U starom svijetu idoli su bili kipovi božanstava kojima su se onda ljudi klanjali, prinosili im žrtve i nadali se da će tako zadobiti zaštitu tih istih bogova. Ludost. Zar je bilo razborito vjerovati u sve one priče o Zeusu, Afroditi, Dionizu i ostalim grčkim bogovima, a pogotovo vjerovati da bi ti kipovi i kipići imali neku moć? Pavao pohvaljuje vjernike u Solunu upravo zbog toga što su odbacili te ludosti. Piše kako i vjernici u drugim gradovima to cijene: “Oni pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja.”

Mi bismo rekli da je posve razumljivo što su kršćani odbacili smiješno vjerovanje u idole, to jest kipove božanstava. Naravno. Međutim, ovdje ostaje ona grčka riječ “idol”, koja je i nama veoma poznata. Mi ne vjerujemo u grčke bogove niti imamo njihove kipove, ali idola imamo. Itekako. I slijedimo ih. I dopuštamo im da upravljaju našim životima. Evo običnog primjera. U tiskovinama će zvučati konzervativno i pomalo zatucano da netko izlaže kršćanski nauk, ali će biti posve razumljivo da se u tim istim glasilima tumači koje osobine imaju pojedini horoskopski znakovi i čega se trebaju čuvati nadolazećih dana. Nadalje, neki će među nama izrugivati one kojima je ideal trojstven: vjera, obitelj i domovina, ali će ti isti možda “obožavati” neke “idole”, to jest osobe iz svijeta sporta, zabave, filma ili pak iz takozvanog visokog društva. Pa se, nadalje, može dogoditi da je nekome idol njegovano tijelo, uspjeh popularnost ili pak veliko bogatstvo. O svemu tome govori psalam: “Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide.” Nasuprot tomu, isti psalam poziva: “Dome Izraelov, u Gospodina se uzdaj! On je štit i pomoćnik njihov.” Sa svoje strane kaže Isus: “Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” Gdje je moje blago? Što mi je važno u životu? Koji su moji ideali i moji idoli? Ono što danas jest, a sutra se zaboravlja? Ili ipak ona Božja iskra u nama koja će u vječnosti zasjati punim sjajem? Na nama je da izaberemo.