Socijalni nauk Crkve ne nudi gotova rješenja, recepte za pojedine društvene izazove, nego nas poziva da promatramo i promišljamo aktualne događaje i procese u društvu upravo u svjetlu evanđelja. Advent - možda kao ni jedno drugo vrijeme u godini - otkriva lice današnjeg postmodernog čovjeka. Jedna od njegovih karakteristika jest da svaki trenutak i svaku situaciju doživljava kao prigodu za slavlje i da gotovo sve postaje svojevrsni spektakl.

Dovoljno je ovih dana prošetati ulicama i trgovima naših gradova, zastati pokraj štandova ili izloga, gdje nam se nudi i obećava tako lako dostupna sreća. Konzumiranje - bilo robe bilo predmeta ili jednostavno želja koju konzumerističko društvo pobuđuje - danas je postalo ne samo popratni dio adventsko-božićnoga slavlja nego nerijetko i njegov središnji dio.

Vjerujem da nije potrebno posebno isticati da je za naš rast i redoviti život potrebno konzumirati, priskrbiti sve ono što nam je za život potrebno i bez čega ne bismo mogli živjeti. Međutim, u konzumerističkom društvu nije središnje pitanje koje potrebe kupnjom zadovoljavamo, nego koje je značenje robe i općenito konzumiranja? O tome govori i činjenica da se danas ne prodaje samo roba-proizvod, stvar, nego se "prodaju" i ljudi, i ideje, i simboli, i želje. Štoviše, neki će reći da današnji čovjek u prvom redu nije konzument robe, nego postaje potrošač i ovisnik o željama. Zato i nije u prvom planu nastojanje oko zadovoljenja potreba, već je sve usmjereno ispunjenju želja koje najrazličitije industrije i marketinške strategije trebaju pobuditi ili je pak taj isti čovjek u potrazi za stalnim uzbuđenjima i novim senzacijama, koje još nije osjetio.

Na moralnu dimenziju i zapravo na ono što jest problematično - upozorava papa Ivan Pavao II. u socijalnoj enciklici Sollicitudo rei socialis - kada kaže da konzumerizam "podređuje ljudsku osobu i njezine najdublje potrebe zahtjevima ekonomskog planiranja ili isključive dobiti". Konzumerizam dakle u pitanje stavlja osobu, njezinu slobodu, koja bi se trebala očitovati u mogućnosti odabira. Pravo bi pitanje moglo glasiti: koliko smo doista slobodni i u kojoj mjeri upravo mi odlučujemo? Naime, ne bude li današnji čovjek spreman preuzeti odgovornost za vlastite odabire i u području konzumiranja, alternativa tomu je da svi malo-pomalo gubimo sposobnost odlučivanja i da za nas odlučuje netko drugi, a to je najčešće industrija zabave!

Zanimljivo je da je o izazovu konzumerizma za samoga vjernika u svojoj propovijedi govorio i papa Franjo. U konzumerizmu on vidi - kako je slikovito rekao - "virus koji napada vjeru u njezinim korijenima", i to stoga - kaže nadalje Papa - što iz našega vidokruga konzumerizam isključuje i Boga i drugoga čovjeka. Nije li stoga pomalo kontradiktorno da u vrijeme u kojem se nastoji poticati svijest o važnosti i ljepoti darivanja, misliti na druge, osobito one u potrebi, trošimo kao ni u jedno drugo vrijeme? Ta pitanja trebala bi postati izazov za promišljanje i preispitivanje u prvom redu našega osobnoga, a onda i konzumiranja na široj, društvenoj razini. To postavlja i pitanje o smislu cjelokupne ekonomije - koliko je ona doista u službi čovjeka i njegova rasta. Jer koji je smisao ekonomije, napretka i gomilanja bogatstva ako time čovjek ne postaje više čovjek?

(Emisija na valovima HKR-a “Blago socijalnog nauka Crkve” srijedom u 9:30 emitira se u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Ovu je emisiju pripremio

Jerko Valković (autor i ovoga teksta!), profesor na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu, i pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.)