnosi s javnošću na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Božo Skoko napisao je prigodan osvrt, posve aktualan i danas: "Hrvatska je rođena u okolnostima tragičnog rata i razorne velikosrpske agresije, koja nam je ostavila ratne štete u vrijednosti od čak 190 % predratnog BDP-a. Uz stradanja ljudi, nezapamćene zločine i razaranje baštine, dovoljno je spomenuti kako nam je uništeno čak 10 % stambenog fonda. Činjenica je da smo sve to morali obnoviti ponajviše uzdajući se u vlastite snage… Izišli smo na međunarodnu političku pozornicu opterećeni brojnim stereotipima iz bivše države, zasuti propagandnom mašinerijom iz Beograda te suočeni s kreatorima globalnog javnog mnijenja, koji su u početku bili uvjereni da Slovenija i Hrvatska ruše njima dragu Jugoslaviju, da su uskrsnuli duhovi Drugog svjetskog rata ili da se opet međusobno kolju balkanska plemena. Pošteno smo se namučili i platili nemalu cijenu kako bi svijet shvatio tko je žrtva, a tko agresor; tko je za demokraciju, a tko za totalitarizam; tko je za Europu, a tko za Veliku Srbiju. Nažalost, posljedice ocrnjivanja u globalnoj javnosti osjećamo i danas, a imidž Hrvatske u svijetu bio je opterećen ratom sve do 2003. Tek polovinom prvog desetljeća u ovom stoljeću Hrvatska postaje miljenica svjetskih medija kao novootkrivena turistička destinacija. Uostalom, prva asocijacija na Hrvatsku među članicama Europske unije, prilikom našeg ulaska u tu zajednicu država i naroda 2013. bio je pridjev "lijepa". Imidž Hrvatske i danas je dobrim dijelom vezan isključivo uz adute lijepe zemlje i našu turističku ponudu", napisao je Skoko.

Dotaknuo se i srpske manjine u Hrvatskoj danas: "Hrvatska je pokazala Europi i svijetu kako se štite vlastite manjine i promiču njihova prava. Predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj imaju tri zajamčena mjesta u Saboru, godinama sudjeluju u izvršnoj vlasti. Vlada financira sve njihove manjinske programe i projekte. Takve standarde možemo teško pronaći bilo gdje u Europi, a Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati o reciprocitetu. Podsjetimo, izloženi su političkom pritisku, redovitim incidentima i zastrašivanju", kazao je Skoko pa dodao da srpska manjina u Hrvatskoj, za razliku od Hrvata u Srbiji, ne bi trebala imati razloga za bilo kakvo nezadovoljstvo. U prilog tome govori činjenica da većina njih Hrvatsku doživljava svojom državom i da ih više ne može zavaravati Vučić svojom retorikom i patetikom. Uostalom, Milošević se poslužio njima u ostvarenju nauma tzv. Velike Srbije pa posljedice osjećaju još i danas. Sve više pripadnika srpske nacionalne manjine ne želi biti u političkoj izolaciji, već se osjeća političkim Hrvatima, koji se za svoje interese bore i kroz druge stranke, a ne samo manjinske liste, zaključio je Skoko.

Ukupno uzevši, obilježavanje 29. obljetnice Oluje nije samo podsjetnik na dane ponosa i slave nego u širem kontekstu prigoda da se iznova naglase i mirnodopski uspjesi Republike Hrvatske u razdoblju nakon pobjede u Domovinskom ratu. Kao dva ključna aspekta sami po sebi nameću se članstvo RH u NATO savezu i Europskoj uniji. Od prije godinu i pol dana golem uspjeh je i ulazak u Schengen i eurozonu, a OECD je posljednja međunarodna organizacija kojoj Hrvatska treba pristupiti. "Naša će se spremnost za ulazak ocjenjivati u rujnu 2025., do kada se trebamo pripremiti za članstvo u organizaciji najrazvijenijih zemalja svijeta", naglasio je premijer Andrej Plenković na jednoj od ovogodišnjih sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća. Inače, Za članstvo u OECD-u treba dosegnuti najviše standarde u poslovnom, poreznom, pravnom i antikorupcijskom sustavu, ali i u zaštiti prava radnika. "Kad uđemo u OECD, sve ambicije našeg međunarodnog pozicioniranja bit će zaokružene", rekao je Plenković te dodatno objasnio zašto nam je OECD važan. "Oni imaju jedan lijepi slogan: 'Bolja pravila za bolji život.' OECD je organizacija najrazvijenijih, najbogatijih, s najboljim pravnim sustavima, s najboljim poreznim sustavima, s najboljim sustavima suzbijanja korupcije, koji žele imati jednak standard u svakoj od članica OECD-a. Bitno je, kaže, na kojim prioritetnim područjima još moramo učiniti iskorak, a među njima je bolje korporativno upravljanje u tvrtkama u državnom vlasništvu, jačanje pozitivne poslovne klime i jačanje mehanizama suzbijanja korupcije".

Plenković je naglasio i važnost političke stabilnosti iz koje se vidi kako država funkcionira i kamo ide napomenuvši da je razvijenost Hrvatske u odnosu prema prosjeku EU-a na razini 75 posto. Podsjetio je da je članarina RH u EU-u za 2023. bila oko 600 milijuna eura te da je Hrvatska, zahvaljujući dobivenim sredstvima, u plusu za 3,4 milijarde eura. OECD je prestižna organizacija koja okuplja 38 najbogatijih zemalja svijeta, G7 i G20, što Hrvatskoj donosi ugled i privlačnost među investitorima i jamči im pravnu sigurnost. Članstvo donosi bolju politiku i pravila za bolji život. To znači ugled, status i privlačnost investitorima, jer članstvo u OECD-u jamči pravnu sigurnost.

PROŠLOST I BUDUĆNOST

Sve u svemu, biti danas u NATO-u, EU-u, Schengenu i eurozoni, uskoro i u OECD-u, između ostalog baština je i pobjeda Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, od kojih su oslobodilačke akcije Bljesak i Oluja trijumfi koji se danas izučavaju na mnogim vojnim institutima i sveučilištima u svijetu. Za nas ovdje, u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, 5. kolovoza 1995. ostat će trajno zapamćen u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda kao najveći dan u povijesti Lijepe Naše, i tu spora nema. Možda spora ima oko nekih drugih datuma koje slavimo, odnosno obilježavamo kao državne blagdane (Dan državnosti, primjerice), no oko Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja evidentan je sveopći konsenzus, uključujući i onaj politički, bilo slijeva, s centra ili zdesna.

Upravo zajedništo iz vremena Domovinskog rata, iz vremena Oluje i nakon Oluje, trebalo bi biti i ostati ona nit vodilja koja nas svim izazovima i problemima unatoč vodi prema boljem sutra, razvoju i napretku na svim područjima uključujući i demokratske dosege s kojima smo ravnopravni u zajednicama kakve su NATO, Europska unija i odskora OECD, a otprije još UN i sve druge međunarodne organizacije.