Uistinu nije lako sustavno pročitati, a kamoli napisati roman od gotovo 1000 kartica. No u slučaju romana "Nemirna krv" (Mozaik knjiga, 2021.) koji potpisuje Robert Galbraith (ako vam je kojim slučajem promaklo, radi se o pseudonimu slavne J. K. Rowling, autorice svjetski uspješnih romana o malome čarobnjaku Harryju Potteru) 1, bez obzira na njegovu "debljinu" muka čitanja se itekako isplati jer R. Galbraith piše i sjajno, i pitko, i zanimljivo…
I ovo je jedan od onih romana koji se čitaju u jednom dahu, u jednoj noći i koje nije moguće samo tako ispustiti iz ruku 2. Isto tako, nema nikakve dvojbe da je u životnim pričama, životnim stavovima detektivskog para Cormoran Strike & Robin Ellacott, J. K. Rowling alias R. Galbraith pronašla onu dobitnu formulu/kombinaciju za pisanje ne samo uspješnih već i nadasve zanimljivih romana.
U "Nemirnoj krvi" ovaj neobičan detektivski par, pokraj svih drugih slučajeva svoje sve uspješnije agencije, radi i na jednom i više nego bizarnom slučaju starom četrdeset godina. Naime, jedna je žena od njih zatražila da pokušaju otkriti što se to točno, prije četrdeset godina, 1974. godine dogodilo njezinoj majci, tada mladoj liječnici, Margot Bamborouhg, koja je jednoga dana samo nestala.
Policija nikada nije uspjela utvrditi što se tog kobnog predvečerja točno dogodilo. Margot se poslije posla trebala naći u kvartovskom pubu, nedaleko od ambulante u kojoj je radila, sa svojom najboljom prijateljicom, ali na taj sastanak ona nikada nije došla. Ne samo što nije otkriven počinitelj zločina već ni tijelo nesretne liječnice nikada nije pronađeno. Upravo ova činjenica, "nema tijela, nema ni zločina", motivirala je njezinu kćer da zatraži od slavnog detektivskog para da se angažira i pokuša rasvijetliti i taj slučaj, star punih četrdeset godina, kako bi donijeli toliko potreban mir ne samo njoj već i ostalim članovima obitelji. Naime, ako nema tijela, postoji i mogućnost da je Margot, iz nekih samo njoj poznatih razloga, odlučila napustiti svoju obitelj, svoju tek rođenu kćer… Naravno, ne samo što tu mogućnost nije moguće samo tako isključiti, već sama pomisao na nju dodatno traumatizira članove njezine najbliže obitelji, kćer, supruga, prijatelja… Iako su svjesni da su šanse da se taj slučaj pozitivno riješi male, oni, pokraj svih svojih drugih mnogobrojnih obveza, pristaju preuzeti i taj iznimno težak slučaj, jer mnogi od aktera ili su u međuvremenu umrli, neki su jednostavno nestali, promijenili identitet, ili su u pristojnim godinama, u kojima se ne može računati na pouzdanost njihovih sjećanja na taj tragičan i traumatičan događaj. Ali sve te otegotne i objektivne okolnosti, sve te krajnje surove činjenice, ni na koji način, neće obeshrabriti Strikea i Robin. Oni će prihvatiti slučaj, dogovorit će rok, godinu dana, u kojemu će pokušati riješiti i taj slučaj od kojeg je i londonska policija odavno odustala. Naravno, ne treba sumnjati u spretnost naših junaka, koji će uz obvezne peripetije uspjeti doći i do policijskog filea o tom nikada riješenom slučaju. A, u tom fileu, uistinu ima svega, i astrologije, i horoskopskih znakova, i čudnih crteža i još čudnijih objekcija, komentara uz te crteže. Iako, na prvi pogled, sve to djeluje prilično ezoterično, luckasto (uopće nije čudno što je prvi istražitelj tog slučaja doživio živčani slom od kojeg se nikada nije uspio oporaviti), na kraju će se pokazati da i te "luckaste" crteže 3 treba pozorno čitati, jer ti crteži ne predstavljaju samo neki zamršeni rebus, tešku zagonetku, već se u njima kriju i odgovori na mnoga pitanja vezana uz život Margot i njezinih suradnika, liječnika, medicinskih sestara, susjeda, prijatelja, bivših partnera, pacijenata…
Usput treba reći da i trenutne životne situacije naših junaka, Strikera i Robin, nisu nešto previše idilične. Strikeu je ujna, uz koju je bio iznimno vezan, jer mu je na najbolji način predstavljala supstituciju biološke majke, na samrti, a Robin prolazi kroz ružan razvod. Činjenica da je autor(ica) odlučila da se Robin konačno i formalno razvede itekako je bitna za priču jer u sljedećem nastavku treba očekivati da će doći do definitivnog razrješenja kompliciranog emotivnog odnosa između Strikea i Robin. Iskreno rečeno, bilo je i vrijeme! Jer, uistinu, nije humano što autor(ica) svoje vjerne čitatelje tako dugo drži u neizvjesnosti glede njihova odnosa. Prošlo je već i prilično godina, a i pet romana bilo je posvema dovoljno da nas "pati" s njihovim i više nego vidljivim, ali ipak nerealiziranim željama...