Dva puta se, srećom, ipak ne može umrijeti. Ali, da dva, pa čak i više puta, možete biti u smrtnoj opasnosti, to je već moguće. A upravo tako što će se dogoditi Millie Jacobsen, koja za ljubav svoga partnera Richarda, inače pisca popularnih krimiromana, pristaje da godišnji odmor provede u Bocvani, u afričkoj savani... A to se sve zbiva u romanu Tess Gerritsen naslovljenom "Umri dvaput" (Mozaik knjiga, 2021.).

"Richard izroni iz šatora odmakavši krilo, pa veselo zabrunda istežući se i udišući miris uzvišene trave, dima nagorjela drveta i doručka koji se krčka na logorskoj vatri. Miris Afrike. Ova je pustolovina bila Richardov san. Jedino Richardov, moj nije. Ja sam mu tek djevojka koja ne radi probleme i mahom govori naravno da ću to učiniti mili" (str. 7), ali ta će se avantura pretvoriti u pravu noćnu moru. Naime, u toj avanturi, safariju uz deltu rijeke Okavango, u Bocvani, osim Richarda i njegove djevojke Millie, sudjeluje još nekoliko osoba, japanski bračni par, dvije mlade Nizozemke, Elliot, mladi Amerikanac nesretno zaljubljen u Nizozemke, iskusni vodič Johnny Posthumus, tragač Clarence, domorodac, od kojih će jedino preživjeti Millie i tajanstveni ubojica.

I vjerojatno bi taj slučaj pao u zaborav, žrtve su bili strani turisti, ubojica je netragom nestao, da se nakon šest godina nisu, u istome danu, dogodila dva bizarna ubojstva u Bostonu. U razrješenju "bostonskih ubojstava" opet se susrećemo sa sjajnom detektivkom Jane Rizzoli i forenzičkom patologinjom Maurom Isles 1. I upravo zahvaljujući njihovoj upornosti one su uspjele pronaći vezu između ta dva događaja, ubojstava u Bocvani i ubojstava u Bostonu. Istina, isprva je to jedna vrlo labava i nategnuta konstrukcija koju njihovi pretpostavljeni dovode u pitanje, traže od njih da odustanu od slučaja, jer ne samo što ga nije moguće riješiti, nego je i preskup, a živi se u vremenima kada se mora ponašati racionalno, kada se mora štedjeti… No, one ne žele odustati od slučaja, a vrijeme je pokazalo da je njihova intuicija bila itekako utemeljena.

Ljubitelji divljih mačaka, leoparda, tigrova, puma…, moći će uživati u ovome romanu. Ovaj roman svojevrsna je posveta tim životinjama kojih, iz dana u dan, ima sve manje na ovome svijetu. Ovo je roman koji se neće svidjeti lovcima na te životinje. Doduše, i sama autorica, vjerojatno zbog autentičnosti, upustila se u jednu sličnu "safari ekskurziju", baš kao i njezini nesretni junaci u romanu "Umri dvaput". I ona će priznati da je bila uzbuđena kada je prvi put vidjela leoparda u divljini. Isto tako, u romanu će se vidjeti da je konzultirala osnovnu zoološku literaturu koja se odnosi od anatomije tih "divnih stvorenja", sve do na njihovih navika i ponašanja u divljini. Naime, ne ponašaju se sve "divlje mačke" na isti način, leopardi love sami, lavovi u paru, hijene u čoporu…

No, vratimo se ovome romanu, jer "vezu" između dva ubojstva trebalo je i dokazati. A jedina poveznica između ta dva odvojena događaja je Millie koja je, nekim čudom, uspjela preživjeti. (I jedna nestala fotografija na zidu jedne bostonske žrtve, što nije promaklo oko iskusne detektivke Jane). Naime, ona je jedina ne samo vidjela, nego i zna tko je ubojica! Ali Millie se poslije te tragedije nije vratila u Englesku, u London, na svoje radno mjesto u knjižnici, jer je vjerovala da je taj podatak dobro poznat ubojici… Ona je poslije toga jednostavno nestala i u potpunosti odustala od svog prethodnog života, posla, obitelji… Ostala su samo sjećanja, noćne more na taj traumatični safari, na kojem je ubijeno više osoba, njezin tadašnji partner, japanski bračni par, dvije Nizozemke… I, naravno, Millie nema nikakvu namjeru da se ponovno suoči sa serijskim ubojicom koji i nakon Bocvane nastavlja svoj krvavi pohod u Bostonu, ali i nekim drugim mjestima u Americi… No, Jane je uporna i nekako uspijeva nagovoriti Millie da iz Južne Afrike, gdje se sklonila/sakrila, osnovala novu obitelj, gdje se osjeća sigurnom, otputuje u Boston, gdje bi trebala pomoći u otkrivanju ubojice.

Ali pokazat će se da onaj za kojeg je Millie bila uvjerena da je ubojica, ipak to nije. I upravo ovaj detalj "prevarenog očekivanja", pokazuje svu spisateljsku veličinu Tess Gerritsen. Naime, relativno je jednostavno u romanu napraviti ovakav neočekivani "preokret", ali sada taj "preokret" treba i opravdati, učiniti ga uvjerljivim tako da ga i čitatelji prihvate kao logično rješenje zagonetke "tko je ubojica". Naravno, poštivajući prešutni sporazum između urednika i recenzenta, ni uz najbolju volju ne smijem otkriti u čemu se sastoji ovaj "logični preokret" u radnji romana. Ali ono što vam mogu otkriti jest to da je i sama Millie bila itekako zadovoljna i sretna kada je shvatila da je sve vrijeme bila u krivu i da osoba za koju je bila uvjerena da je ubojica to ipak nije.

Stoga, dragi čitatelji, uvjeren sam da će vam čitanje romana “Umri dvaput” u ovim blagdanskim danima predstavljati iskreno zadovoljstvo, i da je Karin Slaughter 2 bila u pravu kada je rekla da je upravo fantastično kako ovaj roman svog čitatelja uvuče i nema namjeru pustiti ga do samoga kraja!


{embed_infobox_gray}254660{/embed_infobox_gray}