U Knjizi otkrivenja Ivan vidi veliko mnoštvo “što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama”. Na pitanje tko su ti ljudi, čuje se nebeski glas: “Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.” To su, dakle, oni koji su svoju krv prolili za Krista – Jaganjca. Takve danas nazivamo mučenicima. Pri tome valja imati na pameti da grčka riječ za mučenika jest “martyr”, što znači svjedok. To su oni koji su svoju ljubav prema Kristu pokazali tako da su darovali najviše što su mogli – vlastiti život. Ovdje je ključna riječ “svjedok”, odnosno “svjedočanstvo”. Ni Isus ni apostoli nisu žudjeli za smrću. Oni su jednostavno bili vjerni svome pozivu i po cijenu vlastitoga života. Upravo se zbog toga Crkva u prvim stoljećima tako uspješno širila. Među kršćanima je bilo mnoštvo onih koji su život položili za svoju vjeru. Spomenimo samo Euzebija i Poliona, koji su u Cibalama, današnjim Vinkovcima, početkom 4. stoljeća podnijeli mučeničku smrt. Tu je i naš Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac. I danas je u svijetu velik broj ljudi koji bivaju ubijeni samo zato što ostaju vjerni Bogu i Crkvi.

Međutim, svaki je vjernik pozvan biti “svjedok”, to jest svojim životom potvrđivati ono što vjeruje. To je ključno. Djelom potvrđivati ono što govorimo. Zato nam najviše srce razgaljuju oni obični ljudi koji u naizgled malenim gestama pokazuju iskrenu ljubav i dobrotu. Veli apostol Jakov: “Što koristi ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Vjera ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.’” Zato, prije nego što se pohvalimo da smo vjernici od djetinjstva, da nam je stric svećenik, a teta časna sestra, da smo bili ministranti, trebali bismo pogledati u svoje srce i upitati se koliko su naše riječi i djela u skladu s tom istom vjerom. Zadatak je to za cijeli život. U tome nam mogu biti uzorom toliki velikani, toliki znani i neznani sveti kojih se sjećamo ovog lijepog blagdana Svih svetih.