Što će tolika vojska na aerodromu? Zabrinuh se da nisam došao u neku ofenzivu, ali se ispostavilo je to rutinska idila prilikom dolaska stranog zrakoplova! Stjuardesa nas je piskutavim glasom upozorila da se ne smijemo ustajati dok "ljudi u maslinastozelenom" ne kažu da smijemo jer smo sletjeli na vojni aerodrom na kojem vrijede posebna pravila. Vojni aerodrom je na Falklandskim otocima, i zato je sve posebno, neobično i podosta sve nevjerojatno na prvi pogled...
Bilo kako god, čekali smo samo nekoliko minuta i pješice se uputili prema aerodromskoj zgradi u kojoj su nas dočekali uglavnom trbušasti soldati. Dobro ih hrane kao gojence, pomislio sam vjerojatno sarkastično ljutit jer nam nisu dopustili fotografiranje, a jednog su naivnog putnika "odveli na stranu" jer je počeo škljocati fotoaparatom. Uglavnom, nakon dvosatnog leta iz čileanskog Punta Arenasa, poznatog kao "hrvatska kolonija", pa do Mount Pleasanta na Falklanskom otočju, u kojem se nalazi vojna zračna luka RAF-a, britanskog ratnog zrakoplovstva, nisam osjećao neki posebni umor, već sam bio sretan što ću konačno koračati tlom Falklanda na kojem ima više ovaca nego ljudi (490.000 ovaca i 3700 ljudskih duša).
Neke se zemlje posjećuju samo jednom u životu. Egzotična putovanja s ograničenom prometnom povezanošću zahtijevaju veliko planiranje i puno novca. Nepovezani će i dalje ostati jer susjedna Argentina koja svojata Falklandsko otočje (i naziva ga Malvinskim otocima) - ne dopušta prelet svim zrakoplovima preko svog teritorija. Stoga krenimo redom. Jedini let prema Falklandskim otocima, britanskom teritorijom na jugu Južne Amerike - događa se jednom tjedno iz Punta Arenasa (subotom). Povratna je karta oko sedamsto eura, a ako se želi do čileanskog glavnog grada Santiaga, ni manje ni više nego tisuću! Susjedna je Argentina zbog spora s Otocima dopustila samo te letove, a više ne dopušta nekada dogovoreni let s brazilskim Sao Paolom.
Glavni grad Stanley ima jedan bankomat i jednu banku! Banka je u srcu gradića, a bankomat na brdu na benzinskoj postaji, pa ti duša otpadne pješačeći do tamo te i zaboraviš koliko falklandskih funti trebaš, a one se mijenjaju po istom tečaju kao i engleske funte, samo što engleske vrijede svagdje u svijetu, a falklandske samo na otoku. Zapravo, gotovina uglavnom nije ni potrebna jer su kartice odlično prihvaćene, a što se cijena tiče - one su prave londonske. U restoranima i pubovima pinta piva stoji četiri funte, no nerijetko se nađu i brojna sniženja. Pritom treba biti oprezan jer je hrani na sniženju "duboko" prošao rok trajanja, pa je najisplativije ručati za desetak funti u restorančićima oko luke koji nude svježi domaći "fish & chips".
Prije dolaska na otok, što je uvjet ulaska, obvezna je rezervacija i plaćanje smještaja u jednom od skupih hotela (nema jeftinije od 80 funti). Bio sam sretnik jer sam ranije na internetu upoznao Fran Biggs, koja radi u lokalnom i jedinom tjedniku Penguin News, koja mi je pronašla smještaj po lokalnoj cijeni kod Kay McCallum i njezinom bed&breakfast smještaju. U troškove boravka treba dodati 44 funte za povratnu autobusnu kartu od aerodroma, a država naplaćuje i izlaznu pristojbu od 26 funti.
Iako već starije dobi, Kay se živo sjeća rata s početka 80-ih prošlog stoljeća, a svakodnevno se brine o stotinu keramičkih patuljaka koji krase njezin vrt. U pet popodne priprema fini crni čaj servirajući ga uz keksiće koje sama ispeče. Klasično engleski!
Podsjetimo, Argentinci su 1982. noću napali Falklandske otoke, o kojima se London brine od 1833., a onda su ih Britanci koji su uz blagoslov željezne lady Thatcher došli miljama daleko (čak 13.000 kilometara) od kuće te dobro isprašili i potjerali natrag "osvajače" u najbizarnijem ratu u povijesti koji je trajao 74 dana! Poprište bitaka bila su brda oko Stanleya, simpatičnog glavnog grada s točno 2563 stanovnika.
No rat je kasnije pokrenuo progres, izgrađen je vojni aerodrom, a oko otoka je uspostavljena turistička zona u radijusu od dvjesto milja, što omogućuje veće prihode od ribarstva i izvoz ribe. Međutim, strasti oko Malvina (Argentinci ih zovu Islas Malvinas) ne smiruju se ni do danas. Argentina je u veljači protekle godine pozvala Veliku Britaniju na pokretanje novih pregovora o suverenitetu Otoka. James Cleverly, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, osudio je argentinski poziv naglasivši da je Falklandsko otočje britansko jer su otočani tako odlučili na referendumu 2013. godine. Sukob koji je okončan prije četrdeset godina, stajao je života 255 britanskih vojnika, tri civila i 649 argentinskih vojnika.
Ono zbog čega mnogi kruzeri stižu u ovu daleku zemlju - svakako su pingvini. Može ih se vidjeti u blizini glavnog grada u zaljevu Gypsy Cove. Dakle, sjeo sam na bijeli pijesak i krišom fotografirao dok su pingvini bezbrižno prolazili njuškajući me, hodali prema vodi kako bi se okupali, ronili i uokolo obavljali nuždu na doista specifičan i bizaran način.
Kada je počela padati kiša, strpljivo su stajali i kisli bez ikakve drame. Čak ni pingvinčići s paperjem nisu pokazivali znakove hladnoće. I nisu tu samo pingvini kojih na Falklandskom otočju ima pet vrsta (Rockhopper, Gentoo, Magellanic, Macaroni i kraljevski) nego i dupini, ali i guske od kojih se pravi ukusna pašteta.
Inače nema na otocima puno toga za kulturno uzdizanje, ali svakako je to nacionalni muzej Historic Dockyard Museum, a ulaznica stoji pet funta. Na otoku je boravio Charles Darwin, u muzeju se svakog radnog dana osim ponedjeljka mogu pogledati fotografije i dokumenti, osim ako na otok dolazi kruzer jer grad tada provri i sve zatvoreno se otvara kako bi bogata klijentela koja obilazi Antarktiku ostavila koju funtu i kod njih. Odmah uz muzej nalazi se i poštanski ured iz kojeg sam poslao nekoliko razglednica na europske adrese i stigle su u roku od dva tjedna. Pošta stiže u neujednačenim vremenskim razmacima, a nekad kasni i mjesecima.
Na otoku živi velika zajednica državljana afričkog britanskog teritorija Svete Helene, Malezije i Filipina. Na otoku nema nezaposlenih, plaće su odlične, britanske, osim što zarađeni novac čovjek nema gdje potrošiti. Već nakon slijetanja na Falklanske otoke dijelili su upute o ponašanju u kojima mole da se poštuju osjećaji otočana i da se ne ističu argentinske zastave ili ne nose argentinske vojne odore, što bi moglo dovesti do nemira i kaznenog progona.
U Stanleyu postoji anglikanska katedrala s redovitim dnevnim misama, ali i rimokatolička crkva Blažene Djevice Marije, koja je svakodnevno otvorena od 9 do 18 sati. Svećenika upoznao nisam jer sam u vrijeme jutarnje mise najslađe spavao. Rekli su mi da je osebujan lik. Htio sam se ispovjediti, iako ne znam kako bih odradio pokoru! Od restorančića bih istaknuo onaj u Malvina House hotelu. Rose bar s "fish&chipsom" i finim pintama piva te Globe tavernu s burgerima i koktelima.
Za dolazak na Falklande državljani Europske unije ne trebaju vizu, ali nositelji putovnica Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine trebaju, pa dobro provjerite jer se Falklanđani ravnaju po viznom sustavu Ujedinjenog Kraljevstva.
Posebna žalost na otoku je internet! Naplaćuje se, zamislite, po minutama. Za pet funti kupujete karticu koja donosi 50 minuta interneta i možete se povezati u kafićima ili npr. turističkom uredu. Osjećao sam se kao na Kubi kad sam Wi-Fi signal u pola noći hvatao ispod tužnog drveta jer su imali sličan sustav. Unatoč internetu, mobitel mi je tjedan dana šutio jer mreža SURE nema ugovor ni s jednim hrvatskim operaterom. Navodno i tu dolaze poboljšanja jer će prijeći da megabajt tarifiranje, ali do toga tko živ - tko mrtav.
Prije povratka u Čile na aerodrom sam stigao pet sati prije leta, a za to vrijeme sam mogao isplesti vestu i par zimskih čarapa, u duty free shopu sam kupio puno Haribo bombona, dva parfema i dvije boce viskija. Sve sam to zaslužio!
Nevjerojatna je ta zemlja ovaca, pingvina, ali ni guščja pašteta nije loša...