Pokrenut prije dvadeset i tri godine kao jedan od prvih festivala posvećenih ovoj književnoj formi uopće, Festival europske kratke priče svake godine u Hrvatsku dovodi najuzbudljivija domaća i inozemna književna imena, autore iz Europe, ali i iz čitavog svijeta. Čitanjima, tribinama i razgovorima te povezivanjem književnosti i drugih umjetnosti (glazbe, filma, plesa...) festival otvara diskusiju o važnim pitanjima današnjice i briše granicu između autora i publike - svi tih nekoliko lipanjskih dana svi podjednako dišu za kratku priču!

Poznat po svojoj opuštenoj i pomalo otkačenoj atmosferi, FEKP od 5. do 9. lipnja ove godine još jednom u Zagreb i Zadar dovodi neke od najznačajnijih hrvatskih, europskih i svjetskih pisaca. Na dvadeset i trećem izdanju, naslovljenom Novi vjetrovi, FEKP će se baviti odnosom modernosti i tradicije, istražit će odakle dolazi osjećaj da se svijet, unatoč tome što bi trebao napredovati, neprestano vraća u prošlost, na teme i izazove koje smo odavno smatrali zaključenima. Organizatori navode kako će pokušati pronaći odgovor na pitanje koja je pozicija pojedinca i koje su njegove moralne obveze u vremenu u kojem je sve postalo proizvod i koje je formatirano tako da se zatiru ljudskost i empatija ako nisu u službi profita. Razgovarat će se o tome je li moguće sanjati i dočekati neku bolju, svijetlu budućnost u najnesigurnijem i najizazovnijem trenutku 21. stoljeća, u vremenu ratova, ekonomskih kriza i klimatskih promjena...

Od 5. do 9. lipnja važni glasovi suvremene svjetske književnosti Chloe Aridjis, Hassan Blasim, Héctor Abad Faciolince, Nuala O'Connor i Ingo Schulze, zajedno s ponajboljim domaćim piscima, progovorit će o temama koje su važne za nas, ovdje i sada, temama o kojima razmišljamo u Hrvatskoj, ali koje istovremeno okupiraju i misli cijeloga svijeta.

Još jednom, omiljena književna fešta upozorava na potencijal književnosti da potakne individualnu i kolektivnu odgovornost, omogući nam kreativno promišljanje te procesiranje promjena s kojima nas je suočilo krizno stanje koje ne jenjava.

Svi su programi besplatni, a organizirat će se u različitim prostorima kulture u Zagrebu i Zadru; u Kazalištu Gavella, Vintage Industrial Baru, knjižari Fraktura, Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sveučilištu u Zadru i u Kazalištu lutaka u Zadru.

Dvadeset treći FEKP organizira Hrvatsko društvo pisaca, a ostvaren je u suradnji s Ministarstvom kulture i medija RH, Gradom Zagrebom, Gradom Zadrom, Goethe-Institutom, Tradukijem, Veleposlanstvom Španjolske u Zagrebu, Literature Ireland te svim prostorima kulture u kojima se FEKP odvija.

STRANI AUTORI NA FEKP-u 2024.

Chloe Aridjis (1971., Meksiko/SAD): Rođena je u New Yorku, a piše hipnotičnu prozu prepunu poezije koja je više nalik djelima simbolizma nego stvarnosnoj prozi. Metafora i sugestija draži su joj od onoga što je oku vidljivo i čak joj se i doktorat bavi odnosom magije i poezije. Dok je bila dijete upoznala je Jorgea Luisa Borgesa, ali i pjesnika Teda Hughesa što je zasigurno ostavilo trag, a sada i sama proizvodi moćna djela koja nam oplemenjuju maštu.

Hassan Blasim (1973.): Rođen je u Iraku i 2004. dolazi kao izbjeglica u Finsku zbog svojih redateljskih pothvata. Njegova proza kao da je posljedica sudara ta dva svijeta. Piše zapadnom oku neugodne priče koje su groteskne, morbidne, prepune krvi, klanja, ali i nevjerojatne topline, humanosti i magičnosti. "Za vas je važan samo užas", napisao je i nastavio s pisanjem predivno stravičnih i okrutno lijepih priča koje jednako preuzimaju iz usmene književnosti, arapskog kanona, koliko iz Kafke, Borgesa i Cortázara. U njegovim svjetovima magijska i mitska bića žive rame uz rame s ubojicima, izbjeglicama i ljudima koji jednostavno žele voditi dostojanstven život.

Héctor Abad Faciolince (1958., Kolumbija): Autor je romana, eseja i književni urednik kojeg mnogi smatraju najvećim piscem nakon latinoameričkog booma šezdesetih, a to doista govori mnogo. Iako je u životu proživio mnoge tragedije, ne vidi se kao žrtvu i njegova proza, ma koliko na momente mračna i tragična, prepuna je pukotina kroz koje dopire svjetlost. Kroz familijarno kirurški precizno portretira kolumbijsku svakodnevnicu stilom zbog kojeg ga s razlogom smještaju na Olimp kolubijske književnosti.

Nuala Ní Chonchúir ili Nuala O'Connor (1970., Irska): Spisateljica je koja se bavi kratkim pričama, romanom i poezijom. Radovi su joj raznovrsni, u stanju je majstorski dočarati atmosferu u tek nekoliko riječi, a poznata je i po svojim opservacijama, ponekad humorističnim, ponekad tužnim, uvijek visprenim. Junakinje su joj ponekad gusarice, ponekad partnerice velikih autora, a priče su joj uvijek humane, prepune nevjerojatne topline i nepretenciozno izrečenih mudrosti.

Ingo Schulze (1961., Njemačka, NDR): Jedan je od najvećih, a zacijelo jedan od najnagrađivanijih njemačkih autora druge polovine dvadesetog, ali i dvadeset i prvog stoljeća. Počeo je pisati tek nakon pada Berlinskog zida, a te priče o ujedinjenju, za koje on pak tvrdi da je više bila nenasilna smjena Istoka i Zapada, prožimaju njegovu prozu. Iako su ti elementi vidljivi i prisutni, njegove priče ne boluju od nostalgije, ali su zato tako majstorski zapletene da vam nije ni jasno da ste zarobljeni, a onda kad shvatite, već ste pri kraju knjige. n