U nekom općem i sažetom obliku, što smo s internetom dobili, a što izgubili, kad se sagledaju njegove dobre i loše strane - pitali smo izv. prof. dr. sc. Krešimira Grgića s Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku.

- Razvoj interneta te komunikacijskih tehnologija i uređaja koji nam omogućavaju da mu pristupimo doveli su nas do toga da danas svatko od nas u svome džepu nosi sve znanje ovoga svijeta (zahvaljujući našem pametnom telefonu)! Nadalje, internet nam je omogućio da svijet uistinu postane "globalno selo", jer nam omogućava komunikaciju, rad i suradnju s ljudima diljem svijeta kao da smo u istoj prostoriji. Što smo izgubili - vjerojatno dio slobode kreiranja svojeg vlastitog slobodnog vremena, jer se nekako očekuje da smo stalno online i dostupni. Ali to je do ljudi, nije do tehnologije…

Koliko se usporedo s razvojem interneta radilo i na njegovoj sigurnosti? Jesu li hakeri uvijek korak ispred stručnjaka za kibernetičku i računalnu sigurnost…?

- Ne treba zaboraviti činjenicu da se današnji internet razvio iz ideje američkog Ministarstva obrane o razvoju mreže koja bi preživjela nuklearni napad. Prema tome, zbog svoje distributivne naravi internet je u infrastrukturnom smislu prilično siguran i otporan na kvarove - mreža funkcionira i kada su joj neki dijelovi u kvaru ili uništeni. Problematika kibernetičke sigurnosti (u smislu osiguravanja tajnosti i povjerljivosti podataka koji se prenose preko interneta) u početcima razvoja zasigurno nije bila u prvom planu. Međutim, već duže joj se pridaje važnost koju zaslužuje. Ne bih se složio s tim da su hakeri uvijek korak ispred - prije bih rekao da je riječ o mrtvoj utrci, u kojoj nema kraja ni pobjednika. U velikoj većini sigurnosnih incidenata koji se dogode, zlorabe se poznate ranjivosti, za koje su poznate i odgovarajuće mjere prevencije. Ključ je dakle u edukaciji krajnjih korisnika te opreznom i odgovornom ponašanju.

Kad se govori o internetu, neki od pojmova običnom konzumentu i nisu baš posve jasni. Površinski web, duboki web, mračni web..., koje su razlike i u čemu?

- Površinski web (surface web) čine digitalni sadržaji koji su javno dostupni i u pravilu je do njih lako doći preko standardnih internetskih tražilica. Svi ostali sadržaji privatne naravi koji nisu "dohvatljivi" iz površinskog weba (ne postoje javne poveznice koje vode do njih) čine duboki web (deep web), koji je po količini sadržaja znatno veći od površinskog (više od 95 % otpada na duboki web). Posebno se (kao podskup dubokog weba) izdvaja tzv. mračni web (dark web), koji se često kao pojam miješa s pojmom dubokog weba, pa se zbog toga o dubokom webu govori s negativnim konotacijama (što nije korektno). Mračni web primjenom odgovarajućih specijaliziranih metoda i alata osigurava anonimnost korisnika, pa je stoga, nažalost, i platforma prikladna za brojne nezakonite i kriminalne aktivnosti. Kao u "stvarnom" svijetu, i u "virtualnom" vrijedi - za zlouporabu dostupnih tehnologija nije kriva tehnologija, nego ljudi. Stoga je u borbi protiv kriminalnih aktivnosti važan segment postala i borba protiv kibernetičkog kriminala.

Koliko je kibernetički kriminal opasan i je li danas u porastu...?

- Kibernetički kriminal zasigurno jest u porastu, no ne smatram da ga se treba panično bojati (pogotovo ne u toj mjeri da bi nas to odvratilo od korištenja blagodati modernih tehnologija u komunikacijama ili poslovanju). Važno je realne prijetnje i opasnosti shvatiti ozbiljno te se u skladu s tim ozbiljno i odgovorno ponašati (na svim razinama, od razine pojedinca do razine države).

Zaključno, uzimajući sve u obzir, što nas čeka u digitalnoj internetskoj budućnosti za deset-dvadeset godina?

- Internet već odavno nije mreža koja povezuje isključivo računala. Već danas u ukupnom broju umreženih uređaja (čiji se broj mjeri u milijardama) manji postotak otpada na računala i pametne telefone, a većinu čine ostali "pametni" uređaji. Globalni internet evoluira k mreži pametnih umreženih objekata koji su u stanju ostvarivati interakciju sa svojom okolinom (preko različitih senzora pratiti parametre iz okoline te preko aktuatora izravno djelovati na svoju okolinu). Opisani scenarij čini paradigmu interneta objekata (interneta stvari, engl. Internet of Things, IoT). Držim da će se takav trend razvoja interneta nastaviti te se dodatno ubrzati. Tako da ćemo u digitalnoj internetskoj budućnosti biti okruženi pametnim umreženim "stvarima" koje će nam omogućavati niz naprednih i inovativnih pametnih usluga.

Uostalom, svatko od nas može razmisliti koliko umreženih uređaja već danas posjeduje u svojem kućanstvu, a koliko je to bilo prije deset ili dvadeset godina. Ne mislim pri tome da će nam budućnost zbog toga biti nesigurnija. Ali kontroliranija svakako hoće, jer zapravo mi svjesno žrtvujemo dio svoje privatnosti radi benefita koje nam napredne tehnološke usluge donose. Zato će nam jedino kvalitetna edukacija pomoći da blagodati umreženog digitalnog društva budućnosti iskoristimo na najbolji mogući način. (D.J.)