Ravnatelj Državne ergele lipicanaca Mirko Damjanović, rođeni Strizivojčanin, među Đakovčanima, mještanima okolnih sela, ali i šire, poznat je kao vrstan folklorist, folkloraš, voditelj kulturno-umjetničkih društava i pjevačkih skupina. Kako sam kaže, u svijetu folklora od svoje je sedme godine, znači već 40-ak godina. Brojni su nastupi i gostovanja iza njega, ali od svih najdraži su mu oni na Đakovačkim vezovima. I sada ga srce vuče da zapjeva i zapleše na ovoj diljem svijeta poznatoj priredbi, ali zbog prirode posla ove će godine njegova uloga biti nešto drukčija, no ipak usko povezana s tradicijom.
- Konj je dio ovdašnjeg čovjeka, Šokca, i njegove tradicije, neraskidiva je njegova veza s ljudima ovoga kraja. Mnogo je načina kojima se ovdje može pokazati kreativnost, a već tradicionalno na Ergeli se, u sklopu Đakovačkih vezova, održavaju subotom i nedjeljom konjička natjecanja - ističe Damjanović te napominje da će kao voditelj društva neizravno ipak sudjelovati u folklornom programu.Mirkova neposredna povezanost s Vezovima traje oko 25 godina - najmanje je toliko puta na njima sudjelovao - a sve je počelo kada je kao sedmogodišnjak prvi put zaplesao i propjevao u osnovnoj školi. Budući da je rođen u šokačkoj obitelji, ljubav prema tradiciji i njegovanju svega što obilježava ovaj kraj potekla je još od bake, koja se nosila "po šokački", i djedovih priča o ljudima i običajima. Zanimljivo mu je bilo promatrati majku pri odijevanju starije sestre u narodnu nošnju, jer to šarenilo, blještavilo i sjaj imalo je svoje strogo određeno mjesto. Već od srednje škole vodi KUD Šokadiju iz Strizivojne, a odlaskom u Zagreb na fakultet, gdje se učlanjuje u SKUD "I. G. Kovačić", i suradnjom s Posudionicom i radionicom narodnih nošnji, proširuje svoje znanje.
- Kada si zainteresiran, tada i naučiš nešto, a ja nisam propustio priliku koja mi se ukazala - kaže Damjanović istaknuvši đakovačkog velečasnog Vinka Brezovara, a koji je svojevremeno u Strizivojni vodio zbor, kao najzaslužnijeg za njegovo pjevačko umijeće. Svoju zainteresiranost za stjecanje što više znanja o folkloru Mirko je pokazao i time što je pohađao velik broj seminara te tematike, gdje je naučio plesove i pjesme iz drugih krajeva naše domovine, a i sam je bio predavač u vinkovačkoj Školi folklora "Gatalinka", gdje se obrađivala panonska zona. Obrađivao je folklor i dječje igre iz Strizivojne te dobio odlične ocjene kao predavač.
- Zbog posla i obveza teško bi mi bilo danas prihvatiti ponudu da budem predavač, jer seminari traju nekoliko dana, a potrebne su i opsežne pripreme. Ipak, velik je to izazov, pa bih se vrlo lako mogao i predomisliti - kaže Damjanović.
Svoje poznavanje folklora, pjesme i plesa prenio je na brojne KUD-ove i pjevačke skupine: "Šokadija" Strizivojna, Sapci, "Ravnica" Stari Perkovci, "Kondrićani" Kondić, "Vesela Šokadija" Gundinci, "Sloga" Sikirevci i "Berislavić" iz Novoga Grada, te mušku i žensku pjevačku skupinu "Strossmayer" i "Druge" iz Strizivojne. S tim je društvima proputovao gotovo cijelu Europu, a predstavili su se i Brazilcima.