U svakoj se riječi/pojmu zrcale bitne odrednice onoga o čemu govorimo, ali i cjelokupnog ljudskoga svijeta. Govor/pisanje ima svoj vertikalni i svoj horizontalni dio koordinatnog uspostavljanja smisla. Sastoji se od vertikale (po kojoj su posloženi različiti načini/forme/stilovi govora/diskursa) i od osnovice/horizontale (na kojoj su posložene situacije i fenomeni na koje se odnosi pojam/govor/objašnjenje), naglašava prof. dr. sc. Sead Alić, hrvatski filozof i književnik, predavač na Sveučilištu Sjever u Varaždinu te u nastavku svoga komentara za ovotjedni Magazin piše:

- O odgovornosti tako možemo govoriti jezikom pragmatike, odgoja, etike, politike, prava… te pojmu odgovornosti pridavati odrednice koje proizlaze iz stila/pristupa tih područja koje se tim diskursom koriste.

Osnovica se, pak, sastoji od naših krhkih, prolaznih, ranjivih, nesavršenih života i životnih situacija te svih problema koji će se na toj ravni ucrtati. Odabir (osobnog koordinatnog sustava) svjedoči o karakteru osobe koja pokušava rasvijetliti fenomen. Govoriti znači stvarati svijet. Zagovarati sustave vrijednosti. Prezentirati vlastite prijedloge za uspostavljanje uljuđene lokalne, regionalne, svjetske zajednice. Objašnjenja riječi/pojma uvijek su tako i legitimiranje autora.

Pokažimo, dakle, na nekoliko primjera što bi to mogla biti odgovornost i kako razumjeti koordinatni sustava autora ovih redova. Odgovornost je, naravno, velika.

Putin se tako "odgovorno" suprotstavlja američkom imperijalizmu, preuzimajući metodu vojnog uvođenja pravde i demokracije u suverenu zemlju. On, dakle, odgovorno kritiku sile dovršava korištenjem sile, kritiku imperijalizma vlastitim imperijalizmom, kritiku nemorala Zapada nemoralom vlastitog pohoda.

SAD "odgovorno" stvara svjetsku demokratsku koaliciju koja bi trebala onemogućiti bilo koga, pa i Putina, da preuzima metodu uvođenja demokracije u druge zemlje (SAD imaju autorska prava na velike riječi, kao što su imperijalizam, kolonijalizam, sloboda medija, demokracija i sl). SAD se ne osvrću na vlastite akcije u "promašenim državama" u koje su uvodile diktature pod krinkom demokracije, odnosno onemogućavale demokraciju oslanjajući se na poslovne i vojne oligarhije s kojima su mogle dobro surađivati.

Hrvatska vlast "odgovorno" postavlja ministre koje još "odgovornije" izbacuje nakon što u javnost prodru činjenice o njihovoj neodgovornosti. Odgovornosti odabira suradnika nema. Tu je tek "odgovorno" prebacivanje poslušnih političara na neko drugo odgovorno mjesto (ili na pravljenje medijske zavjese guljenjem krumpira, iza čega će ostati nekažnjene malverzacije bogaćenja poslušnih egzekutora).

Predsjednik države o svemu vrlo "odgovorno" govori "više nego što je za njega napisano". Njegove su pressice postale talk show programi za najjeftiniju publiku u kućnom televizijskom kazalištu. Umnažanjem mikrofona televizijskih i radijskih postaja te rastom potrebe za razinom trača u informativnom programu - predsjednik države uzima ulogu zabavnog Enver Hodže kojemu se ništa ne može prigovoriti, jer o svemu ima onoliko stavova koliko Žižek ima filozofija.

Hrvatski političari u pravilu prolaze kroz nekoliko faza. U početku nešto "odgovorno" tvrde, zatim "odgovorno" pobijaju da su to tvrdili, zatim odgovaraju na pitanja povjerenstava, da bi na kraju neodgovorno (u bespućima prošlosti) nestali s plijenom (za koji su "odgovorno" tvrdili da o njemu ne znaju ništa).

Mediji "odgovorno" prihvaćaju pomoć hrvatske vlade jer im ona pomaže da budu potpuno neovisni i kao takvi odgovorni. Ta vrsta odgovornosti tjera građane misliti da se u državi događa samo ono o čemu se ne piše.

Javni servis "odgovorno" osluškuje želje vlasti razvijajući oblik poslušne odgovornosti. To je prilagodljiv i promjenjiv oblik odgovornosti koji se mijenja u skladu s mijenama političke volje. Poslušničkoj odgovornosti nije potrebna cenzura. I jedna i druga strana znaju da ne treba provjeravati sadržaj paketa. Riječ je o obostranoj koristi u sustavu trgovanja javnim mnijenjem. (Bilo kakva sličnost sa scenama iz filmova o mafiji - nije nimalo slučajna).

Političke stranke razvijaju kratkotrajne nesterilizirane oblike odgovornosti. To su oni oblici koji se kvare čim se raspakiraju u nekom od ureda nadzornih odbora, nekom ministarstvu ili uredu lokalne uprave. Još nije sazrela svijest da su članovi političkih stranaka dio servisa. Mediji u njima proizvode osjećaj vlasti. Viđenost se interpretira kao vrijednost. Zaštita vrha stranke kao pravna nedodirljivost.

Udruge nacionalnih manjina "odgovorno" igraju ulogu žetončića. Povremeno žrtvuju poneku figuru, ali taktika je uvijek ista. Većinski kralj oslanja se na dva topa kojima prepušta razbijanje bilo kakve mogućnosti da u Sabor budu izabrane osobe nesposobne za žetoniranje vlade. Svi u Hrvatskoj vide nakaradnost situacije u kojoj se predstavnici nacionalnih manjina igraju ponajprije igara političke moći, trgovine svojom potporom, korištenjem vlastitog utjecaja za stvaranje medijske i organizacijske sile koja će ih učiniti nezamjenjivim. Predstavnici nacionalnih manjina "odgovorno" koordiniraju svoja žetonska krvna zrnca prema potrebi da vlastitim klubom podrže vlak koji juri u provaliju.

Trgovci naftom "odgovorno" podižu cijene. U prodajnim centrima sve je možda skuplje nego prije, ali je "na akciji". Vlada ne odgovara opoziciji na postavljena pitanja, ali zato odgovorno brani ministre i niže službenike umočene u korupciju. Saborske ruke daju se kao zalog za usporavanje sudskim procesima i odgovorno uspostavljanje većine. Žetončići vrlo odgovorno postaju fleksibilni...

I tako bi se o "odgovornosti" moglo - do sudnjega dana.