Prema službenim rezultatima izbora održanih u nedjelju (28. srpnja) Nicolas Maduro, koji je na vlasti od 2013. godine, dobio je 51,2 posto glasova, a zajednički kandidat oporbe Edmundo Gonzalez dobio je 44,2 posto glasova. U ispitivanjima javnog mnijenja uoči izbora 74-godišnji Gonzales vodio je s oko 20 posto prednosti. Maduro je već na prošlim izborima 2018. godine "pobijedio" pod netransparentnim okolnostima. Većina zapadnih zemalja tada nije priznala službeno proglašeni izborni rezultat i uvela je sankcije Venezueli... O situaciji u Venezueli piše Gabriel Gonzalez, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi, prenosimo u cijelosti.

“Izborna komisija, pravosuđe i općenito institucije u Venezueli odavno su postali instrumenti represije Madurova režima", izjavila je za DW Ana Soliz de Stange, politologinja na Sveučilištu Bundeswehra Helmut Schmidt u Hamburgu. Sabine Kurtenbach iz hamburškog GIGA-instituta za studije Latinske Amerike za DW je komentirala: "Nitko od nas nije iznenađen. Prije izbora govorilo se da će, ako ne pobijedi uvjerljivo, možda biti prostora za pregovore. Ali zašto bi to učinio? Ipak, mislim da je daljnji razvoj situacije još uvijek otvoren."

PODRŠKA VOJSKE

Ana Soliz de Stange je pesimističnija: "Ponašanje Madurova režima uništava svaku mogućnost demokratske tranzicije u Venezueli, što je najkompliciraniji aspekt ove situacije. Ostaje vidjeti kako će građani Venezuele reagirati." Čelnica oporbe María Corina Machado pozvala je vojsku da intervenira. Ali koliko je vjerojatno da će se oružane snage okrenuti protiv Madura?

Lojalnost vojske vladi ključni je faktor koji održava režim stabilnim. Predsjednik Maduro uspio je osigurati podršku visokih časnika tako što im je dodijelio strateški važne dužnosti i financijske privilegije. Ova bliska veza između vojske i vlade ometa, prema mišljenju mnogih promatrača, demokratske reforme i političke promjene.

“Vojska je važan igrač u Venezueli", rekla je Sabine Kurtenbach te dodala: "Posebno je vojni vrh blisko povezan s režimom. Teško je procijeniti situaciju u nižim rangovima. Vojska nije homogena."

Situacija će u većoj mjeri ovisiti o sljedećim koracima oporbe. Hoće li pozvati na ulične prosvjede? Opozicija se još uvijek ponaša suzdržano. Maduro je prije izbora upozoravao na takav scenarij i otvoreno prijetio "krvoprolićem". Zbog toga mu je brazilski predsjednik Inácio Lula da Silva poručio: "Ako pobijediš, ostaješ. Ako izgubiš - ideš." Lula se u regiji - zajedno s predsjednikom Kolumbije Gustavom Petrom i predsjednikom Čilea Gabrielom Borićem - smatra najjačim glasom umjerenog i demokratskog socijalizma. Mnogi promatrači smatraju da bi Lula možda mogao nagovoriti Madura da se povuče s vlasti.

Postoje zemlje poput Kube i Nikaragve koje su Maduru srdačno čestitale na "pobjedi". Na drugoj strani spektra je ultraliberalni predsjednik Argentine Javier Milei. On je na platformi X nazvao Madura diktatorom i otvoreno pozvao venezuelsku vojsku na puč.

Predsjednički izbori u Venezueli održani su u klimi cenzure i represije. Prema venezuelskoj NVO "Espacio Público", režim je od 2016. godine prekinuo emitiranje više od 200 radijskih i više od desetak televizijskih postaja. Više od stotinu tiskanih medija prestalo je s radom od početka Madurove predsjedničke karijere. "Tijekom jednog desetljeća državna propaganda Madurova režima postala je sveobuhvatnija", ocijenila je nekoliko dana prije izbora Anja Osterhaus, izvršna direktorica Reportera bez granica (RSF).

BIJEG IZ ZEMLJE

Vlada guši neovisno novinarstvo šikaniranjem, cenzurom i proizvoljnim uhićenjima. Na rang-listi slobode tiska Venezuela zauzima 156. mjesto od 180 zemalja. Situacija u Venezueli posebno je tragična jer je to zapravo vrlo bogata zemlja. U 2024. godini ona je imala najveće svjetske rezerve nafte s gotovo 304 milijarde barela. Saudijska Arabija bila je na drugom mjestu s oko 260 milijardi barela.

Ali venezuelsko gospodarstvo već godinama je u lošem stanju, suočava se s masivnim problemima u opskrbi i hiperinflacijom, koja je gotovo uništila kupovnu moć građana. Uzroci ove krize su raznovrsni i kreću se od političkih pogrešaka preko strukturnih problema do međunarodnih sankcija. U samoposlugama nedostaju osnovne namirnice kao što su mlijeko, brašno, šećer i ulje, pa čak i toaletni papir.

Jedna od neposrednih posljedica političke i gospodarske krize je masovno iseljavanje milijuna Venezuelaca. Stalna nestabilnost i neizvjesne perspektive za budućnost sve više ljudi tjeraju na odlazak. Razočaravajući rezultat ovih izbora za mnoge Venezuelce mogao bi dodatno pojačati migraciju. Sabine Kurtenbach očekuje da će Kolumbija i Brazil sada postati aktivniji i pokušati započeti razgovore s Madurom. U obje zemlje već živi veliki dio od oko osam milijuna venezuelskih migranata. Promatrači procjenjuju da još između tri i četiri milijuna ljudi u Venezueli trenutno planira odlazak.