Postavio za stražara

5.9.2026.

Ponekad nas neka Božja riječ zabrine. Evo, Bog kaže proroku Ezekiji: “Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.” Opomenuti? Svaki svećenik, svaki odgojitelj, svaki roditelj u određenom trenutku padne u krizu, jer govori drugima ono što sam u životu baš i ne čini. A Mažuranić kaže: “Dobar pastijer, jer što kaže inom i sam svojijem potvrđuje činom.” Tko je taj “dobri pastijer” među nama? U kojoj mjeri svećenik, roditelj i svaki dobronamjeran čovjek treba biti čestit, da bi mogao drugoga upućivati na pravi put? Pri tome kroz romantične naočale gledamo apostole: oni su i život svoj polagali za Krista! Međutim, ispod tih idealiziranih izvješća biblijski znalci dobro znaju da apostoli uopće nisu bili besprijekorni. Tako Pavao priznaje da je veliki grešnik: “Ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim.”

Što reći? Ako naviještamo i zagovaramo ono što sami tek djelomično ostvarujemo, tražimo li od ljudi ono što je u današnjem vremenu neostvarivo? Nadalje, ako inzistiramo na vrednotama koje baš i ne sjaje u našem životu, ne obezvrjeđujemo li te iste vrednote? Konačno, gledajući vlastitu nedosljednost, nismo li u opasnosti da i sami prestanemo vjerovati u ostvarivost onoga što naviještamo? Tako svakome od nas ponekad dođe da duboko s Pavlom uzdahnemo: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?”

Nema besprijekornih i neporočnih roditelja, učitelja, liječnika, svećenika i biskupa. Svi smo mi i nesavršeni, i nedosljedni, i grešni, svi mi u svojoj prošlosti imamo podosta toga čime se ne ponosimo. Međutim, Bog svakome od nas, unatoč tome, povjerava ljude s kojima živimo i koji su nam na neki način povjereni. U tome je ljepota Božjega djelovanja po nama. Jer, kad bi samo savršeni roditelji smjeli mati djecu, tko bi bio roditelj? Kad bi samo savršeni svećenik bio stavljen pred vjernike, tko bi uopće bio svećenik? Kad bi samo besprijekornim i savršenim učiteljima i liječnicima bili povjereni učenici i pacijenti, tko bi tu službu uopće obavljao? Ovako, Bog nama – slabima – daje mogućnost da činimo velike i lijepe stvari, baš kao što su to činili i apostoli i toliki velikani naše povijesti.