Cijeli književni svijet, ali i ljubitelji knjige diljem svijeta, proteklog lipnja su obilježavali tužnu obljetnicu prerane smrti španjolskog pisca Carlosa Ruiza Zafóna. Rođen u svojoj ljubljenoj Barceloni, 25. rujna 1964. godine, a preminuo 19. lipnja 2020., u Los Angelesu. Taj vrsni književnik, čije su knjige prevedene na više od 40 svjetskih jezika, pred čitatelja donosi začudnu, ali i prelijepu poetiku svog rodnog grada. U Hrvatskoj knjige Zafóna objavljuje zagrebačka Fraktura, redom u vrsnim prijevodina.

Ovaj put predstavljamo njegovu tetralogiju, no svaki od četiri romana može se čitati zasebno. Prva knjiga nosi naslov Sjena vjetra, slijedi Anđelova igra, treći je roman Zatočenik Neba, a veliko finale ove sage grandiozni je roman na 845 strana pod nazivom Labirint duhova.

Poveznica svih romana je tajanstveno Groblje zaboravljenih knjiga, labirint ispunjen bezbrojnim knjigama. Poveznica je i obitelj Sempere, koja već generacijama posjeduje malu knjižaru u Barceloni, a glavni je lik Daniel, također zaljubljenik u knjige koji predano radi sa svojim ocem. U prvoj knjizi, Sjena vjetra, otac odvodi desetogodišnjeg Danijela na Groblje zaboravljenih knjiga, a knjiga koju dječak odabire zove se upravo Sjena vjetra. I tu počinje zaplet koji se nastavlja kroz sve četiri knjige...

Vrijednost ovih knjiga jest i u činjenici da to nije klasičan obiteljski roman koji pripovijeda obiteljsku sagu, nego ima i elemente kriminalističkog romana, ali i povijesnog, društvenog te sociološkog presjeka španjolskog društva kroz gotovo cijelo 20. stoljeće.

Tako kroz priče glavnih likova, posebice u romanu Labirint duhova, doznajemo o iživljavanju, brutalnostima i nasilju koje su stanovnici Barcelone doživljavali u tom gradu za vrijeme Španjolskog građanskog rata i vladavine generala Francisca Franca, fašističkog diktatora. Franco je na vlast došao nakon građanskog rata 1939., a vladao je Španjolskom do svoje smrti, 1975. godine. Ova knjiga je krik o besmislenosti rata i totalitarizma te o njihovoj razornoj snazi, jer kako jedan od likova izgovara, nema ni jedne španjolske obitelji na kojoj to burno razdoblje povijesti nije ostavilo traga.

Mnogi su ostali bez svojih najmilijih, ali ne zato što su se otvoreno suprotstavljali Francovu režimu, nego zato što je neki pripadnik Brigade Social (tajne policijske postrojbe Francova režima), vidio vlastiti probitak u cinkanju i lažnom optuživanju nevinih ljudi, ili im je jednostavno bio zavidan na mirnom obiteljskom životu.

No i o tako teškim temama Zafón piše sa začuđujućom lakoćom, njegove su rečenice pitke, sažete i jasne. Ima tu i humora, ironije i sarkazma, ali i predivnih opisa Barcelone u različita godišnja doba, njezinih sjenovitih i skrivenih mjesta. Na kraju spoznajemo da je najviše sjena u dušama ljudi, koji skrivaju svoje tajne i ne žele ih priznati ni sebi, a kamoli drugima.



U romanima ima dosta autobiografskih elemenata, posebice u Labirintu duhova. Tako je i Zafón kao dječak (kao i likovi iz njegovih knjiga) bio fasciniran građevinama Barcelone, a jedna od njih posebno ga je dojmila. To je isusovačka škola Sarria koju je pohađao, gotički dvorac s tornjevima i tajnim hodnicima. Julian, najmlađi član obitelji Sempere, tako dobiva neke karakteristike pisca Zafona, pa i on radi u reklamnoj agenciji, ali ljubav prema pisanju i kod njega prevlada i postaje njegova strast.

Zanimljivo je i to da svaki lik, a ima ih mnogo, ima svoj stil pripovijedanja, svoj vokabular i doista si možemo predstaviti likove, kroz njihov precizan i detaljan fizički opis, ali i psihološki profil koji Zafón donosi kirurškom preciznošću. Stoga možemo zaključiti - idealno štivo za filmsku ekranizaciju ili seriju. Možda bi to Zafón i sam učinio da je poživio, jer od 1994. živio je u Los Angelesu i radio kao scenarist u filmskoj industriji, ali i kao novinar dopisnik za španjolske novine La Vanguardia i El Pais.

Ono što povezuje sve četiri knjige jest i ljubav prema knjigama i čitanju, jer glavni likovi su pasionirani zaljubljenici u knjige, spominju ih, čitaju, citiraju. Stoga je Zafónov opus iznimna posveta svijetu knjiga i svima onima koji bez njih ne bi mogli živjeti.

Od ostalih knjiga valja još spomenuti njegov prvijenac Princ Magle, iz 1996. godine, potom romane Ponoćna palača, Rujanska svjetla i Marina, knjigu bogato protkanu autorovom unikatnom poetikom.

Posljednja knjiga Carlosa Ruiza Zafón nosi naslov Grad od pare, a sadrži jedanaest priča u kojima autor razotkriva tajnu karte svijeta, koju su, između ostalih, docrtavali slavni pisac Cervantes i katalonski arhitekt osebujna stila Antonio Gaudi. I tako Zafón ovom knjigom zaokružuje književnu poetiku koju su književni kritičari ne bez razloga nazvali - zafonovskom.


{embed_infobox_gray}264252{/embed_infobox_gray}