U lipnju je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, a potrošače zanima hoće li se novim odredbama osnažiti njihov položaj na tržištu ili je tek riječ o kozmetičkim promjenama nakon kojih će sve ostati po starom.

Za početak ističem da položaj potrošača na tržištu ne može osnažiti sâm zakon, koliko god blagonaklon bio, već prije svega njegova dosljedna i ažurna – provedba. Provedba koja je u rukama inspekcija od kojih građani očekuju da se ne odnose posprdno prema brojnim potrošačkim pritužbama i da ne favoriziraju trgovce samo zato što su ekonomski moćnija strana.

Jedna se od novina koje su najglasnije odjeknule u javnosti odnosi na to da proizvođač tvorac (ili njegov ovlašteni zastupnik, ili uvoznik robe, ili distributer robe) mora, na zahtjev potrošača, popraviti proizvod kojem je istekao jamstveni rok, u skladu sa zahtjevima popravljivosti. Takva je usluga besplatna ili se pruža za razumnu maloprodajnu cijenu te treba biti obavljena u razumnom roku od trenutka kada je proizvod predan proizvođaču tvorcu u fizički posjed. Proizvođač tvorac može potrošaču tijekom trajanja popravka besplatno ili uz razumnu maloprodajnu cijenu zamjensku robu dati na posudbu, a ako popravak nije moguć, proizvođač tvorac može potrošaču ponuditi obnovljenu robu. Proizvođač tvorac osigurava dostupnost rezervnih dijelova i alata za popravak robe po razumnoj cijeni koja ne odvraća od pristupa istima ni od pružanja usluga popravka, i to u roku od sedam do deset godina. Proizvođač tvorac ne smije odbiti pružiti uslugu popravka robe isključivo zbog razloga što su prethodno robu popravljale druge osobe, uključujući neovlaštenog servisera ili samog potrošača. Ovim su odredbama obuhvaćene kućanske perilice i sušilice rublja, perilice posuđa, rashladni uređaji, elektronički zasloni, oprema za zavarivanje, usisavači, proizvodi za pohranu podataka, mobilni telefoni, bežični telefoni, tableti i grijalice.

Novost je i Europski obrazac za informacije o popravku koji serviser može potrošačima, na njihov zahtjev, besplatno dostaviti, i to na trajnom mediju, u razumnom roku od podnošenja zahtjeva potrošača, a prije sklapanja ugovora o pružanju usluge popravka. U tom obrascu serviser treba navesti, između ostalog, prirodu nedostatka robe i vrstu predložene usluge popravka, vrijeme potrebno za popravak, kao i maloprodajnu cijenu usluge popravka ili način izračuna cijene te najvišu moguću cijenu. Prihvati li potrošač u roku valjanosti obrasca (koji ne može biti kraći od 30 dana) uvjete navedene u samom obrascu, serviser je obvezan obaviti uslugu popravka pod tim uvjetima.

Prema novim izmjenama, prilikom sklapanja ugovora na daljinu putem mrežnog sučelja trgovac je dužan osigurati mogućnost raskida ugovora pomoću funkcije za jednostrani raskid (tzv. gumb za brzi raskid klikom, na isti način kako je ugovor i sklopljen). Ta funkcija mora biti istaknuta na mrežnom sučelju na lako uočljiv način i mora biti lako dostupna potrošaču, a ističe se riječima “raskid ugovora” ili drugim odgovarajućim, nedvosmislenim i čitljivim izrazom. Ona omogućuje potrošačima mrežno slanje izjave o raskidu pomoću funkcije potvrde koja mora biti istaknuta riječima “potvrditi raskid ugovora” ili drugim nedvosmislenim izrazom. Nakon što potrošač aktivira funkciju potvrde, trgovac bez odgađanja šalje potrošaču potvrdu o primitku obavijesti o raskidu na trajnom mediju. Smatrat će se da je potrošač pravodobno ostvario svoje pravo na jednostrani raskid ugovora ako je prije isteka roka od 14 dana za jednostrani raskid podnio ovu izjavu.

Uvodi se i pojam tzv. bazne cijene koja predstavlja maloprodajnu cijenu koja je bila primjenjiva na točno određen dan u prethodnom razdoblju. Trgovac mora istaknuti iznos maloprodajne cijene, cijene za jedinicu mjere proizvoda i bazne cijene na temelju koje će potrošači moći uspoređivati promjene cijena proizvoda kroz određeno razdoblje.

Prije nego što potrošač sklopi ugovor ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti i o odgovornosti za materijalne nedostatke za određenu robu te o minimalnom trajanju odgovornosti u razdoblju od dvije godine.

Isto tako, primjenjuje li trgovac potpuno automatizirane mrežne alate za informiranje potrošača o predugovornim obavijestima - poput chatbotova - potrošač ima pravo zahtijevati i dobiti mogućnost komuniciranja sa stvarnom osobom u predugovornoj fazi, bez dodatnih troškova. Teret dokaza ispunjavanja obveza o predugovornom obavještavanju potrošača je na trgovcu.

Jesu li ove novine tek kozmetičke naravi, procijenite sami. Ja ću procijeniti po broju pristiglih potrošačkih pritužbi, kojima sam već i sada ozbiljno zatrpana.