Praznici imaju svoju ulogu u raznim državama u svijetu i svaki ima neko posebno značenje za koje se smatra da će kohezivno djelovati na određeni nacionalni ili društveni aspekt. Ako bismo analizirali praznike po državama, onda bismo uočili te razlike i specifičnost jer su oni uglavnom sastavljeni kao podsjetnici na, za te države, važne tekovine koje ih čine takvima kakve jesu - kaže izv. prof. dr. sc. Martin Previšić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svog priloga, piše:

D. Bavoljak

- Primjera ima mnoštvo, ali uzmimo šarenilo Sjedinjenih Američkih Država, gdje se na federalnoj razini obilježavaju Dan neovisnosti, koji simbolizira secesiju od Engleske, a na Dan sjećanja obilježava se spomen na sve poginule vojnike. Dan Martina Luthera Kinga zapravo je sjećanje na borbu za građanska prava (crnaca), a na Dan rada obilježava se radnički pokret itd. Premda su ovo samo neki praznici u SAD-u, vidimo njihovu ideološku i društvenu heterogenost i različite funkcije. Slično je i u drugim državama.

Ono što je važno i za naš hrvatski slučaj je koliko ti praznici imaju značenje za njezine građane te koliko ti dani u godini potiču promišljanje. I ako imaju, o čemu to ovisi. Sasvim je normalno, bar u zapadnim društvima, da se na te dane održavaju parade, skupovi, predstave i druge forme obilježavanja. Većina građana ipak koristi te praznike za druženje. Međutim, jedina prava mjera značenja i utjecaja praznika očituje se, bar po mom sudu, u snazi države, tj. njezinih institucija, pravosuđa, napretka, sigurnosti, blagostanja, ravnopravnosti, prilika itd. Ovi tipovi praznika, poput Dana državnosti, označavaju upravo to jer oni zapravo ne simboliziraju samo konkretni događaj ili neku žrtvu već početak jednog (državnog ili nekog drugog) kontinuiteta u kojem smo sada. On nam govori i što smo sada.

Također, logično je i da se emocije i naboj oko praznika s vremenom mijenjanju, naročito kada su u pitanju dani vezani uz rat ili ratna događanja. Na početku sjećanja su svježa i više-manje svi imaju neki oblik direktne veze s događajem. Ali, kako vrijeme ide, to se mijenja. I tu dolazimo na vaše pitanje. Koliko će na nas praznik utjecati ovisi o tome koliko smo zadovoljni našim društvom u cjelini, jer je on na kraju - njegov simbol. Možemo biti pod dojmom nekog praznika ili događaja dan-dva, ali to nije dovoljno. Sjetimo se dočeka naše nogometne reprezentacije 2018. godine, koji je doista bio spektakularan događaj. Tih dana, u toj nekontroliranoj euforiji, u javnosti se moglo često čuti da će srebro na prvenstvu biti katalizator društvenih promjena. Osim što je nama svima drago i što smo sretni zbog tog rezultata te što je on pomogao prepoznatljivosti naše zemlje (posebno u kontekstu turizma), takvi događaji ne mijenjaju društva. Iseljavanje se nastavilo uz sve uobičajene probleme koje ne treba previše ponavljati.

Čini mi se da naše jedinstvo nije upitno u nacionalnom smislu, ali koliko smo jedinstveni u stavu da su nam potrebne široke reforme - to je drugo pitanje. Mi se susrećemo i s jednim drugim fenomenom. Kako godine prolaze, dolazi do smjene generacija. I sada stasavaju kao glasači (uz malo ironije) generacije koje su rođene 2003. ili 2004. godine, a one imaju, sasvim normalno, drukčiji sustav vrijednosti od onih koji su rođeni 1960-ih, 1970-ih ili 1980-ih. Htjeli mi to ili ne, oni imaju drukčiji odnos i emocije prema prošlosti (pa i budućnosti), ali i prema društvu te zemlji. Njima će zbiljsko značenje praznika biti još manje jer ga neće vrednovati kao starije generacije, već prema mogućnostima koje im se nude i učinkovitosti društva. Sjetimo se propale Jugoslavije. Značenje praznika i obilježavanja važnih dana nije devalviralo tijekom 1980-ih (samo) jer je postojao neki kolektivni odium prema toj zemlji nego zato što je ona zbog svojih manjkavosti i slabosti ljudima sve manje značila, pa onda tako i proslave Dana republike ili Prvog maja. Dan republike postao je na kraju simbol inflacije, krize, loših međunacionalnih odnosa.

Simbolika je snažna onoliko koliko je snažno ono što stoji iza simbola. Dan državnosti ili Dan domovinske zahvalnosti kroz vrijeme postaje simbol snage društva, pravosuđa, znanosti, ekonomije, mogućosti, i to postaje mjera njegove vrijednosti. Nažalost, sami pridonosimo zbrci jer devalviramo naše praznike, pa na primjer, od osamostaljivanja zemlje svakih nekoliko godina mijenjamo datum obilježavanja Dana državnosti, što pametnom govori dovoljno. Kao povjesničar slažem se da je možda neki dan primjereniji nego drugi, ali na kraju to nije važno, nego što nam taj dan znači. Nakon obilježavanja i sjećanja moramo gledati kako napredovati u sljedećim godinama, pa će i obilježavanje imati još veće značenje uz ono koje je trajno.