Bliži se blagdan Svih svetih, no neće biti tema moje listopadske kolumne. Pisat ću o prazniku koji nije, doduše, označen ni u jednom kalendaru, ali je omiljen među hrvatskim potrošačima. Sveti drugi – tako mu je ime. Za razliku od ostalih praznika, ovaj se ne obilježava točno određenog datuma, već slavlje traje čitavu godinu.

Hrvati robuju mišljenju drugih ljudi. Iz nekog nepoznatog razloga, važno im je što će o njima misliti susjeda Biserka s trećeg kata, onaj pripiti poznanik kojega susreću u lokalnoj birtiji, “prijatelji” koji im rado zaviruju u tanjur, novčanik, zemljišnoknjižni izvadak ili garažu, rođaci s kojima se vide samo na vjenčanjima ili sahranama, roditelji kojima je također bolesno stalo do mišljenja drugih na štetu sreće vlastitog djeteta, onaj hvalisavi kolega na poslu kojemu su puna usta svojih postignuća ili, pak, posve nebitni ljudi s društvenih mreža koji, skriveni iza ekrana, zabadaju nos u tuđe živote s više strasti nego što je imaju u svojoj bračnoj ložnici.

PEXELS

Tuđa očekivanja… ljudi grčevito drže do toga što će tko reći, po čemu oblikuju svoj svakodnevni život, svjetonazore, odluke, ponašanja, ma čitavu sudbinu. I potrošnju! Koja ih nerijetko – upravo zbog robovanja mišljenju drugih ljudi – dovede do dugova i nezavidnih financijskih prilika. Otud Sveti drugi, praznik koji Hrvati obilježavaju čitave godine, nastojeći tim “svetim drugima” prikazati svoj život uglađenijim i bogatijim nego što uistinu jest. I to pod svaku cijenu. Doslovno.

Danas pišem upravo o tim cijenama koje plaćaju. Jer u radu s potrošačima došla sam do zanimljivog zaključka: većina svih zaduživanja i suvišnih troškova proizlazi iz čovjekove želje da time nekoga zadivi, dokaže se, pokaže selu da se ima i može. Statusna tjeskoba. Kako ono ide - kupujemo stvari koje ne trebamo, novcem koji nemamo, da bismo impresionirali ljude koji nam nisu dragi.

Za što se najviše zadužuje kako bi se impresioniralo “svete druge”?

1) Statusni simboli na četiri kotača, odnosno automobili iznad realne platežne moći, čija se otplatna rata jedva pokriva iz mjeseca u mjesec, dok se pritom vozi na “rezervi” jer potrošnja je velika, a gorivo opet poskupjelo. Ali koga briga, glavno da se s limenim ljubimcem mogu vozikati frekventnim gradskim lokacijama gdje će biti viđeni ili da u društvu, kao slučajno, na stol stave ključ s logom prestižnog proizvođača. Uz ovo nerijetko idu i personalizirane registracijske tablice, kako bi svi na cesti (kao da je to ikome bitno) znali tko sjedi baš u tom vozilu.

2) Velebne višekatnice u kojima se živi i grije samo u prizemlju, a fasada neće nikada biti dovršena jer nema se ni za sve te katove, a kamoli još i za nju. Što nije toliko bitno koliko činjenica da je njihova kuća grandioznija od susjedove. To je, naime, jedino što se pika.

3) Obiteljski spektakli poput rođendana, svadbi i ostalih crkvenih sakramenata koji danas izgledaju upravo kao svadbe u malome. Izvan svake pameti je posuđivanje novca ili podizanje nenamjenskih kredita kako bi se podmirili suludi troškovi takvih terevenki koje si inače nipošto ne bi mogli priuštiti. Stotine uzvanika, najskuplje sale, rasvjeta, efekti, bendovi, dizajnerska odjeća, catering, baloni, zahvalnice, animatori i fotografi, pa onda žure otvoriti kuverte s nadom da će se dugovi otplatiti kroz nagrebane novčanice. “Parada pijanstva i kiča”, dobro je rekao Đole.

4) Putovanja na rate, za skupljanje lajkova, u razvikana zimovališta u siječnju “jer svi iz ekipe idu”, pri čemu cilj nisu Alpe, već objave na društvenim mrežama kako pokraj germknedle u prvom planu cupkaš na neki pozadinski trash od glazbe, uz obvezni alkohol u rukama. Isto je i s odlascima na atraktivne ljetne destinacije, kako bi se frendicama pokazivale slike s rajskih, tirkiznih plaža, premda se samo milimetar izvan kadra pokraj tebe namače u moru gomila načičkanih tjelesina, a plaža uopće tako ne bi izgledala da nije provučena kroz niz filtera.

5) Kult vanjštine mora biti ispoštovan, koliko koštalo da koštalo. Brendirana odjeća, obuća, torbice i naočale, luksuzna kozmetika, niche parfemi, flagship modeli mobitela, najskuplja dječja kolica, kozmetički tretmani, frizure, ekstenzije, profesionalna šminkanja, pedikure, manikure, obrve, trepavice i skupi zahvati estetske kirurgije.

Manjina uistinu raspolaže gotovinom kojom mirne savjesti, bez ikakvog rizika za svoje financije, može zadovoljiti ovakve materijalne apetite. Većina iza ulickane kulise živi u neprekidnim dugovima, žrtvujući osnovne životne potrebe kako bi tobožnjim divljenjem okoline liječila nagomilane komplekse i nesigurnosti.

Zato sretan praznik Svetih drugih svima koji slave. Ta će vam sreća, naime, zbilja trebati nastavite li bacati u vjetar novac koji – nemate.