Jučer smo se na blagdan Svih svetih i danas na Dušni dan prisjetili naših mrtvih predaka, rodbine, prijatelja, poznanika i osoba koje su otišle na onaj svijet, a u životu su na nas ostavile bilo kakav trag. Njihovi grobovi često su jedina mjesta sjećanja na njihovo postojanje, a sve češće smo svjedoci da ni ta grobna mjesta nisu vječna počivališta jer s njihovom prodajom, vrlo često, nestaju i njihova imena s granitnih obeliska i nadgrobnih ploča, čime nestaje posljednji trag u memoriji grada.

Prisjećajući se naših mrtvih, obilazeći njihova vječna počivališta na raznim grobljima podignutim diljem grada, često zastanemo i pokraj starinskih raskošnih grobnica na koje već dugi niz godina, pa i desetljeća, više nitko ne polaže cvijeće niti ondje pali svijeće za duše pokojnika. Mnoge od tih obeliska dali su podignuti ugledni osječki građani koji su ostavili neizbrisiv trag u razvoju Osijeka, a danas ih se gotovo nitko više i ne sjeća. Mnogi do danas očuvani nadgrobni spomenici otkrivaju nam imena, prezimena, datume rođenja i smrti, vjeroispovijest, zanimanja, zvanja i rodbinske veze pokojnika, a na mnogima od njih diskretno je uklesan i naziv tvrtke koja ih je izradila. Tako na gotovo svim reprezentativnijim nadgrobnim spomenicima možemo pročitati neko prezime znamenitih osječkih klesara i njihovih radionica. Među najbrojnije i najimpresivnije ubrajaju se one koje je potpisao bečki klesar Eduard Hauser, koji je u Osijek stigao dobivši klesarski posao na izgradnji nove gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla, koja je nakon dovršenja postala najveća župna crkva u Hrvatskoj.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Prije Hauserove ekspanzije, ali i paralelno s Hauserom, među najstarijim i najzastupljenijim osječkim klesarima bio je Osječanin Carl Payerle, koji je, naslijedivši obiteljski posao, spomenike izrađivao i u širokom krugu izvan našega grada.

Nakon te dvojice u Osijeku se isticalo još nekoliko značajnih klesarskih poduzeća koja su se bavila izradom nadgrobnih spomenika. Jedno od njih bila je graditeljska tvrtka osječkog graditelja Ante Slavičeka, koji se, osim izgradnjom reprezentativnih osječkih secesijskih zgrada, bavio i izradom nadgrobnih spomenika, od kojih je najreprezentativniji onaj obitelji Ogrizek na Aninu groblju. Uz Slavičeka, Osječani su, ali i mnogi naručitelji u široj osječkoj okolici, nadgrobne spomenike naručivali kod Franje Hendricha, koji je čak osnovao Prvu hrvatsko-slavonsku parnu tvornicu spomenika koja se nalazila, kao i Slavičekova kiparsko-klesarska radionica, u Deszathyčinoj ulici.

Izradom nadgrobnih spomenika u prvoj polovini 20. stoljeća još su se bavili Franz Röder, Konstantin Nanay, Josip Širo i brojni klesari koji su radili u njihovim radionicama.