O jednokatnici sagrađenoj na jugozapadnom uglu Ulice Franje Kuhača i Ulice dr. Danice Pinterović već smo pisali u ovoj kolumni, a razlog za objavu još jednog teksta je upravo dovršena obnova njezina pročelja. Složena povijesna građevna struktura kuće u drugoj je polovini 19. stoljeća zaokružena pročeljem koje je elegantno dekorirano jednostavnim i nenametljivim dekorativnim elementima ranohistoricističkih stilskih odlika.

GRGUR MARKO IVANKOVIć

Kuća Raith bila je dom i imovina uglednih osječkih familija, od kojih su Raithovi najduže bili njezini vlasnici. Ana Raith rođena Sedlaković bila je suvlasnica kuće s Josipom Sedlakovićem, koji je bio otac Franje Sedlakovića, inicijatora osnutka Muzeja slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, današnjeg Muzeja Slavonije. Zanimljiv je podatak da je u toj kući, koja je od 1893. bila dugoročno iznajmljena osječkom Gradskom poglavarstvu za smještaj raznih gradskih ureda, jedno vrijeme bio smješten i dio depoa Gradskog muzeja, a kasnije i osječkog Arhiva. Na kraju je kuća Raith postala dom osječkog Regionalnog zavoda za zaštitu spomenike kulture koji i dandanas u njoj djeluje, o čemu svjedoči ploča s natpisom: “REPUBLIKA HRVATSKA/MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA/UPRAVA ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE/PODRUČNI KONZERVATORSKI/ODJEL OSIJEK”. Obnovi pročelja prethodilo je pomno istraživanje stručnjaka Hrvatskoga restauratorskog zavoda koji su na znalački odabranim pozicijama zidova pročelja i unutrašnjosti kuće sondiranjem doznali mnogobrojne podatke kako o fazama izgradnje kuće tako i o slojevima boja koje su tijekom povijesti krasile njezino pročelje.

Mnogi se naši sugrađani međusobno pitaju, a pojedini čak i zgražavaju, kada se nakon skidanja skela s pročelja novoobnovljenih povijesnih zgrada pojave njihova jednobojna pročelja. Malograđansko moroganje možemo razumjeti jer je posljednji veliki val obnove uličnih pročelja obavljen stihijski uoči XX. europskog prvenstva u gađanju malokalibarskim oružjem, EPSO-85. Tada su u iznimno kratkom roku obnovljena oronula pročelja u središtu grada, pri čemu su izbori boja zidnih ploha i dekorativnih elemenata nastali na temelju nedovoljno pomnih konzervatorskih sondiranja i povijesno-umjetničkih istraživanja. Tada neadekvatno valorizirana pročelja svojim su se neprimjerenim šarenilom tijekom gotovo pola stoljeća uvriježila u svijesti Osječana, pa sada novoobnovljena, često monokromna pročelja, utemeljena na pomnim restauratorskim i povijesno-umjetničkim istraživanjima, izazivaju čuđenje neupućenih građana.

Ovo uzorno obnovljeno pročelje, obojeno najstarijom sondiranjem pronađenom nijansom zelene boje, na ponos je našega grada i ustanove koja brine o zaštiti kulturne baštine ovoga dijela Republike Hrvatske.