Priredio i napisao: Darko JERKOVIĆ

Premda će mnogi Sløborn prevesti kao "sporo izgaranje", uputnije se čini zadržati se na nazivu koji se odnosi na izmišljeni istoimeni otok u Sjevernom moru na kojem su događa glavnina radnje ovog aktualnog njemačko-danskog koprodukcijskog televizijskog serijala o kome sad svi naveliko pričaju i čude se zbog jedne nevjerojatne činjenice.

UZNEMIRUJUĆA SLIČNOST

Ako ste imalo obratili pozornost na medijsku halabuku koju izaziva Sløborn znate koji je razlog takvog golemog interesa za spomenuti serijal. Naravno, znate još više ako ste i sami odgledali osam epizoda prve sezone (za pretpostaviti je da će se snimati i druga!), prosječnog trajanja oko sat vremena svaka. Ponovimo i podsjetimo daklem, o čemu se radi, a radi se o jednom ključnom faktoru, svojevrsnoj poveznici serijala Sløborn i sadašnje situacije s pandemijom koja se odnosi na frapantnu sličnost između onoga što se zbiva u toj apokaliptičkoj SF-horor drami, i onoga što se zbiva posvuda oko nas koji proživljavamo "novo normalno" stanje s maskama na licu, dok korona svednevice vreba iz sjene, remeti zdravlje i uzima živote. Sličnost je tim više nevjerojatna ako se zna da je serijal Sløborn snimljen prošle, 2019. godine, dok još nitko nije niti pomišljao na nekakvu pandemiju, koronavirus, Wuhan, "kineski sindrom" i globalnu pošast koja je pogodila planet Zemlju, a sad, kad sve to gledamo, zaplet serijala kao da je inspiriran upravo koronavirusom.

Autorsku ekipu scenarista i redatelja koji stoje iza Sløborna predvodi iskusni Christian Alvart (odličan serijal Dogs of Berlin!), ujedno i producent, dok je u produkciju i postprodukciju uloženo navodno više od 50 milijuna eura, što je za europske tv-serijale enormni iznos. Sad će im se naravno sav novac vratiti, a i zarada će biti deseterostruka, jer je Sløborn već otkupilo dvadesetak zemalja, uključujući i distributera u SAD-u, a zainteresiran je očekivano i Hollywood.

Christian Alvart svoj je "Eldorado" opisao kao "postapokaliptični katastrofični triler pretočen u moderni ep" koji istražuje "što se događa s modernim ljudima kada se uruši tanka glazura naše civilizacije". A ta "tanka glazura" odnosi se na odnose u malograđanskom društvu u cjelini, koje iza naizgled mirne i staložene "zone vlastitog komfora" skriva vlastite strahove od nepoznatog, drukčijeg, od iznenadnih promjena koje donosi "viša sila", koja onda na dramatičan način ruši ustaljene norme u društvu, u obitelji, kod pojedinca, na razini države, vlasti...

U konkretnom slučaju serijala Sløborn sve se mijenja u desetak dana, kad se dotadašnja idila življenja na osamljenom otoku pretvori u paniku zbog smrtonosnog virusa koji je neka vrsta ptičje gripe prenesene (golubovima, sic!) iz Kine, što u sadašnjim okolnostima dakako asocira na COVID-19, koji je također stigao iz Kine. Drugim riječima, kad mediji objave vijest da je na sjeveru Kine otkrivena bolest tipa ptičje gripe, a koja potječe od golubova, ljudi nastanjeni na Sløbornu to uzimaju kao usputnu informaciju koja se njih ne tiče, i o tome uopće ne razmišljaju. Ali svijet je odavno "globalno selo" i nitko u tom "selu" nije više otok, pa tako ni Sløborn. I kad jednoga dana more izbaci na otok neku misterioznu jedrilicu na kojoj su mumificirana tijela britanskog para, ispostavi se da su oni sa sobom donijeli i virus. Polako, ali nezadrživo, ljudi na otoku obolijevaju i umiru, zaraza se širi, vlast uvodi karantenu, obvezu nošenja maski, obvezu fizičke distance (sve isto kao danas u slučaju korone!), uvode se testiranja, šalju uzorci krvi u Berlin, stiže vojska, i kad se situacija pokaže katastrofičnom, vlast naređuje totalnu evakuaciju otoka...

S obzirom na evidentne podudarnosti onoga što se zbiva u serijalu s pandemijom bolesti COVID-19, emitiranje Sløborna je umalo otkazano nakon što su šefovi televizijske kuće ZDF izrazili zabrinutost da bi se gledateljima to moglo učiniti previše stvarnim, uznemirujućim i psihološki destabilizirajućim u ionako napetoj situaciji sa stvarnom pandemijom. "Pitanje je bilo bismo li mogli tražiti od naše publike da seriju gleda upravo sada", rekao je pisac i redatelj Christian Alvart novinarima prije emitiranja. Alvart, koji se prije snimanja serijala konzultirao s virolozima i osobljem hitne službe kako bi otkrio kako se Njemačka priprema za slučaj smrtonosne pandemije, rekao je da ga je nadahnula misao da se katastrofe "uglavnom događaju drugdje", i pitao se kako bi bilo kad bi se tako nešto dogodilo bliže kući. "Bio sam začuđen kako konstantno u medijima slušamo o katastrofama u svijetu, ali obično se naš život i dalje odvija normalno", rekao je.

KORAK DO RUBIKONA

Sve u svemu, kad je Njemačka završila u lockdownu zbog koronavirusa, serijal Sløborn bio je u fazi postprodukcije. "Naježio sam se pri pomisli na to o čemu smo snimali prošle godine", rekao je Alvart. Inače, serijal je u drugoj polovini 2019. sniman na njemačkom istočnofrizijskom otoku Nordeney, i poljskom obalnom odmaralištu Sopot. To je pak potaknulo neke njemačke televizijske kritičare da se našale na račun Sløborna, ali i da priznaju kako serijal obiluje uznemirujućim, dramatičnim prizorima, uključujući i šokantan kraj u totalnom pesimističkom "The End" distopijskom kontekstu. "Nije baš suptilno", bila je presuda Der Spiegela, referirajući se na prikaz jednog od simptoma bolesti - krvarenja iz očiju, po čemu je, između ostaloga, serijal Sløborn drukčiji od drugih kad se radi o izravnoj (jezovitoj, naravno) manifestaciji neke od pošasti kakvih smo se nagledali u holivudskim filmovima i televizijskim serijalima unatrag tridesetak i više godina. Uzimajući Sløborn kao primjer visokobudžetske žanrovske trash-horor estetike, Süddeutsche Zeitung piše da bi se serijal "mogao doživjeti kao film strave i katastrofe kad ne bi bilo stalnog podsjećanja na stvarne vijesti u posljednjih nekoliko mjeseci". Die Zeit Sløborn opisuje kao "opreznu seriju o koronavirusu, fikcijsku kulisu naše stvarnosti u posljednjih nekoliko mjeseci".

Bilo kako god, Sløborn je televizijski proizvod vrhunske kvalitete posve sukladan apokaliptičkom vremenu u kojem živimo, i to bez obzira na to što je sličnost između onoga što gledamo u serijalu i onoga što se događa oko nas posve slučajna, iako ne i nenamjerna, zapravo dalekovidna i proročanska. Sløborn, naime, nije samo "krv u očima", nego i "propuh u dušama" ljudi i naše civilizacije općenito, kojoj je do prelaska svog Rubikona ostao samo jedan mali korak. n