Vojno-redarstvena akcija "Oluja" (1995.) i kasnija mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja (do 1998.) središnji su događaji oko kojih se formirala suvremena hrvatska država u 21. stoljeću. Tek s povratkom državnog teritorija, hrvatsko društvo i nacija mogli su se okrenuti prema zapadnim eurointegracijama, kao što su pridruživanje Europskoj uniji i NATO savezu, koji su temelj i smjernice razvoja suvremene hrvatske države i društva - kaže dr. sc. Ivan Balabanić, viši znanstveni suradnik i izvanredni profesor s Instituta za istraživanje migracija, te dodaje:

Ustupljena fotografija

- Istovremeno se na akciju "Oluja" može gledati i kao na konačni prekid usmjerenosti Hrvatske prema državama bivše Jugoslavije i, općenito govoreći, balkanskim državama. Gledajući na taj način, može se zaključiti da akcija "Oluja" stoji u temelju suvremenog hrvatskog društva koje sve više poprima konture demokratskih društava Zapada i da je pitanje kako bi politički, ekonomski i svjetonazorski izgledalo današnje hrvatsko društvo da je, kojim slučajem, povijest bila drukčija. Važno je naglasiti da nacionalni identitet stoji u temelju svake moderne države, a da su Domovinski rat i akcija "Oluja" jedne od temeljnih odrednica današnjeg hrvatskog nacionalnog identiteta. Današnja proeuropska i prozapadna usmjerenost Hrvatske države usko su povezane s nacionalnim identitetom hrvatskog društva, no pitanje je kakav bi on bio da nije došlo do pobjede u "Oluji" i općenito u Domovinskom ratu.

Posljednjih je godina bilo dosta podvojenih mišljenja i rasprava oko razjedinjenosti važnih nacionalnih obljetnica, no oko proslave Oluje dvojbi nikad nije bilo! Mnogi će reći kako je 5. kolovoza blagdan na koji trebamo biti ponosni, koji moramo poštovati i kojeg se uvijek moramo sjećati... Vaš komentar?

- Upravo zbog spomenute važnosti Domovinskog rata i akcije "Oluja" za hrvatski nacionalni identitet i stvaranje moderne europske hrvatske države nitko ozbiljan u hrvatskom društvu ne dovodi u pitanje legitimitet same "Oluje". Postoji politički i društveni konsenzus oko važnosti obilježavanja "Oluje" te Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Što se tiče važnosti obilježavanja drugih nacionalnih praznika i obljetnica, situacija je nešto drugačija, a mišljenje o tom pitanju uglavnom ovisi o prevladavajućem političkom svjetonazoru pojedinca.

Ovdje ulazimo u područje nacije i nacionalizma kao ideologije. Nacija i nacionalizam stoje u temelju svih današnjih društava i država. Nacionalizam može biti lijevi, desni ili liberalni. Kod nas imamo situaciju da lijeve političke opcije nisu kroz svoju političku agendu uspjele zahvatiti i element nacionalizma, nacionalnog osjećaja te se zbog toga na pitanja nacije i nacionalizma kao ideologije gleda ponajprije kao na područje desnih političkih opcija. To je razumljivo ako znamo da su lijeve opcije sklone veličanju jugoslavenske prošlosti u kojoj se nacionalni osjećaj izjednačavao s nepoželjnim nacionalizmom i smatrao opasnošću za fundamentu ideju državnog unitarizma, preprekom stvaranju jugoslavenske nacije. Možemo reći da su desne političke opcije kod nas via facti, bez svoje bilo krivnje bilo zasluge, monopolizirale naciju i nacionalizam kao fenomen. U takvoj situaciji građanima koji preferiraju lijevi politički svjetonazor svako naglašavanje nacionalne simbolike ili nacije može smetati jer nije u okviru njihova političkog svjetonazora. Mišljenja sam da je to destruktivno za društvo i njegov identitet te da nema razloga da i lijeve političke opcije ne obuhvate taj nacionalni element u svoju političku i svjetonazorsku agendu.

Kakav je tretman tog datuma, napose Oluje, ali i Domovinskog rata općenito u našem medijskom prostoru, ali, još važnije, u obrazovnom sustavu...?

- Smatram da obrazovni sustav adekvatno educira najmlađe građane o značenju Domovinskog rata i same akcije "Oluja". Također, ne može se reći da javna televizija ne poklanja dovoljno pažnje ovim važnim događajima za hrvatsku povijest, kao i za nacionalni identitet, pa sukladno tomu i za našu sadašnjost. Ipak, što se tiče medija općenito, situacija je drukčija. Često se događa da pojedini hrvatski mediji ili zanemaruju ili obezvređuju sam Domovinski rat, pa tako i akciju "Oluja". Ako uzmemo u obzir kako je uređivačka politika većine vodećih hrvatskih medija lijevo-liberalna, ne treba nas čuditi da su poneki mediji skloni takvom načinu izvještavanja. Razloge smo već spomenuli, a tiču se činjenice da se nacija i nacionalizam kod nas nisu uspjeli nametnuti u lijevom političkom svjetonazoru i da su ostali u svojevrsnom monopolu desne političke scene. U takvoj situaciji ne treba čuditi sklonost nekih medija da na sve događaje i pojave koje su relevantne za hrvatski nacionalni identitet, a vezane su uz naciju, gledaju s dozom nesnošljivosti. Ovdje bih ponovio da nacija i nacionalizam nisu ni lijevi, ni desni, ni liberalni, nego stoje u temelju svakog društva i njegova identiteta. Ako to uzmemo u obzir, onda je jasno da i takvo medijsko izvještavanje stoji u diskrepanciji s identitetom većine građana i kao takvo je štetno, odnosno stvara dodatne razdore u društvu.

Mogu li zapravo državni blagdani poput 5. kolovoza biti ujedno i motivirajući poticaj da kao društvo bolje funkcioniramo, da pokažemo jedinstvo, više odgovornosti i optimizma, umjesto širenje defetizma i crnila?

- Naravno da mogu, i to zapravo i jest jedna od društvenih funkcija takvih obljetnica. Nažalost, osim "Oluje", takvih državnih blagdana oko čije važnosti postoji društveni konsenzus mi zapravo nemamo. Nemamo čak konsenzus oko Dana državnosti. Bojim se da ćemo imati takvu situaciju sve dok građani lijevog političkog svjetonazora, kao i političke stranke, ne shvate da su sama nacija, pa i nacionalizam kao ideologija, dio društvenog identiteta građana te da pojedinac može istovremeno zastupati lijevi politički svjetonazor, ali i slaviti pripadnost svojoj naciji. Ili, s druge strane, dok građani desnog političkog svjetonazora, kao i političke stranke, ne prihvate činjenicu da nacija i nacionalizam nisu njihovo privatno vlasništvo te da drugi politički svjetonazori također mogu na jednak način voljeti svoju naciju i državu.