SANJA KLEMPIĆ BOGADI
PRILAGODBA PROMJENAMA
Prije nešto više od šest godina, znanstvena savjetnica dr. sc. Sanja Klempić Bogadi, voditeljica Znanstvenog odjela za migracijska i demografska istraživanja sa Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu, sudjelovala je na znanstvenom skupu Demografska istraživanja - podaci, metode i procesi, značajnom ne samo za RH nego i za širu regiju (Srbiju, Sloveniju).
U nekom sažetom pojašnjenju - što je taj skup pokazao, na što bi i danas trebalo obratiti pozornost kad se radi o problemima vezanim uz demografiju...?
- Znanstveni skup koji spominjete održan je u rujnu 2017. u organizaciji Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Znanstvenog odsjeka za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba. Fokus je bio na izvorima podataka i metodama u demografskim istraživanjima, te su istraživači koji su sudjelovali ukazali na važnost unaprjeđenja kvalitete i dostupnosti podataka i korištenja naprednih demografskih metoda. Kvalitetne demografske analize temelj su za izradu kvalitetnih javnih politika. Međutim, često se u hrvatskoj javnosti vezano uz demografske teme iznose paušalne tvrdnje i zaključci koji nisu znanstveno utemeljeni.
Vratimo se konkretno na Hrvatsku. Zašto je demografska slika toliko loša?
- Hrvatska bilježi smanjenje broja stanovnika još od 1990-ih, do kojeg je došlo zbog desetljeća iseljavanja, starenja i niskih stopa fertiliteta. U posljednja tri međupopisna razdoblja obje komponente ukupnog kretanja stanovništva Hrvatske - prirodno kretanje i migracijski saldo su negativne, što daje kao rezultat depopulaciju. U razdoblju između 2011. i 2021., premda je bio veći broj umrlih od rođenih, dominantan čimbenik smanjenja broja stanovnika bio je negativan migracijski saldo tj. veći broj iseljenih od doseljenih. Nakon pristupanja Hrvatske EU intenziviralo se iseljavanje u inozemstvo do kojeg je došlo zbog nepovoljne ekonomske situacije, ali i zbog nezadovoljstva društvenim okolnostima i perspektivom života u Hrvatskoj. Posljednji popis 2021. je pokazao da su sve županije zabilježile smanjenje broja stanovnika. Danas Hrvatsku karakteriziraju dva demografska procesa: depopulacija i starenje.
Od 1990-ih Hrvatska ima veći broj umrlih od rođenih, što rezultira prirodnim padom. U Hrvatskoj se desetljećima odvija smanjenje razine fertiliteta. Iseljavanje, s obzirom da u njemu sudjeluju uglavnom mladi stanovnici, smanjenje broj žena u fertilnoj dobi te odgađanje rađanja negativno su se odrazilo na fertilitet. Odgađanje rađanje za kasniju dob dovelo je do povećanja dobi majki pri rođenju prvog djeteta, a time se povećala i vjerojatnost da će imati manje djece nego prethodne generacije. Odgađa se formiranje vlastite obitelji na što utječu promjene u načinu života, nedostatak financija, skupi stanovi, porast stupnja obrazovanja žena i dr. U posljednjih deset godina broj živorođenih se smanjio s otprilike 40.000 na 34.000. Najvažniji razlog smanjenja ukupnog broja živorođenih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina je smanjenje broja prvorođenih.
Mnogi upozoravaju i na dodatni demografski problem - masovno useljavanje strane radne snage u Hrvatsku, što uz konstantno iseljavanje Hrvata u inozemstvo otkako smo u EU, dodatno remeti demografsku sliku RH. Vaš komentar?
- U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina do izražaja došle posljedice desetljetnih nepovoljnih demografskih procesa koji su zajedno s pojačanim iseljavanjem nakon pristupanja EU stvorili manjkovost radne snage, te se Hrvatska morala otvoriti "uvozu" radne snage. Zbog starenja, negativnog prirodnog prirasta i smanjenja kontingenta radne snage, Hrvatska bi s suočila s problemima na tržištu rada, a suvremeno iseljavanje je samo ubrzalo i pojačalo te procese.
Uz demografske razloge do smanjenja broja radnika došlo i zbog preranog umirovljenja dijela populacije uslijed tranzicijski problema ekonomije i propasti brojnih poduzeća. Trend odlaska u mirovinu prije ostvarivanja puno radnog staža tj. ranije od predviđene zakonske granice pune starosne mirovine vitalnih i radno sposobnih stanovnika započeo je 1990-ih i nastavio se do danas. To je opteretilo mirovinski sustav, smanjilo obujam radne snage, ali ostavilo i brojne negativne posljedice na društvo općenito. Stoga nas ne treba čuditi da je danas Hrvatska prema prosječnoj dužini radnog staža i stopi zaposlenosti u dobi 55-64 (iznosi samo 50,1%) pri dnu u EU-a. Hrvatsku karakterizira i općenito niska stopa zaposlenosti, kao i velike razlike u zaposlenosti između muškaraca i žena. Godine 2022. stopa zaposlenosti iznosila je 69,7 %, a jedino nešto nižu unutar EU imale su Španjolska, Rumunjska, Grčka i Italija. Povećanje sudjelovanja stanovnika na tržištu rada smanjilo bi potrebe za stranom radnom snagom.
Međutim, u kontekstu imigracija često se zaboravlja da je Hrvatska desetljećima tržište radne snage djelomično popunjavala doseljenicima iz tadašnjih republika SFRJ, a kasnije iz država nastalih raspadom Jugoslavije. Većina doseljenika dolazila je iz BiH i uglavnom su bili etnički Hrvati. S obzirom da su znali hrvatski jezik, kulturu i običaje bez prepreka su se uključivali u hrvatsko društvo. Premda još uvijek najveći broj imigranata dolazi iz susjednih država nastalih nakon raspada Jugoslavije (najviše iz BiH i Srbije) sve je veći broj imigranata iz azijskih zemlja, najviše iz Nepala, Bangladeša, Filipina i Indije. To dovodi do porasta etničkih, vjerskih i kulturnih različitosti u društvu, što zahtijeva kontinuirano senzibiliziranje javnosti o migrantima u svrhu prevencije različitih oblika marginalizacije, diskriminacije, rasizma i ksenofobije.
Ukupno uzevši - kakva je demografska budućnost Hrvatske?
- S obzirom na stupanj depopulacije i starenja, realno je da će se u Hrvatskoj i dalje nastaviti nepovoljni demografski procesi. I prema UN-u i EUROPOP2023 projekcijama očekuje se nastavak smanjenja broja i starenja stanovnika Hrvatske. Stoga je potrebno što prije pronaći načine za prilagodbu ekonomije, javnih sustava i društva ovim demografskim promjenama.
Što se tiče iseljavanja, zbog izrazito nepovoljne dobne strukture smanjuje se migracijski potencijal stanovnika Hrvatske. Najmigratibilnije je stanovništvo u dobi između 20 i 40, a te su generacije u Hrvatskoj brojčano sve manje što znači manji je i broj potencijalnih iseljenika. Značajan demografski potencijal koji nije dovoljno iskorišten postoji u velikom broju hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka koji su na različite načine povezani s domovinom, ali još uvijek u nedovoljnoj mjeri stimulirani za povratak. Intenzivnije povratne migracije iseljenika i useljavanje njihovih potomaka mogle bi imati pozitivne demografske učinke i djelomice ublažiti probleme manjka radne snage. Međutim, koliko će se u sljedećim godinama hrvatski građani vraćati iz inozemstva ovisit će o ekonomskim, ali i društvenim okolnostima u Hrvatskoj i državama primitka.