Sveta planina Olimp ima posebno mjesto u civilizaciji Stare Grčke i Zapada. U primordijalnom svijetu Gejini sinovi Titani koristili su njezine vrhove kao tronove jer su bili golemi, a vrhovni je Kron sjedio na Olimpu sve dok ga njegov sin Zeus nije maknuo. Pripovijeda se od tada da je na vrhu Olimpa u svojim kristalnim palačama živjelo dvanaest bogova. U središtu je, na najvišem Mitikasu, bila palača vrhovnog boga Zeusa, a oko nje palače ostalih bogova. Bogova je na Olimpu uvijek bilo točno dvanaest, ali su se izmjenjivali u smjenama.

No, vremena se mijenjaju, pa se na Olimpu odavno ne rotiraju mitski starogrčki bogovi, nego je sve prepušteno jednome Bogu. Za njega je na planini obnovljen i sagrađen veliki broj crkava i svetih hodočašća. Najstariji kršćanski manastiri potječu iz 11. stoljeća. Najpoznatiji Agios Dionisios sagrađen je na visini od 830 metara, unutar klanca Enipeas. Sveti Dionizije, monah koji je živio u obližnjoj pećini, osnovao je manastir 1542. godine i posvetio ga Svetom Trojstvu. Kao patrijaršijski i stavropigijalni samostan imao je i ima posebne povlastice. U godinama turske dominacije samostan je služio kao duhovni svjetionik, sa svojom bogatom knjižnicom i radionicom za prepisivanje rukopisa. Redovnici su aktivno sudjelovali u Grčkoj revoluciji 1821., kao i u Revoluciji na Olimpu 1878., pružajući utočište stradalnicima i prognanicima. Tijekom grčke borbe za Makedoniju, samostan je ponovno bio utočište i stjecište otpora. Samostan, koji je bio skrovište Pokreta otpora tijekom njemačke okupacije, nacisti su digli u zrak 1941. godine, a 1943. godine granatiran je i gotovo uništen.

Sveti Dionizije sagradio je i zanimljivu crkvu svetog Ilije, koja se nalazi na istoimenom vrhu, na nadmorskoj visini od 2800 metara i najviša je crkva na Balkanu. U njezinoj je blizini planinarsko sklonište, pa je često obilaze planinari. Za njih na Olimpu ima pregršt zanimacije i ukupno četrdeset i šest vrhova viših od dvije tisuće metara. Najviši vrh je Mitikas - 2917 metara, za kojega geografi navode da je u smislu topografske istaknutosti najviši vrh Europe. Većinom su svi važni vrhovi pristupačni u okviru dva dana hoda, jer postoji dobra prilazna infrastruktura i razgranata mreža planinarskih putova. Glavno zborno mjesto za ture na planinu je gradić Litochoro, udaljen deset minuta vožnje od Makedonskog zaljeva u Egejskom moru. Nedaleko od njegovog glavnog trga, kojim dominira crkva svetog Nikole, nalazi se šarmantno izletište "Lakkos". S njega je prvog srpnja navečer startala vrlo zanimljiva i vjerojatno jedna od najzahtjevnijih planinskih utrka od sto kilometara uopće - Olympus Mythical Trail (OMT).

Radi se o tzv. trail utrci dugoj 104 kilometara sa sedam tisuća metara uspona i isto toliko zahtjevnih silaza. Od strane međunarodnog saveza trail trkača ITRA opisuje se kao kružna utrka s planinskim stupnjem teškoće 10, što znači da je u odnosu na dužinu izuzetno strma. Osim kumulativne visine, otežavajući čimbenik trkačima predstavljala i relativno visoka nadmorska visina, tehnički zahtjevan teren, sparina i vrućina te jak vjetar na vrhovima.

Pobjednik Olympus Mythical Traila Konstantonos Giannopoulos nakon utrke nam je kazao: "Ove je godine utrka bila značajno teža nego inače. Prva polovina utrke ima više od 4900 metara kontinuiranog uspona. Jako sam sretan zbog ostvarene pozicije i rezultata 17.22.18 sati. Lijepo je pobijediti na ovako teškoj utrci, na predivnom Olimpu! Najdojmljivije mi je bilo kada sam, dok sam se uspinjao na planinarski dom Petrostrugu, ugledao dvoje djece u šumi kako mi mašu i glasno me bodre. A najteže je bilo kada sam trčeći stazom Calvary na vrh Scolio osjetio stezanje u desnom primicaču, pa sam se bojao da će me uhvatiti grč u bedru, zbog čega sam ubrzao. Srećom, tijelo me je pustilo na miru i završio sam utrku. Sljedeći dan brinuo sam se zbog netipično jake mišićne i mentalne napetosti, a morao sam nastaviti s planom treninga i natjecanja za ciljanu utrku Ultra trail du Mont Blanc, u Francuskoj".

Većim dijelom utrke Konstantonosa su pratila dvojica francuskih atletičara. Drugo mjesto zauzeo je dugotrajni ultramaratonac Antoine Guillon, s vremenom 18.26.05 sati, a na treće je dotrčao upečatljivi Florian Spannagel s 19.12.02 sati. Antoine Guillon utrku je otrčao bez štapova i GPS uređaja, o čemu je na Meta profilu objavio: "Dotrčao sam na 2. poziciju za 18:26 sati, čak 1:04 sata iza izvrsnog Giannopoulosa. Bila je to stvarno tehnički vrlo zahtjevna utrka, s vrhom koji se mora zaslužiti (Mont Olympe!). Zalutao sam prevelikih 13 km i 800 metara visinskih, što mi je bio dodatni psihički izazov. Ideja o odustajanju ​​nije mi pala na pamet, ali gubiti toliko vremena i energije na lutanje gurnulo me do granice... Vrlo sam zadovoljan, ali poslije ovakvog iskustva odlučio sam nabaviti GPS sat, jer telefon u ovakvim planinama nije pouzdan".

Ovaj pedesetdvogodišnji trailerski veteran i pobjednik mnogih utrka još je dodao kako već sedamnaest godina trči po planinama bez ozljede, što pripisuje ispravnoj ishrani i pomirenosti sa životom. Usput rečeno, Guillonovo lutanje mnoge je iznenadilo, jer orijentacija na utrci nije bila toliko zahtjevna. Karakterno nedorasli trkači možda bi kritizirali natjecateljski broj na kojemu nije bio ucrtan profil staze s kontrolnim točkama, što je utrku ponekad činilo orijentacijski napetom.

U vezi trakica i zastavica, kojima se na planinama označava smjer kretanja, one su bile postavljene vrlo rijetko, većinom na križanjima i tek sporadično na stazi. Za većinu je to bilo dovoljno, jer je staza bila kružna i logična te se jedino noću trebalo ozbiljnije koncentrirati na mračne i dvosmislene puteljke, koje je pak GPS određivao bez greške. Okrijepnih i kontrolnih stanica s kvalitetnom hranom i napicima bilo je dovoljno. Volonteri su na njima bili besprijekorni, što znači dobro upućeni u sport i vrlo susretljivi.



Kako god bilo, od 115 natjecatelja utrku je u limitu od trideset i dva sata finiširalo njih 79, od čega samo pet žena. Drugu godinu zaredom pobijedila je Grkinja Panagiota Dimakakou, dotrčavši u Litochoro za 21:18.30 sati, što je bilo dovoljno za 11. mjesto u ukupnom poretku. Drugo mjesto osvojila je Vassiliki Falara s vremenom 23:03:04, dok je treća bila Asimina Inglezou s 24:26:43. Zanimljivo, Asimina u Grčkoj ima reputaciju ozbiljne outdoor starlete, što je na Facebook profilu potvrdila uzbudljivom objavom koja glasi ovako: "OD SUMRAKA DO ZORE ---> U 11 godina koliko je prošlo od rođenja Mythicala do danas, sve je čista esencija koja nam puni duše emocijama, dok kulise od oblaka ubrzano prolaze i nestaju na horizontu, zajedno sa zalazećim suncem. Emocije su boje neba i kriju se iza sumraka dana koji nestaje, baš u trenutku prije nego što osjetimo kako briga dominira nad radošću duše. Održavati ravnotežu kada si visoko na grebenima je složeno, krhko i nesigurno sve dok traje tama, od sumraka do zore, dok duša živi iskonski pradjedovski strah ljudske vrste... Evo i ove godine, utrke grčkog naroda na planini starih bogova!".

Prisjećajući se danas Olimpa žalim što nisam trčao iza Asimine, nego sam prvu polovinu utrke ambiciozno izmjenjivao tempo s Vassiliki Falarom. Trkačicom s izvrsnom tehnikom, usavršenom tjelesnom kompozicijom i mentalnom snagom koja je do punog izražaja došla poslije 50 kilometra, kada su uslijedili mukotrpno strmi i beskrajno dugi spustovi. Na njima sam počeo usporavati i postupno zaostajati. Na kraju sam utrku završio tri sata ispod ciljanog vremena - za 27 i pol sati.

Valja spomenuti i glavnog organizatora i postavljača staze Lazarosa Rigosa, koji je "svoj" Olympus Mythical Trail prvi put odradio i natjecateljski, kao atletičar, u vremenu od 24 i pol sata. O podvigu organizacije i trčanja ove zahtjevne utrke rekao je: "Evo, iako gotovo 20 godina organiziram utrke, sada sam se prvi put službeno utrkivao na jednoj od njih! Hvala mojim bliskim suradnicima, volonterima i sportašima na ukazanoj časti što su me dočekali u cilju kao trkača. Ovo je za mene gotovo povijesni trenutak, jer sam prvi put bio samo obični natjecatelj na vlastitoj utrci kojoj sam dao srce".

Sve pohvale Lazarosu na rezultatu, ali i na prekrasnoj i jedinstvenoj utrci po moćnom Olimpu. Iako sam bio prvi Hrvat na ovoj zahtjevnoj utrci, nadam se da neću biti i posljednji, i da će se na Olimp zaputiti naši jači planinski trkači s ambicijom istrčati Olympus Mythical Trail ispod dvadeset sati.

{embed_infobox_gray}247049{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247050{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247051{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247052{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247053{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247054{/embed_infobox_gray}