Sudbina tri puta uklanjanog spomenika junacima 78., osječke, pješačke pukovnije
Osječani nestrpljivo iščekuju povratak izvornog spomenika na izvorno mjesto
Jedan od najstarijih osječkih perivoja, Pukovnijski vrt, od 1925. godine zbog euforije obilježavanja 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva Perivoj kralja Tomislava, poslije završetka Drugog svjetskog rata Park kulture, a danas ponovo Perivoj kralja Tomislava, bilježi i tužnu sudbinu skulptura koje su ga krasile.
Naime, pred kraj 19. stoljeća, angažmanom časnika Dragoša Truhelke, brata književnice Jagode i arheologa dr. Ćire Truhelke, na južnom je ulazu u Perivoj postavljen 1898. godine spomenik junacima 78., osječke, pješačke pukovnije, tada zvane Šokčevićeva pukovnija. To reprezentativno djelo hrvatskog kipara Roberta Frangeša Mihanovića, rođenog u Srijemskoj Mitrovici, povijesno-umjetnička struka drži najstarijim spomenikom hrvatskog modernog kiparstva. Taj je spomenik imao nesreću da je uklonjen čak tri puta. Prvi je put srušen nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, drugi put nakon završetka Drugog svjetskog rata, a posljednji je put skinut s postolja radi restauracije i još čeka povratak na izvorno mjesto, u Perivoj kralja Tomislava.
Nakon uklanjanja završetkom Drugog svjetskog rata, zahvaljujući dr. Antunu Baueru spomenik je sklonjen u zagrebačku Gliptoteku, gdje je, kao i Fernkornov spomenik banu Josipu Jelačiću, čekao svoje vrijeme za povratak. Osječki je spomenik zahvaljujući dr. Baueru iz Gliptoteke prenesen u netom osnovanu Galeriju likovnih umjetnosti u Osijeku, a u samostalnoj je Republici Hrvatskoj postavljen u javni prostor, ali na neprimjerenom mjestu. U međuvremenu njegovo je izvorno mjesto u Perivoju kralja Tomislava zauzeo Spomenik žrtvama fašizma, koji je postavljen nad kosturnicom žrtava fašističkog terora. Taj je spomenik izveo domaći kipar Nikola Kečanin 1952. godine, a imao je sličnu sudbinu kao i prethodni. Porušen je 1991. godine u jeku velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku.
Inače, Osječani su već 1945. godine bili formirali Odbor za podignuće spomenika žrtvama fašizma čiji su članovi bili odvjetnik i arhivist dr. Kamilo Firinger, arhitekt Ivo Domes i graditelj Julije Karlović. Članovi su se Odbora o podizanju Spomenika konzultirali s kiparom Antunom Augustinčićem koji je predložio tri njegove pozicije, pri čemu je, zbog monumentalnijeg dojma, predlagao i rušenje jednokatne samostojeće zgrade Časničkog paviljona u kojoj danas djeluje tvrtka Osimpex. Graditelj Julije Karlović konzultirao se i s drugim uglednim arhitektima, od Ede Schöna i Jurja Denzlera. U osječkom Glasu Slavonije br. 385, od 16. srpnja 1946. godine, objavljen je Natječaj za izradu idejne skice za spomenik žrtvama fašističkog terora strijeljanih u Osijeku. U Natječaju stoji: "Svaki predloženi operat mora sadržavati situacioni plan u mjerilu 1:500 s pogledom iz Bulevara Generalissimusa Staljina i Titovog trga u perspektivi s visinom očišta 1,60 metara u udaljenosti 50 metara sa iscrpnim opisom, eventualno modelom i aproksimativnim proračunom." Kao što znamo, nekoliko se fragmenata ovog spomenika čuva u Zbirci skulptura Muzeja Slavonije.
Za to vrijeme Osječani nestrpljivo iščekuju povratak izvornog spomenika na izvorno mjesto da se i ponovno mogu ponositi prvim spomenikom moderne u Osijeku.