I opet onaj mračni aerodrom u Dakaru, za koji moram ponijeti ručnu svjetiljku. Davnih dana do glavnog sam grada išao taksijem, a sada Senegalci imaju modernu i jeftinu željeznicu (karta od aerodroma do središta grada je nešto više od dva eura za sat vožnje).

Igre mladih

Dolazak budi lijepe uspomene, baš je lijepo bilo, ali istovremeno uzrokuje tugu jer vidim da je ulicama ista ona sirotinja koja kopa po kantama za smeće oko kojih poput tih istih prosjaka zuje stotine muha, moli za koji franak kako bi kupila kruh ili kosti s nešto slučajno zaostalog mesa. Unatoč tomu, u tijeku su Olimpijske igre mladih koje nose slogan: Afrika dočekuje – Dakar slavi. A šlampavi su Senegalci, nisu oni navikli na velike sportske događaje, a kada pogriješe (gotovo svakog dana), uvijek im je opravdanje da je to prvi put! Veseli su, pjevuše i plešu u vlakovima, žene na glavama nose banane, svagdje trče kozlići, krave su kućne prijateljice, a razni insekti izlaze iz svakojakih rupa jer ovdje nikad nema ciče zime da ih dokrajči, barem na jednu sezonu. Sve to iz zraka promatraju vilini konjici dok komarci vrebaju punokrvne Europljane kako bi obogatili dnevnu euharistiju. Toliko sveoubuhvatne kakofonije teško je zamisliti, ali kada mi je najteže, zamislim da bi moglo biti još i teže, pojedem keks i nastavim dalje kroz prašinu!

SLOBODAN KADIĆ

Senegal nije tipična Afrika poput Etiopije, Senegal je europeizirana verzija Afrike, bivša francuska kolonija puna birokracije i uglavnom fotogeničnog življa. Iako je većina stanovništva muslimanske vjere, alkohol je dostupan, a za svinjetinu to ne bih rekao. Do Senegala sam letio portugalskom kompanijom TAP i za piće smo mogli birati alkoholna pića, dok “nesretnicima” koji su putovali hvaljenim Turkish Airlinesom to nije bilo moguće (što me užasnulo, ali vrijeme je štednje). Valuta u Senegalu je zapadnoafrički franak CFA-XOF, baš kao i u Obali Bjelokosti, Beninu, Burkini Faso, Gvineji Bisao, Maliju, Nigeru i Togu. Postoji i istočnoafrički franak CFA-XAF.XOF i XAF imaju isti fiksni tečaj prema euru (1 € = 655,957 franaka), ali su dvije različite valute, pa novčanice nisu automatski prihvaćene u obje zone. I cijene nisu niske. Sve što je kvalitetno je uvozno, uglavnom, pogađate – iz drage Francuske, pa samim tim i skupo. Obični hamburger u restoranima s kvalitetnijom uslugom (nakon kojih obično ne morate uzimati doze loperamida protiv proljeva) košta oko 10.000 franaka, ili 14 eura, pa si vi mislite. U supermarketima je nešto jeftinije, francuski baget je oko pedeset centi, a litra Coca-Cole se vrti oko eura.

Afrička renesansa

Treba paziti na higijenu, nositi WC papir sa sobom, izbjegavati hranu s ulice, prije dolaska se cijepiti protiv žute groznice te piti tablete protiv malarije (koje ipak ne pijem jer mi teško padaju na želudac, teže od orahovačke frankovke). A što vidjeti u Dakaru (ili Dakru, kako god želite). Rijetki su takvi gradovi koji su zapravo po znamenitostima – dosadni! Za prvi posjet najvažniji su otok Gorée, muzeji, Spomenik afričke renesanse i izlet do Ružičastog jezera (možda sam daltonist, ružičasto ne vidjeh!). Do otoka Gorée je najbolji poludnevni izlet trajektom iz luke u Plateauu, ali ponesite i kupaće jer imaju i malu plažu. Otok je UNESCO-ova svjetska baština s ulicama bez automobila, šarenim kolonijalnim kućama i muzejima te s Kućom robova posvećenom transatlantskoj trgovini robljem. Ako ste umorni, popijte čašu nekog vina i pođite na šetnicu Corniche Ouest uz more, litice i plaže ili do ribarskog sela Soumbedioune. Večera u obalnoj četvrti Yoff i ribarskoj luci mogla bi biti dragulj dana, a u hotel se lako vratiti taksijem jeftino naručenim aplikacijom Yango.

Dani prolaze, Afrika i dalje dočekuje, a ja slavim s Dakarom. Svakodnevno, brojne hrvatske olimpijske medalje!