Dvadeset devet godina nakon trijumfalnog završetka Oluje, kako danas gledati na tu veličanstvenu oslobodilačku akciju i pobjedu hrvatske vojske? Drugim riječima, koliko su značenje i važnost tog datuma obilježili ne samo povijest/prošlost nego i odredili sadašnjost/budućnost Republike Hrvatske? I na koji način...? pitali smo dr. sc. Davora Marijana s Hrvatskog instituta za povijest?

HTV

- U kontekstu aktualnog stanja u neposrednom hrvatskom susjedstvu značenje Oluje teško da je bilo izraženo kao sada. Na istočnim granicama imamo agresivni "srpski svijet" i teško se ne upitati u kakvom bi stanju bila Hrvatska da Olujom nije vratila ustavni poredak na okupiranom i pobunjenom dijelu teritorija u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini. Oluja je zbog toga nezaobilazna dionica hrvatske suvremenosti. Njome je srušena najveća prepreka koja je onemogućavala hrvatski narod da ima održiv sustav i državu.

U vrijeme kad obilježavamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, između ostalog uvijek se poteže i pitanje oko toga koliku su i jesu li uopće Amerikanci imali ulogu u operaciji Oluja. Kakva je zapravo istina oko tog pitanja...?

- Uloga SAD-a u samoj provedbi operacije je nikakva. Na Istoku ni sada ne vjeruju da je ona plod rada i zamisli Glavnog stožera HV-a. Operaciju poput Oluje pobunjeni Srbi i njihovi pokrovitelji iz Beograda nisu očekivali, smatrali su da je HV u stanju napasti zonu jednog, najviše dva korpusa, a slijedio je napad na sva četiri korpusa u zapadnom dijelu Hrvatske. Zbog toga se pokušavaju plasirati tvrdnje da je u zaleđu američka pamet, pa čak i izravan angažman njihova oružja. Tu se često poteže program izobrazbe MPRI-ja, no on se počeo provoditi tek potkraj 1995. godine. Svojevremeno je tvrđeno, i to ne od nekih anonimusa, da je prvog dana operacije odašiljač Ćelevac uništio američki lovac bombarder F-16, čime je uzimana zasluga hrvatskim MIG-21. Danas su takve tvrdnje već rjeđe, premda sumnjam da će omalovažavanja hrvatskog oružja i ratnog umijeća u Domovinskom ratu ikada prestati. Jedan general armije BiH, rado viđen na lijevom krilu hrvatskog društva, Oluji je osporavao čak i status operacije. No papir trpi sve, pa i takve besmislice.

S ove vremenske distance, koliko je vojno-redarstvena akcija Oluja istražena od domaćih i inozemnih povjesničara? Postoji li još kakvih sporenja, dvojbi...? Vi ste još 2009. godina objavili knjigu "Oluja"...

- Oluja je bila kratka i brza operacija. Moja knjiga je bila uvod, i nadam se da ću dogodine dati širu inačicu u knjizi o operacijskom ciklusu hrvatskih snaga koji je počeo u listopadu 1994. na kupreškoj visoravni, a završio godinu dana poslije na prilazima Banjoj Luci. U međuvremenu je veći broj postrojbi HV-a i specijalnih postrojbi policije napravio svoje monografije, što uključuje i njihov doprinos Oluji. Stoga se može reći da je operacija solidno poznata i istražena, pa u tome gotovo i da nema pandana u vojnoj povijesti. No to nije zaprjeka za novu, veću i temeljitiju monografiju o operaciji. Na Zapadu je najveći interes za Oluju bio u sklopu sudskih procesa u Haagu koji su završili povoljno za Hrvatsku. Američka je CIA za svoje vrijeme, prije dvadesetak godina, dala solidan osvrt.

Iz srpske perspektive Oluja je simbol etničkog čišćenja, i to će ostati dugoročan trend, da ne kažem stalan. Time se nastavlja praksa da se dugotrajni procesi i pojedini kompleksni problemi svedu samo na jedno zbivanje ili godinu, nekada 1941., a danas i 1995. Dvadeseto stoljeće je bilo iznimno kompleksno u sferi hrvatsko-srpskih odnosa, i može se reći da Oluja stoji na njegovu kraju. Na početku stoljeća stoji članak Nikole Stojanovića, "Srbi i Hrvati" iz 1902., koji je objavljen u zagrebačkom Srbobranu i koji se pamti zbog onih "proročanskih" riječi "…do istrage naše ili vaše".      

Vrednujemo li danas značenje Oluje na pravi način, bez podjela i uzavrelih političkih strasti, s više zajedništva, odgovornosti i optimizma...?

- U odnosu prema ne tako davnim godinama, kada je na vidjelu bio raskorak između "visoke politike" i populacije koja je iznijela rat, sada je stanje povoljnije. Obilježavanje Oluje vraćeno je u Knin i političke strasti su osjetno manje nego prije. To je doista dan koji bi trebao protjecati u optimizmu, sjećanju na zajedništvo kojeg povremeno zna biti vrlo malo i na "male ljude" koji su znali odgovoriti na izazov velikih vremena. Smatram da je to jedini dan u godini kada se ne bi trebala osporavati operacija, odnosno njezini pojedini aspekti. Za "kritičan" odnos ima dovoljno dana u godini.