Na sjevernoj strani Kapucinske ulice, uz hotel Royal, nalazi se dvokatna ugrađena kuća obitelji Jernay. Kuća je sagrađena 1904., kada i hotel Mije Rajala, a na njezinu je mjestu prije toga stajala neugledna prizemnica sa zabatom okrenutim prema ulici. U toj je prizemnici svoju osječku poslovnicu imao ugledni bečki klesar Eduard Hauser.

Eduard Hauser u Osijek je stigao poslovno, jer je bio angažiran za kameno-klesarske radove na izgradnji nove gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla, a uz rad na katedrali primao je narudžbe i za podizanje monumentalnih nadgrobnih spomenika koje su naručivali brojni bogati Osječani, čije grobnice i dandanas rese sva osječka groblja.

Nakon rušenja prizemnice na njezinu je mjestu 1904. godine sagrađena reprezentativna secesijska dvokatnica, čiji je autor najvjerojatnije osječki graditeljski dvojac Axmann & Domes, koji je u tom razdoblju sagradio nekoliko reprezentativnih kuća ne samo u Osijeku nego i u drugim slavonskim mjestima.

MARKO GRGUR IVANKOVIĆ

Vlasnici kuće bili su Johann i Maria Jernay. Kuća je imala čak 26 soba, četiri kupaonice, šest kuhinja, 15 nusprostorija i dva dućana. Po zanimanju Johann Jernay bio je remenar, a dućan je imao u Kapucinskoj ulici. U osječkom se tisku oglašavao ističući svoje dugogodišnje iskustvo u najboljim radionicama, pri čemu je cijenjenoj osječkoj gospodi preporučivao svoje proizvode od konjske opreme, od uzda do sedla, preko velikog izbora putnih i ručnih kofera, torbica, brnjica za pse, bičeva do nürnberških lutki, koje je nudio u svim veličinama, pri čemu je isticao da se lutke kod njega mogu brzo i jeftino popraviti.

Nürnberg je slovio kao grad poznat po iznimno dugoj tradiciji, dužom od 600 godina, izrade igračaka svih vrsta. Osim poznatih lutki proizvodili su se i konjići, kućice za lutke, limene figure, dječje posuđe i glazbeni instrumenti te drvene kockice i druge igračke. Jernayev dućan nalazio se na lijevoj strani od ulaza u kuću, a već 1913. godine u tom je lokalu Vjekoslav Matković imao svoj krojački salon za dame i gospodu. Dućan s desne strane ulaza u kuću bio je u najmu Glavne kolekture kraljevske povlaštene razredne lutrije, a na katu se nalazila poslovnica osiguravajućeg društva Dunav.

U dnu dvorišta, još u razdoblju secesije, bila je smještena knjigovežnica Juliusa Drechslera. Od tada su se do danas izmijenili brojni dućani i radnje, a nešto stariji Osječani sjećaju se da je 1960-ih lijevi izlog bio dućan Proletera, a u desnom je donedavno bio znameniti dućan cipela Peko. U dvorišnoj prizemnici tada je već bio udomaćen i fotografski atelijer znamenitog osječkog fotografa Nikole Szegea, koji je u Osijeku djelovao od 1932. do smrti 1990. godine.