Nekada stvarno nije lako pratiti vijesti. Ponekad je teško biti svećenik kojemu ljudi povjeravaju tragične vidove svoga života. Slično doživljavaju i liječnici, suci, odvjetnici, ali i svaki čovjek koji gleda i sluša što se oko njega zbiva. Toliko patnje, toliko suza. Pomislimo samo na onu majku kojoj na rukama umire dijete od gladi, ili pak na roditelja tragično stradalog djeteta. A u povijesti – slično kao i danas – tolike suze obespravljenih robova i ratnih zarobljenika. Kolike su suze prolili prognanici, oni koji trpe nasilje. Pomislimo samo na suze djeteta rastavljenih roditelja koji njega, svoje dijete, upotrebljavaju kao oruđe da napakoste jedno drugome.

U davnim vremenima, kada su ljudske patnje bile sigurno veće negoli danas, kada takozvana ljudska prava nisu ni na papiru postojala, prorok Izaija izgovara riječ koja zvuči predobro da bi bila istinita. Kaže: “Gospodin će uništit smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospod Bog otrti.” O čemu to prorok govori? Ako se ne može promijeniti ono što se dogodilo, kako otrti suzu onoga tko je zbog toga silno tužan, kao onaj tko je izgubio dijete? Vjernik kršćanin – u svjetlu Kristova evanđelja – vidi rješenje na dvije razine. Prvo, to je vjera u vječnost. Jer, veli Pavao, “ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi”. Sve što proživljava čovjek, vjernik gleda kroz vječnost, baš kao što športaš naporno vježbanje gleda u svjetlu uspješnih nastupa i velikih rezultata. Tako Pavao na drugom mjestu kaže: “Ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.”

I onda dolazimo i do one druge razine. Baš zato što vjeruje u vječnost gdje će Bog otrti svaku suzu, vjernik s punim unutarnjim mirom hodi ovim životom znajući da je i Krist po muci i smrti dospio do nebeske proslave. Tu temeljnu poruku da će Bog dati smisao našim suzama ponavlja i posljednja knjiga Biblije – Otkrivenje: “Otrt će im Bog svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti.” Za vjernika to je temelj duboke nade i istinske radosti na stazama ovoga života. A što bi bilo alternativa?