Stvarnost jest sama po sebi okrutna, krcata strahovima, beznađem i crnim slutnjama, sukobima, ratovima i krizama, no kad se te i takve stvarnosti dohvate internet i društvene mreže, mediji općenito, teško se oteti dojmu da je sve još gore, dramatičnije i apokaliptičnije. Drugim riječima, ako stvarnost percipirate kroz medijsku prezentaciju, svijet je definitivno u teškom stanju ludila, skupa s bunilom u kakvom je većina medija (čast, naravno, iznimkama) kad u eksplozivnim tonovima izvještava o svemu i svačemu, pa i o nekim posve bezazlenim situacijama. Drugim riječima, nikad dosta naglašavanja da je sve loše, a ništa, ili gotovo ništa, dobro.

Evo i nekih konkretnih primjera takve komunikacijske prakse. Horor u Budvi: Muškarac u hotelu pucao sam sebi u glavu, dio medija: To je kum zloglasnog narkobosa! Vučić i Dodik više ne ostaju na teškim riječima: Vojska Srbije maršira po BiH, Zapad okreće glavu, ovo ne može završiti dobro! NATO sprema žestok udar na Rusiju. Ali Zelenski neće dobiti ono što najviše želi! Žestoke borbe u Ukrajini, Rusi nadiru. Osvajaju sve više mjesta! Marko Vidojković: Tko u Srbiji izgovori istinu, njega smožde! Selak Raspudić pobjesnila na sjednici Odbora: Znači, vi ste sad dobili upute što da napravite? Bio je kaos, bijeg iz pakla: Situacija na letu za London izmakla kontroli nakon polijetanja - vrištala je, a djeca su plakala!

Sve te, i još mnoge druge naslove, mogli ste, ako pratite što pišu i kako najavljuju pojedini mediji, lako uočiti posljednjih dana u domaćem i regionalnom javnom prostoru, ponajviše onom virtualnom, dakle na portalima najviše. Ništa drukčije nije, međutim, ni u inozemstvu, počevši od Europe/EU-a preko SAD-a do Bliskog istoka, Azije, Australije... Svagdje se, više ili manje, stvarnost u svim svojim pojavnostima prezentira kroz senzacionalizam, žutilo i crnilo, posve u skladu s društvom spektakla u kakvom živimo, koje zapravo ne podnosi realnost u ružičastim tonovima makoliko ona bila opravdano argumentirana i činjenicama potkrijepljena. Ne, sve mora biti hiperbolizirano, po mogućnosti i najbezazleznija vijest o tamo nekom zabavnom ili humanom trenutku jer - tko zna što se iza svega krije, sic!. Zaključno, ali ne i konačno, u ionako pretjerano naglašenoj industriji straha i neke od komičnih medijskih obznana u startu poprimaju sumornu pozadinu. Cinik bi rekao da je i put u pakao popločan dobrim namjerama. n