Ono što je zasigurno točno jest činjenica da smo više nego ikada do sada izloženi informacijama. Imamo nebrojeno puno izvora različitih informacija, a zahvaljujući ponajprije mobilnim uređajima, te informacije su nam dostupne na samo nekoliko klikova - kaže prof. dr. sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

Koliko je konzumacija medijskog sadržaja sa svim dobrim i lošim stvarima zapravo individualni izbor...?

- Ono što moramo istaknuti, a vezano uz medijske navike korisnika danas, pristup medijima, pa onda i informacijama danas je potpuno individualna stvar. Svatko od nas na individualan način konzumira medije i segmenti te konzumacije se razlikuju, kroz vremensku, sadržajnu i generacijsku komponentu. U takvom okruženju pitanje istine, laži i iluzije je također individualno. Nešto što je za mene potpuna i jedina istina, za nekog drugog je laž. Što je istina, a što laž zapravo ovisi o izvorima putem kojih se informiramo i sadržaju koji konzumiramo.

Sudeći prema svemu što slušamo, gledamo i čitamo, jesu li obilježja današnjeg globalnog i lokalnog društva spektakla degenerativne, devastirajuće naravi? Drugim riječima, jesmo li na putu od hedonizma do antagonizma, da se tako izrazim, ​ušli i u fazu pojačane krize morala i općenito?

- Odgovor na ova pitanja ponovno leži u ranije spomenutim individualnim navikama korisnika. Odnosno u sadržaju koji korisnik sam preferira i konzumira. Svakako da postoje određeni zahtjevi da sadržaj danas mora biti senzacionalan, ekskluzivan, dovoljno zapanjujući ili misteriozan kako bi privukao pažnju, jer su korisnici okruženi informacijama 0-24 sata dnevno i, da bi postigli vidljivost, mediji često koriste različite tehnike kako bi privukli pozornost. Ali ponovno, svaki korisnik sam za sebe definira kojem sadržaju danas želi biti izložen, a postoje alati, poput skrivanja ili prijavljivanja sadržaja kojim onda ograničavamo protok određenih informacija do nas.

U širem kontekstu, može li se zaključiti da je danas u društvu sve više ekshibicionizma? Koliko je za takvo stanje odgovoran i ubrzani tehnološki napredak komunikacijskih alata, interneta, društvenih mreža...?

- Riječ je o jednom kružnom ciklusu ili uzročno-posljedičnoj vezi. Razvoj tehnologija doveo je do lakše dostupnosti medija, odnosno informacija. To je, pak, dovelo do "gužve u medijskom prostoru". Odnosno, činjenica je da puno medija želi doći do pojedinih publika. Kako bi to postigli, kako bi se istaknuli, mediji koriste senzacionalističke i clickbait naslove, preferiraju rubne teme, teme koje mogu dovesti do konflikta, ili sukob pojedinaca i/ili grupe koriste kao teme. Takav sadržaj je prisutan u većoj mjeri jer je i veća potražnja za takvim sadržajem.

Također i politički ekshibicionizam sve više eskalira, a dojam je i da je pismenost na društvenim mrežama kad se radi o političarima na klimavim nogama. Vaš komentar?

- Mislim da je riječ o zakonu velikih brojeva. U masi ljudi, bilo na koncertu na glavnom trgu ili u komentarima ispod medijskih članaka, naići ćete na različite stavove, na različite činjenice, a onda i znanja ili neznanja. K tome, mediji, osobito društveni, njeguju tu određenu slobodu u kreiranju sadržaja, a često se objave ili komentari temelje na emocijama i osjećajima. U takvom okruženju svakako možete pronaći i nešto što se može tumačiti kao ekshibicionizam. Kod poznatih ili javno istaknutih osoba, to dodatno dolazi do izražaja zbog pozornosti javnosti koja je na njih usmjerena.

Kako se boriti protiv ekstremizma u medijskoj komunikaciji danas, u kojoj se i kriza morala manifestira na najrazličitije načine...?

- Moj osobni stav je da je potrebno razumijevanje i edukacija. Različite stavove i mišljenja moramo uvažavati, preferencije pojedinaca u vidu konzumacije medijskog sadržaja također moramo uvažavati, ali svakako trebamo ulagati trud, znanje i financijska sredstva u edukativni sadržaj kojim ćemo onda postići određeni sklad u medijskom prostoru. (D.J.)