Civilno društvo obuhvaća organizacije i građanske inicijative koje djeluju između države, tržišta i obitelji. Budući da organizacije civilnog društva ne djeluju prvenstveno zbog profita, i često se bave društvenim pitanjima koja nije moguće rješavati na komercijalnoj osnovi, naziva ih se i neprofitnim sektorom. To, naravno, ne znači da se u organizacijama civilnog društva djeluje samo volonterski, u njima se možete zaposliti i primati plaću te one mogu imati neke djelatnosti samofinanciranja - napominje dr. sc. Jasmina Božić, docentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te dodaje:

- Neprofitni sektor obuhvaća udruge, ustanove, zaklade i fundacije, druge pravne osobe ili pravne osobe sui generis te neke vrste zadruga. Npr., Hrvatski Crveni križ je udruga. Uz formalne organizacije, civilno društvo čine također i društveni pokreti kao oblici društvenog djelovanja koji iznose važna nova pitanja u javnu sferu, primjerice pokret protiv utrke u nuklearnom naoružanju, pokret protiv odumiranja šuma, pokret protiv siromaštva itd.

Čemu služi civilno društvo u demokratskoj državi?

- Prvo, ono je "pas čuvar" koji nadzire državne institucije jer povijesno iskustvo govori da svaka moć nosi rizike zloporabe, pa tako i državna. Civilno društvo po svojoj funkciji "psa čuvara" mora "lajati", tj. podsjećati državne institucije i dužnosnike na ispunjenje danih obećanja, nadzirati državne i javne institucije i s njima surađivati. Drugo, civilno društvo ima legitimirajuću funkciju - daje državi i vladi legitimitet. Zašto predsjednici republike, od Stipe Mesića preko Ive Josipovića do Kolinde Grabar-Kitarović žele biti viđeni "na kavi s građanima" i u mnogim prigodama pozivaju udruge na Pantovčak? Ako je državni dužnosnik okružen građanima ili predstavnicima udruga građana i razgovara s njima o problemima koji ih muče, to znači da taj dužnosnik ima legitimitet, građani imaju povjerenja u njega ili nju. Treće, participativna funkcija - primjerice, ako kao roditelji želimo postaviti na dječje igralište nove ljuljačke i obojiti klupe u parku, ne moramo se zbog toga učlaniti u političku stranku. Te ciljeve možemo ostvariti tako da se udružimo s drugim zainteresiranim roditeljima u udrugu ili neformalnu građansku inicijativu i poduzimamo korake u realizaciji našeg plana. Drugim riječima, naše sudjelovanje kao građana u rješavanju društveno važnih pitanja ne smije biti svedeno samo na političko sudjelovanje, moraju postojati mogućnosti civilnog sudjelovanja. U slobodnom demokratskom društvu vi, susjed i ja moramo moći, ako to želimo, osnovati udruženje npr. za skrb o uličnim mačkama, igranje šaha ili KUD za tradicijske plesove našeg kraja. Osnovati zakladu, pokrenuti banku, financijski je silno zahtjevno i to kao građani obično ne možemo, ali za osnivanje udruge u demokratskom društvu nema i ne smije biti nikakvih većih zahtjeva ni prepreka. Četvrto, preko djelovanja u civilnom društvu ujedinjujemo se, civilno društvo djeluje integrativno jer moramo raditi zajedno s drugima da bi se naš glas čuo.

RAZVOJNI PUTEVI

Civilno društvo u Hrvatskoj, kakvo je tu stanje, jesmo li tijekom 27 godina nezavisnosti RH uspjeli razviti i izgraditi civilno društvo i institucije civilnog društva prema demokratskim standardima EU-a i Zapada?

- Vlada je 1998. uspostavila Ured za udruge, što je bilo ključno za stvaranje povjerenja i konstruktivnog dijaloga između hrvatske Vlade i nevladinih organizacija. Sabor je 2002. donio Zakon o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (danas Zakon o igrama na sreću) kojim je regulirano da 50 % godišnje i mjesečne naknade od priređivanja igara na sreću u kasinima, od igara klađenja, igara na sreću na automatima i lutrijskih igara na sreću ide za programe organizacija koje promiču razvoj sporta, pridonose borbi protiv zloporabe droga, bave se socijalnom i humanitarnom djelatnošću, bave se osobama s invaliditetom, tehničkom kulturom, kulturom, izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih, pridonose razvoju civilnog društva. Republika Hrvatska je 2003. posebnim zakonom osnovala Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva kao javnu mješovitu zakladu sa svrhom promicanja i razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ured za udruge jedan od Vladinih ureda, te zbog svoje bliske povezanosti s Vladom nema dovoljno neovisnu poziciju, uspostavljena je Nacionalna zaklada. Godine 2011. RH je osnovala zakladu Kultura nova radi razvoja civilnog društva u području suvremene kulture i umjetnosti. To su samo neki od kamena temeljaca godinama pomno izgrađivanog hrvatskog sustava podrške organizacijama civilnog društva, zahvaljujući kojemu je Hrvatska već gotovo dva desetljeća primjer ostalim zemljama regije Jugoistočne Europe i zbog toga trebamo biti ponosni. Primjerice, pogledajmo web-stranicu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva - kalendar natječaja objavljuje se godinu dana unaprijed, tako da udruge mogu planirati kada će pisati neki projektni prijedlog i znaju sve rokove, priložena je sva natječajna dokumentacija, svaka udruga kao potencijalni prijavitelj ima unaprijed uvid u obrazac prema kojemu će njezinu prijavu bodovati procjeniteljsko tijelo, što će nositi koliko bodova, objavljuju se rezultati natječaja. Uz potpore za projekte, važno postignuće su tzv. institucionalne potpore kao višegodišnje potpore kojima udruge mogu pokriti troškove hladnog pogona. Više od 50.000 udruga u Hrvatskoj obavlja najrazličitije društveno važne djelatnosti, u velikoj mjeri preko volonterskog rada.

BOLJE LICE HRVATSKE

S kojim se sve problemima civilno društvo u RH suočava posljednjih godina?

- Nacionalno financiranje sve se više uvjetuje time da organizacija prijavitelj na javni natječaj već ima europske projekte i osmišljene programe samofinanciranja, što ima manjina udruga. Organizacije traže način da ostanu neovisne u svom djelovanju i zadrže svoju kritičku ulogu, ali istodobno da zadrže i javno financiranje. To je legitimno nastojanje i u njemu su organizacije inovativne, što pokazuju brojni primjeri.

Mnogi civilno društvo poistovjećuju s civilnim udrugama pa se onda provlače teze da takve institucije žive na račun poreznih obveznika, da je u udrugama (i općenito u civilnom društvu; Soros i dr.) previše politike, demagogije... Vaš komentar?

- Jedan svoj tekst objavljen u Jutarnjem listu 21. listopada 2017. Jurica Pavičić naslovio je "Da nije uhljeba i parazita, istina o Gazdi nikad ne bi izašla na vidjelo". U njemu pokazuje da su ključni akteri medijske deblokade financijskog kraha Agrokora bili neovisni novinari, funkcionalna javna kinematografija, mreža neprofitnih kina i "parazitske udruge", jer tržište i ostale društvene snage bez civilnog društva nisu u stanju samoregulirati moć velikog biznisa preko tržišne samokontrole. Nadalje, danas organizacije civilnog društva moraju imati razvijene profesionalne kompetencije pisanja projekata i transparentnog upravljanja projektima, od njih se očekuje ne samo da rade sa svojim korisnicima nego i da pridonose prijedlozima za formuliranje javnih politika u području kojim se bave. Hrvatska se u sferi socijalnih prava opredijelila za model tzv. kombinirane socijalne politike, u kojemu država nastoji financirati socijalne programe, a oni se odvijaju dijelom preko državnih i javnih ustanova, dijelom ih preuzimaju organizacije civilnog društva. Primjerice, Zajednica Saveza udruga osoba s invaliditetom Hrvatske okuplja 14 saveza udruga, svaki od njih pak okuplja desetke udruga, pomažu osobama s invaliditetom na tisuću načina i bez tih udruga većini osoba s invaliditetom život bi bio nemjerljivo, neusporedivo lošiji. Inače, 21. studenoga ove godine s kolegama Ivanom Šprajcom i Marinom Škrabalo na 10. konferenciji o društveno odgovornom poslovanju u organizaciji Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj predstavljamo naše istraživanje o dodjelama donacija i sponzorstava organizacijama civilnog društva od strane poduzeća u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da ni jedno od tih poduzeća nije svoje akte i postupke doniranja u potpunosti uskladilo s relevantnom Vladinom Uredbom iz 2015., što znači da nije učinilo sve da se minimaliziraju mogućnosti koruptivnih radnji preko tih donacija. Te točke sustava podrške organizacijama civilnog društva treba unaprijediti, ti propusti nisu odgovornost organizacija civilnog društva.

Kad se sve uzme u obzir, kakva je budućnost civilnog društva u svijetu kakav je danas, krcat problemima, uključivo i eskalaciju desnice u EU-u?

- Agencija za temeljna prava Europske unije ove godine upozorila je na fenomen "prostora koji se sužava" - prostor slobode djelovanja organizacija civilnog društva za ljudska prava sve je ograničeniji. Rad u takvim organizacijama prekarne je naravi. Civilno društvo - to smo mi, građani, kada se samoorganiziramo i djelujemo na rješavanju društvenih problema koji nas muče. Npr. udruga Roda nedavno je Ministarstvu zdravstva uručila opise više od 400 građanki diljem Hrvatske o nehumanim praksama u pogledu zaštite reproduktivnog zdravlja žena u hrvatskim bolnicama. Roda je svoje učinila time što je u kratkom roku prikupila velik broj svjedočanstava građanki i snažno upozorila javnost na to. Idući koraci su na Ministarstvu. Civilno društvo ne može i ne treba zamijeniti političke stranke i demokratski izabrane predstavničke institucije, ali civilno društvo, odnosno mi građani, kada djelujemo organizirano, imamo nezamjenjivu ulogu u rješavanju nebrojenih društvenih pitanja. Osim toga, uloga organizacija civilnog društva treba biti usklađena s duhom Ustava, ono mora djelovati u skladu s najvišim vrednotama našeg ustavnog poretka iskazanim u čl. 3. Ustava. Ako djeluju usuprot njemu, nastojeći ograničiti postojeća prava manjinskih društvenih skupina, onda su to organizacije civilnog društva samo po formalnopravnoj registraciji, ali ne i u supstancijalnom smislu, po svom etosu. Naposljetku, želim reći da solidarnost koju hrvatski građani iskazuju svojim djelovanjem u više od 50.000 udruga diljem zemlje, a o čemu mediji izvještavaju neusporedivo premalo u odnosu prema intenzitetu, učestalosti i važnosti tih aktivnosti, jest bolje lice Hrvatske, ono najbolje što Hrvatska jest i što hrvatski građani svojim djelima žive.(D.J.) n