Nakon jesensko - zimske letargije kao i svakog ljeta ulice Knina, simbola pobjede u Domovinskom ratu, primjetno ožive dolaskom brojnih njegovih iseljenih stanovnika na odmor u rodni kraj. Knin je, dakako, već godinama najživlji u danima kad se obilježava velika ratna pobjeda, osobito na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, 5. kolovoza. A baš su velike promjene stanovništva u posljednjih više od 30 godina obilježile ovaj gradić u dalmatinskom zaleđu koji leži na sedam rijeka, od kojih je najduža i najpoznatija, Krka.

No Knin, njegove građanke i građani pokušavaju se ponašati u skladu s onom izrekom da je kada primiš udarac i padneš, najvažnije skupiti hrabrosti i snage, ustati i krenuti dalje. Jer, dok je hrvatska javnost godinama plakala sa slavonskim majkama i očevima dok su na autobusnim stanicama ispraćali svoje kćeri i sinove koji su ponajviše u posljednjih desetak godina u nemogućnosti nalaska posla, a time i uvjeta za život, odlazili na rad u inozemstvo, ista sudbina snašla je, nažalost, i Knin.

GUBITAK STANOVNIŠTVA

Strašne udarce koje su pretrpjeli potvrdio nam je i gradonačelnik Knina, nezavisni Marijo Ćaćić, koji je kazao kako se odseljavanje iz njihova grada najviše dogodilo nakon ulaska Hrvatske u EU kad su se otvorile granice te se javila mogućnost da naši ljudi tamo odu raditi.

- U tih sedam godina, do 2020. grad Knin pretrpio je veliki udarac. U razdoblju između dva popisa stanovništva, od 2011. - 2021., smo izgubili gotovo 30 posto stanovništva. Najgore je da su prvi otišli mladi, najvrjedniji, koji se najlakše mogu snaći. Mi ovo razdoblje u životu grada zovemo pogrom. Nije to problem samo Knina, već svih malih, tada nerazvijenih sredina u Hrvatskoj. Ljudi su odlučili potražiti sreću izvan Knina. Manji dio ih je otišao drugdje u Hrvatsku, a veći dio u inozemstvo, najviše u Njemačku, Irsku, Kanadu, Švedsku, Francusku... Godišnje bi znali izgubiti i do tisuću stanovnika, to je za mali grad poput Knina strašno, veliki je to problem, priznaje Ćaćić dodajući kako se od 2020., prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, bilježi zaustavljanje smanjenja broja stanovnika.

- Baš je tu generaciju mladih rođenih između 1991. - 95. opustošilo. Iz našeg naselja Kninsko polje otišli su tada ljudi u zapadnoeuropske zemlje, ali i u Kanadu. Jedan su drugom pomagali da odu raditi u inozemstvo. Naša oba sina su prije deset godina zajedno otišla u Njemačku, priča nam Dragoljub Jandrić, ratni vojni invalid čija obitelj se iz okolice Zenice u BiH u Knin doselila 1997. godine. Zbog rata u BiH ostali su bez svega, a njegova nećakinja koja je bila dijete je tamo poginula.

- Mlađi sin je završio za kuhara, kada je završio školu poslao je prije desetak godina na stotine molbi za posao. Pitali su ga potencijalni poslodavci zna li njemački, talijanski, ima li iskustva. Da ga je tada netko uzeo za pomoćnog kuhara, danas bi sigurno bio vrsni kuhar, on to voli. Te 2014. ušlo se i u sezonu, ali nije mogao dobiti posao, provodio se teror nad sezonskim radnicima, govori Dragoljub dodajući kako su im se obojica sinova u Njemačkoj uspjela snaći.

NUDI SE POSLOVA

Vrlo sličnu obiteljsku priču ima i Ilija Štrbac, koji se također doselio iz Zenice. I on je ratni vojni invalid, bez obje noge, a poručuje kako bi za Hrvatsku i danas dao život, bez obzira na invaliditet:

- Imamo dva sina, stariji je već deset godina u Njemačkoj, a mlađi je bio hrvatski profesionalni vojnik, ali su im plaće bile male pa je i on otišao u Njemačku prije sedam godina. Mlađi sin bi se mogao vratiti, a stariji se tamo oženio, ima dvoje djece pa ćemo vidjeti što će donijeti vrijeme. Sve je neizvjesno. Vraćaju se oni koji su otišli iz inozemstva, mislim da će se mnogi vratiti, pozitivno razmišlja Ilija.

Njegov sugrađanin Pero Antičević, poznati travar, sretan je što je od njihovih troje djece barem jedno, kćer, ostala živjeti u Kninu gdje je uspjela naći posao, druga kćer im živi u Zagrebu, a sin u Puli. Nisu ovdje mogli naći posao, morali su otići kako bi mogli zarađivati i živjeti:

- Djeca naše kćeri koja je ostala Kninu su već odrasla, sin radi u DIV-u, ima zadovoljavajuću plaću. Knin se zadnjih godina pokrenuo, neki koji su davnije otišli se vraćaju, što mi je jako drago. Puno mladih se bavi sportom, imamo i prvaka svijeta... Mi umirovljenici smo se u Knin doselili sa svih strana svijeta, puno nas sada ima male mirovine, ali uspijevamo preživjeti od mjeseca do mjeseca. Imamo mirovine iz BiH i Hrvatske, ali obje su male. Očekujemo od naše djece, braće i sestara da nam pomognu. Mladi su, nažalost, mahom otišli u inozemstvo, no pomažu nam, priznaje Pero.

UGROŽENI UMIROVLJENICI

Problem malih mirovina ističe i Dragoljub koji je rekao kako se i do 70 posto današnjih stanovnika Knina doselilo iz BiH, a među njima je sada najviše umirovljenika.

- Iznos prosječne pune mirovine s godinama života ili staža je mjesečno 280 eura. Znam jednog sugrađanina koji ima 80 eura mirovine. Ovi ljudi imaju malo radnog staža, a sada su ih pregazile godine. Žive ispod granice siromaštva, da nema Caritasa i Crvenog križa ti ljudi bi bili gladni. Kad je dan za podjelu hrane ispred prostorije Caritasa stvore se velike gužve, kad to vidiš srce ti pukne. Ti ljudi su živjeli dostojanstveno, podsjeća ovaj Kninjanin dodajući kako je jedina dobra stvar da su oni, doseljenici iz BiH od države dobili kuće, uz uvjet da su bili branitelji.

- Naši sugrađani se žale kako su im male mirovine, dok je sve što se želi kupiti skupo. Na tržnici 10 jaja stoje četiri eura, a pamtim kad se za 10 jaja plaćalo pet kuna. Zaposleni žive kako žive, a najbitnije je da nismo gladni. Euro nije baš donio efekte kakve smo željeli, osobno ću žaliti za kunom dok sam živ, ističe Ilija.

Na gradskoj tržnici nismo vidjeli previše zakupljenih štandova ni kupaca. Jedna od prodavačica, Snježana Miljević Degenek, vlasnica SOPG-a koja ima zakupljen štand, kazala nam je kako sama proizvodi povrće koje prodaje:

- Imam dva polja, jedno je u prigradskom naselju Knina, a drugo je u općini Biskupija. Moje proizvode, iako su domaći, sve teže uspijevam prodati, sve manje ima svijeta. Sada, ljeti ima u gradu više ljudi, budući da su došli na godišnji odmor, ali kupaca na tržnici je jako malo, najviše se ide u supermarkete. Prodam i nešto povrća koje proizvedem na kućnoj adresi, no uglavnom prodam ovdje na tržnici. Nisu to velike količine, ali pokrivam svoje troškove da mogu preživjeti, priča Snježana kojoj u proizvodnji pomaže što za svoje nasade ima prirodne izvore natapanja, jedan potok i rijeku, kaže kako je to Bogom dano, pa je to prilagodila za navodnjavanje.

- Na selu je sada lakše živjeti, tehnologija je učinila svoje, uvjeti života su bolji, od struje, vode, no neka područja još nisu pokrivena gradskim vodovodom. Ipak, u odnosu na prošla vremena mala je razlika između grada i sela. Nekad sam živjela u gradu, no sada mi više odgovara živjeti na selu, otkriva ova poljodjeljka.

PODUZETNIČKA INFRASTRUKTURA

I dok se Knin još pokušava oporaviti od demografske katastrofe, u Gradskoj upravi svjesni su kako i oni moraju dati svoj doprinos ostanku ljudi na tom području. Gradonačelnik Ćaćić, koji je dio nezavisne liste koja je na vlasti od 2017., zamjera njihovim prethodnicima što nisu dovoljno promišljali o otvaranju mogućnosti zaposlenja:

- Smatramo kako je ključna demografska mjera gospodarstvo, zaposlenje. Kad smo došli na vlast vrlo intenzivno smo krenuli u izgradnju poduzetničke infrastrukture u poduzetničkoj zoni, s namjerom otvaranja novih radnih mjesta. Gradovi ne mogu otvarati radna mjesta, u Gradskoj upravi smanjili smo broj radnih mjesta za više od 20 posto, a povećali smo učinkovitost. Tako je i u gradskim ustanovama. Razvoj gospodarstva vidimo kao ono što će donijeti demografske pomake. U poslovnu zonu smo uložili gotovo sedam milijuna eura, što je najveće ulaganje u gospodarsku infrastrukturu u povijesti Knina u kratkom vremenu. Od tri objekta za poslovnu zonu dva objekta smo sanirali i rekonstruirali, jedan je pretvoren u informacijsko-inovacijski inkubator, u njemu ima gotovo 20 korisnika koji tamo razvijaju svoje različite djelatnosti. U to je uloženo 1,6 milijuna eura, naglašava prvi čovjek Grada dodajući kako je drugi projekt poduzetnički centar koji su uredili u nekadašnjoj tvornici Kninjanka koju su najprije otkupili od vlasnika, te je potom u potpunosti rekonstruirali.

- U ovom centru trenutačno ima 12 zakupnika, a jedan od njih, austrijski investitor, ima planove zaposliti do 300 ljudi. Imali su proizvodnju u Indiji, ali su zbog globalne situacije odlučili prebaciti proizvodnju industrijske ambalaže negdje u Europu. Ovdje im je pogodnost što dolaze u gotov objekt, samo trebaju staviti strojeve i zakupiti dodatnu snagu od HEP-a. Oni su počeli zapošljavati, sad imaju do 15-ak ljudi, a do kraja kolovoza imaju obvezu zaposliti do 50 osoba. Radna snaga koja im treba ne zahtijeva posebnu struku, a mogu vrlo lako educirati zaposlene za rad na tim strojevima. Već su uspjeli početi malu proizvodnju, kaže gradonačelnik te dodaje kako je dio ostalih zakupnika u poduzetničkom centru već pri kraju s montažom strojeva i započinju s radom.

- Od jedne od ovih tvrtki očekujemo kako će zaposliti nekoliko desetaka osoba. Za grad Knin broj novozaposlenih od 300 je ogroman, to bi bilo kao da se u Zagrebu zaposli odjednom 20.000 ljudi. Na Zavodu za zapošljavanje u Kninu sada ima 500 - 600 osoba, dio ih nije sposoban raditi u ovoj proizvodnji, ali mislim da neće imati problema s pronalaskom radne snage, kaže Ćaćić koji nam je otkrio i kako im se dio njihovih mlađih odseljenih sugrađana raspituje o mogućnostima povratka:

- Bio sam nastavnik na Veleučilištu u Kninu. Neki dan sam od bivše studentice koja je otišla s tadašnjim dečkom u Francusku, sada imaju i dvoje djece, dobio mail u kojem se raspituje o uvjetima za povratak. Kontaktiraju mene i gradske službe, pitaju o mogućnostima zaposlenja i rješavanja stambenog pitanja. Stambenim zbrinjavanjem se Grad ne bavi, nije u našoj nadležnosti, no u suradnji sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje, dogovorili smo izgradnju tri nove zgrade s 84 stambene jedinice, upravo se rješava projektna dokumentacija. Bili bi to stanovi za mlade obitelji. Ovaj Ured se bavi stambenim zbrinjavanjem na nekadašnjim područjima posebne državne skrbi. Ima nekoliko modela ovog zbrinjavanja, jedan je mogućnost dodjele stana, a nakon nekog vremena najmoprimci mogu sklopiti ugovor s državom o prodaji po povlaštenoj cijeni, najavljuje gradonačelnik dodajući kako za stambeno zbrinjavanje postoji lista čekanja. Od 84 stana dio će ići za nužne kadrove, a ostali će se podijeliti onima koji budu imali najviše bodova.

VIŠE MJESTA U VRTIĆIMA

Gradska uprava usporedno radi i na osiguravanju kapaciteta u dječjim vrtićima, što je nužno i razvoj gospodarstva, budući da ako nema vrtića onda jedan roditelj mora ostati kući i čuvati dijete te neće biti na tržištu rada.

- U 2021. godini smo imali najmanje rođene djece u Kninu, njih 78, a onda je krenuo rast, pa smo 2022. imali rast od 40 posto, a u 2023. rast od 30 posto. To je s jedne strane slatka briga za Grad, a s druge strane je izazov kako im osigurati vrtićke potrebe. Po našem dolasku na vlast je bilo 70 djece na listi čekanja. Preuredili smo jedan objekt u vrtić sa 70 mjesta te smo računali kako smo riješili potrebe, no već sljedeće godine se javila dodatna potreba za mjestima u vrtićima, nakon čega smo krenuli u razradu novih programa za vrtićke kapacitete. U susjednoj općini Biskupija, čija djeca su dolazila u vrtić u Knin, u suradnji s Općinom otvorili smo jednu vrtićku skupinu, čime smo oslobodili mjesta u samom Kninu. I dalje ima lista čekanja, trenutačno gradimo jedan vrtić s četiri vrtićke skupine za što smo dobili 458 tisuća bespovratnih eura kroz jedan program Ministarstva obrazovanja. Preostalih potrebnih oko 600 tisuća eura ćemo osigurati u državnom proračunu, ističe gradonačelnik dodajući kako će time riješiti sadašnju listu čekanja.

- Pripremamo još jedan vrtićki projekt, dobili smo od države objekt stare škole u prigradskom naselju Vrpolju koji ćemo rekonstruirati, tamo će biti tri vrtićke skupine, a u njega će ići djeca koja gravitiraju tom području. Pripremamo i projekt proširenja centralnog vrtića. Dogodine bi ga već prijavili na natječaje. Željeli bi zadržati trend rasta novorođene djece, pa planski sukcesivno planiramo povećati vrtićke kapacitete, naglašava prvi čovjek Grada.