U povijesti ljudskih civilizacija jedna je godina bila i ostala prekretnica nakon koje svijet više nije bio isti kao do tada. Riječ je o 1492., kada je Kristofor Kolumbo s posadom od 90 ljudi na tri broda (Santa Maria, Pinta i Niña), nakon dva mjeseca plovidbe stigao 12. listopada do bahamskog otoka Guanahani, koji je prozvao San Salvador. Bilo je to prvo Kolumbovo otkriće novog svijeta koji će postati Srednja Amerika, svojevrsno osvajanje slobode, do tada za Europljane nepoznatog raja. I začetak mračnog doba konkvistadora koji su u idućim stoljećima pod pokroviteljstvima španjolske i portugalske krune sustavno pljačkali Srednju i Južnu Ameriku i usput nemilosrdno uništili tamošnja pretkolumbovska domorodačka kraljevstva Azteca, Inka, Maja... Ostalo je povijest novih država stasalih na ostacima propalih civilizacija.

O Kristoforu Kolumbu, koji je to sve pokrenuo, na portalu Hrvatske enciklopedije (www.enciklopedija.hr), piše i ovo: U tijeku istoga putovanja iskrcao se na sjevernim obalama Kube i na Haitiju. Na Haitiju je ostavio četu svojih ljudi, a s ostalima se vratio u Španjolsku. Na drugo putovanje krenuo je 25. rujna 1493., sa 17 brodova i 1500 članova posade. U tijeku putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz, Jamaica, Guadeloupe i dr.). Odredivši svojega brata Bartolomeja zamjenikom, vratio se 1495. u Španjolsku. Unatoč klevetničkim vijestima da se u Novome svijetu silno obogatio, kraljevski mu je dvor dao brodove i za treće putovanje. Potkraj svibnja 1498. krenuo je na novo putovanje i pristao na kopnu Južne Amerike pokraj otoka Trinidada, koji je otkrio tom prilikom. Otuda je kroz Karipsko more doplovio do Haitija i novoga naselja San Domingo, koje je ondje bio osnovao njegov brat Bartolomej. Na Haitiju je, međutim, zbog nesređenih prilika izbila pobuna, a nezadovoljnici su na španjolskom dvoru okrivili Kolumba. Kralj je poslao ekspediciju s F. Bobadillom na čelu da uredi odnose, a prema potrebi i svrgne Kolumba s položaja. Bobadilla je uhitio Kolumba i otpremio ga u Španjolsku, ali ga je kralj oslobodio krivnje i osigurao mu sredstva za još jedno putovanje. Na četvrto putovanje Kolumbo je krenuo 9. svibnja 1502., iz Cádiza, s četiri broda i 150 ljudi. U tijeku putovanja prošao je kroz Honduraški zaljev i dospio do obale Kostarike. Na Jamajki je obolio i, shrvan od napora, krenuo (1504.) u Španjolsku, gdje je umro nakon dvije godine, uvjeren još uvijek da je na svojim putovanjima stigao u Aziju. Bio je pokopan najprije u Valladolidu, a poslije je prenesen u Sevillu. Dvadeset godina nakon smrti prenijeli su ga Španjolci u San Domingo (Haiti), a nakon dva i pol stoljeća (1796.) u Havanu (Kuba). Kada je Španjolska izgubila te otoke, bili su vraćeni njegovi posmrtni ostatci ponovno u Sevillu (pokopani u katedrali).

Iako je Kolumbo u novootkrivenim zemljama naišao na bajoslovno bogatstvo (koje je privuklo mnoge pustolove, konkvistadore!), umro je u potpunom siromaštvu i nemilosti dvora. Zemlja koju je otkrio dobila je ime po talijanskom pomorcu Amerigu Vespucciju. Vespucci je sudjelovao u pripremanju drugoga i trećega Kolumbova putovanja, a poslije je i sam poduzeo četiri putovanja u Ameriku, koju je prvi i opisao. Kako su ga u ono doba smatrali otkrivačem Amerike, njemački je tiskar M. Waldseemüller 1507., godinu dana nakon Kolumbove smrti, prozvao Novi svijet, prema njegovu imenu.

Svojim otkrićima Kolumbo je otvorio novu eru u povijesti čovječanstva. Svjetska trgovina, koja je prešla u ruke Španjolaca i Portugalaca, prebačena je sa Sredozemlja na Atlantski ocean, a europski utjecaj počeo je preplavljivati novi kontinent. Kolumbov lik i njegovo djelo nadahnuli su mnoga književna djela, od Giuliana Datija (poema iz 1493.) i Lorenza Gambare (De navigatione Christophori Columbi, 1581.), preko Lopea de Vege i Manuela de Arauja Porto Alegra do V. Blasca Ibáñeza, P. Claudela, J. Wassermanna i M. Krleže.

Ako se sad možda pitate čemu taj poduži uvod o Kolumbu, odgovor leži u jednoj vijesti koju su prenijeli svjetski mediji i agencije, uključujući i našu HINA-u. Naime, čini se da ćemo uskoro dobiti konačan odgovor na vječna dvojbena pitanja o liku i djelu Kristofora Kolumba koja se postavljaju od njegove smrti do danas: Je li Kristofor Kolumbo bio doista iz Genove, današnje Italije? Ili je bio Španjolac? Ili je, kao što sugeriraju druge teorije bio Portugalac, možda Grk, ili čak i Poljak? Nepoznanica oko podrijetla poznatog istraživača mogla bi se riješiti za pet mjeseci, jer su međunarodni znanstvenici u srijedu počeli s analizom njegovih DNA ostataka, čime se nadaju identificirati njegove korijene.

O ranim godinama slavnog moreplovca iz 15. stoljeća zna se malo. Važan napredak u stvaranju kompletnijeg profila istraživača koji je umro prije 515 godina, učinjen je 2003., kada su DNK analize potvrdile da su kosti pokopane u grobnici u seviljskoj katedrali doista Kolumbove. No nakon tog nalaza skupina istraživača sa Sveučilišta u Granadi, koja provodi istraživanja, zaustavila je istragu. Razlog je bio što ondašnja tehnologija vezana uz DNK nije bila precizna niti vjerodostojna te je zahtijevala veliku količinu genetičkog materijala. No u međuvremenu je znanost napredovala velikim koracima. José Antonio Lorente, profesor medicinske forenzike sa Sveučilišta u Granadi, kaže kako je došlo do "radikalnog poboljšanja" u DNK analizi, pa je sada moguće analizirati jako male fragmente uzoraka.

"Primao sam na desetke agresivnih e-mailova u kojima su me pitali zašto smo zaustavili istraživanja. Tražili su da otkrijem ‘tajnu‘ Kolumbovog podrijetla", rekao je voditelj projekta Lorente na online konferenciji za medije te dodao: "Da smo bar još prije 16 godina to mogli ustanoviti, ali tada nismo imali potrebnu tehnologiju. Znanost nije znanost ako ne ispunjava maksimalne potrebne uvjete".



Istraživači trenutačno rade na četiri komadića Kolumbove kosti, sedam koštanih ostataka, na zubu njegovog sina Hernanda, a također i na desetak fragmenata kosti njegovog brata Diega, koji su u lošem stanju. Ti ostaci će biti poslani na genetičku identifikaciju u laboratorije u Rimu i Firenci u Italiji te u laboratorije u Meksiku i SAD-u, premda se istraživanje koordinira iz Granade. "Postupak rada na taj će način biti neovisan. Neće biti povezanosti među tim laboratorijima kako bi se sačuvala objektivnost nalaza. Kada svi završimo s radom iznijet ćemo na stol zaključke", objasnio je Lorente. On osobno vjeruje u općeprihvaćenu teoriju prema kojoj je Kolumbo bio Đenovljanin, ali dodaje da je cilj projekta rješavanje nekih "zagonetki i kontradikcija" u povijesnoj priči te dobivanje "što je moguće veće količine informacija kako se više ne bi moglo raspravljati" o podrijetlu Kristofora Kolumba. Kao uvod u taj posao Sveučilište u Granadi nadavno je ugostilo znanstvenike, što je Lorente nazvao "prvim svjetskim sastankom Kolumbovih istraživača", koji su iznijeli razne teorije o njegovom podrijetlu.

Brojna prekooceanska putovanja istraživača u ime španjolske monarhije od 1492. i 1504. godine otvorila su vrata europskoj kolonizaciji Amerika, koje su Europljani tada nazivali "Novim svijetom". Kasnije su se u cijelu priču, osim Španjolaca, uključili i Portugalci, čiji je najveći uspjeh bio osvajanje Brazila. Za njima su došli Britanci (Sjeverna Amerika) i Francuzi, i počelo je novo doba novih država (SAD) na kontinentima za koje do epohalnog Kolumbovog otkrića u staroj Europi nitko nije niti sanjao da postoji.

Priredio: Darko JERKOVIĆ{embed_infobox_gray}265345{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}265346{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}265347{/embed_infobox_gray}