Ugledni hrvatski novinar Mirko Galić, višedesetljetni dopisnik iz Pariza, u jednom je svom komentaru iz travnja ove godine upozorio kako danas "Europa nema vođu, Merkel je bila knjigovođa, a Macron je lider u nedostatku drugih vođa". Za komentar te Galićeve primjedbe, kao i za komentar aktualnih zbivanja koja potresaju Francusku posljednjih dana te o pitanjima liderstva u sadašnjim izazovnim vremenima Europe i svijeta, zamolili smo dr. sc. Sanju Vujačić, geopolitičku analitičarku i direktoricu istraživačkog Programa SEE pariškog instituta IDII (http://idii.global/en/sanja-vujacic).

- Europske nacije općenito, pa i Francuska, danas nemaju vođe, nego menadžere. Što razlikuje jedne od drugih? Kako je to rekao Ken Adelman: "Vođa zna što treba činiti; menadžer samo zna kako to učiniti." U tako postavljenom kontekstu Merkel i Macron su menadžeri, čiji je knjigovođa MMF.

Neodobravanje na koje nailaze politike francuskog predsjednika dokazuju da on zapravo ne zna što treba činiti. Predsjednik Macron ne posjeduje čak ni osobine koje bi ga učinile najboljim menadžerom među drugim europskim menadžerima. Jer "najbolji menadžer je onaj koji zna kako naći talente za odraditi stvari; i koji isto zna kako obuzdati svoju želju da se miješa dok oni to rade" (Theodore Roosevelt). Naprotiv, Emmanuel Macron se uopće ne želi okružiti talentima, baš kako bi se mogao miješati u sve što njegovo netalentirano okružje treba učiniti. Vlada autoritativno zato što za njega "Francuzi imaju arhaične ideje. Stoga ih treba uzeti za ruku, 'objasniti' im stvari i s vremena na vrijeme im davati packe" (slavni povjesničar Pierre Rosanvallon, Libération). Dakle, danas samo drugi Europljani Macrona doživljavaju kao "lidera, u nedostatku drugih vođa". Na domaćem terenu, poglavito kod francuskih sankilota (sankiloti je bio pogrdan naziv za francuske revolucionare koji su nosili duge hlače umjesto culottes, svečanih dokoljenki, kakve su nosili aristokrati i viša klasa, nap. DJ), predsjednik Macron izaziva emocije kakve je Luj VI. izazivao 1789. godine.

KRAJ MAKRONIZMA

Koji je zapravo glavni problem Emmanuela Macrona, jučer, danas i sutra, da se tako izrazim?

- Ono što je francuskog predsjednika jučer dovelo na vlast, te ga danas i sutra tu može održati, to je činjenica da je on izvorno financijaš ("Mozart financija" blizak neformalnim strukturama vlasti) i dakle izvrstan taktičar. Tako su na njegovu "nagaznu minu" nedavnog raspuštanja francuskog Sabora radi "obraćanja narodu kako bi ih pitao za mišljenje" nagazile brojne europske mainstream novine, hvaleći Macrona kao velikog demokrata. Iako su novinari morali znati da je mišljenje francuskog naroda o ključnim društvenim problematikama Macronu jako dobro poznato. Zato što mišljenje građana nije htio čuti i počuti u parlamentu, kako to priliči u demokracijama, Francuzi su svoje mišljenje često morali bučno izražavati na ulicama. Stoga je svakom promatraču odmah trebalo biti jasno da u izazivanju prijevremenih parlamentarnih izbora nije moglo biti nikakve druge koherentnosti i logike osim one taktičke.

Izbore je izazvao neočekivano i u kratkom roku (tri tjedna) kako opoziciji ne bi dao vremena da se za njih valjano pripremi; te kako bi na nacionalnim parlamentarnim izborima u dva izborna kruga pokušao vratiti legitimitet koji je izgubio na europskim izborima u jednom izbornom krugu [1]. Računao je da će birači, suočeni s izborom između tri nepomirljiva politička bloka, od kojih su dva bila predmetom dijabolizacije od režimskih medija (ujedinjena ljevica je okarakterizirana kao islamofilska i antisemitski nastrojena, a populisti/nacionalisti Marine LePen kao fašistička proruska opasnost), iz straha od lažnih opasnosti u drugom krugu izbora glasovati za njegov centristički - treći blok. Makronisti su na izvanrednim izborima izgubili i onu relativnu većinu koju su imali u prethodnom sazivu francuskog Sabora; međutim, najviše je glasova neočekivano dobila ujedinjena ljevica.

Francuska je ostala u opasnoj zoni političke nestabilnosti. Najviše zbog odnosa između građana i njihova predsjednika koje i dalje karakterizira nezdravo nadmudrivanje - odmjeravanje snaga kakvo je često između menadžera i uposlenika. Odatle i sumnje u narodu da bi gužvu oko Olimpijade, dekoncentraciju građana koji će uglavnom biti na godišnjem odmoru, te mobilizaciju na terenu svih raspoloživih policijskih i zaštitarskih trupa, taktičar Macron mogao iskoristiti za davanje povjerenja vladi koja ne bi odražavala rezultate iz izbornih urni, nego bi, koristeći "rupe" u Ustavu Francuske Pete Republike, opet realno bila macronistička iako su njegovi sljedbenici izgubili, kako na europskim tako na nacionalnim parlamentarnim izborima. Što bi Francuze ponovo moglo razbjesniti i navesti ih da pravdu traže na ulicama kad već nije moguća u parlamentu.

Sve u svemu, iz svega proizlazi da je Macronov glavni problem zapravo socijalna osviještenost i revolucionarnost francuskih birača.

FRANCUSKI I BRITANSKI POUČAK

Koliko rezultati parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji i Francuskoj pokazuju da je prošlo doba velikih lidera koji donose velike odluke?

- Prije bi se reklo da pokazuju da je u Europi prošlo doba velikih menadžera, koji ne donose velike odluke, nego samo usklađuju računovodstvene stavke prema naputcima MMF-a. Prošlo je doba čelnika kao što je Emmanuel Macron - financijaša koji na vlast dolaze iz srca "sistema" - ultraliberalnog financijskog kapitalizma, i uživaju povjerenje elita. Prošlo je doba menadžera koji čine baš ono što su sami sebi obećali da će izbjegavati. Kao predsjednik Macron je, uz aklamacije publike, ustvrdio: "Ultraliberalni i financijski kapitalizam, prečesto vođen kratkoročnim vizijama i pohlepom nekolicine, ide prema svom kraju" [2]. Da bi se potom sasvim predao zadovoljavanju pohlepe kritizirane nekolicine i spašavanju tog "sistema" u kojem se ne vidi kraj rastu nejednakosti. Kad je zatrebalo, pokazao se najrevnijim i u suprotstavljanju Putinu, koji, za razliku od njega, ne priznaje angloameričku dominaciju u "sistemu". Što su francuski birači doživjeli kao prijevare, te su se masovno mobilizirali prilikom europskih i izvanrednih nacionalnih parlamentarnih izbora (69 %). Ujedinjena ljevica i populisti odlučili su Macronu pokazati da je u Francuskoj, od 1789. naovamo, gazda suveren narod, a ne investitori i njihovi državni menadžeri koji narodu već tri desetljeća objašnjavaju da je suveren, ali svoju volju (smanjivanje nejednakosti i suočavanje s nesigurnošću i imigracijom) ne može ostvariti jer će financijska tržišta poludjeti i investitori državu napustiti, skupa s kapitalom.

Iako je tek preuzeo vlast, izvjesno je da je prošlo i doba Keira Stramera. U Velikoj Britaniji su se Laburisti uspjeli vratili na vlast nakon 14 godina, najviše zato što je vođa britanske ljevice tako temeljito reformirao svoju stranku da bi se njegov gospodarski program konačno mogao smatrati kopijom Macronova - odnosno njegove stranke znakovitog imena: Preporod. Stoga je unaprijed jasno da i u britanskoj izbornoj priči, u uvjetima uvijek istog ultraliberalnog jednoumlja, preporoda gospodarstva i javnih usluga, te efikasnog suočavanja s nesigurnošću i imigracijom - jednostavno ne može biti.

U slučaju francuske izborne priče, ona je borba suverene nacije protiv "sistema" i njegovih menadžera koji su naciji oduzeli suverenitet - dakle izvor moći. Ona najavljuje duhovni i kulturni preporod u predstojećim desetljećima; napuštanje jednoumlja i povratak velikim liderima kao nositeljima međusobno suprotstavljenih, ali komplementarnih ideologija iz čijeg se antagonizma jedino i može roditi "sistem" po mjeri europskih suverenih nacija.

Mogu li se na političkoj sceni nametnuti nova imena uključujući i one ekstremno desnog usmjerenja (Le Pen je za premijera kandidirala mladog Jordana Bardellu)?

- Objektivnom analitičaru teško je naći bilo što ekstremno u govoru liderice Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen. Protivno propagandi briselskih menadžera, definitivno se ne radi o ekstremno desnoj stranci. Dokaz da Francuzi ne prisežu radikalno ekstremnoj ideologiji je rezultat ispod nule (0,7 %) prave radikalne desnice pod vodstvom Érica Zemmoura.

Ako populisti Marine Le Pen nisu postigli apsolutnu većinu na izvanrednim parlamentarnim izborima, to je manje zbog izbornih manipulacija, a više zato što se pokazalo da njihov kandidat, talentirani mlađahni Jordan Bardella (28 godina) još nije vođa. Kako tvrdi Henry Miller: "Pravi vođa ne mora voziti, on samo treba pokazati put." Niti je znao uvjerljivo pokazati pravi put, niti bi mu Francuzi dali da ih vozi jer su dobili dojam da još nije položio vozački ispit. Za razliku od intelektualno potkovanih vođa ljevice, među kojima je briljirala mlada Mathilde Panot predstavljajući program ljevice za koji je slavni ekonomist Thomas Piketty ustvrdio da "jedini govori kako će Francuska pronaći sredstva za ulaganje u budućnost".

NEDOVRŠENA KONSTRUKCIJA

Uzimajući sve u obzir, kakav je vaš završni komentar...?

- Rat u Ukrajini omogućio nam je da shvatimo da, onoliko koliko je nedovršena europska konstrukcija - Unija, danas lišena vlastite obrambene moći, toliko je i dalje zaokupljena otvaranjem granica i upravljanjem tokovima ljudi i roba, jer je uvjerena da "prirodni učinak trgovine vodi do mira" (Montesquieu). U isto vrijeme nas ti isti europski menadžeri, koji su nas 30 godina držali u uvjerenju da je "sweettrade" dovoljan za odvraćanje od rata, apsolutno žele uvući u rat protiv Putina u Ukrajini, a možda i povesti u pohod na Moskvu. Dakle, nas bi u tu avanturu vodili oni isti koji su prethodno Europu razoružali i koji su nam objašnjavali da su vojni proračuni beskorisni jer ćemo u svakom slučaju izvući dividende od mira i pada Berlinskog zida. Zbog kojeg bi ih razloga onda Europljani slijedili? Jedino iz "gluposti koja je beskrajno fascinantnija od inteligencije, beskrajno dublja. Inteligencija ima granice, glupost ih nema"(Claude Chabrol). (D.J.) n


[1] Podrobnije Sanja Vujačić na https://www.geopolitika.news/analize/macronov-izborni-ruski-rulet-i-njegova-poruka-iz-pariza-dajte-im-rata-i-igara/.

[2] Radio France: https://www.radiofrance.fr/franceinter/podcasts/histoires-economiques/emmanuel-macron-annonce-la-fin-du-capitalisme-ultra-liberal-et-financier-2678097.